Hildegard Knef

njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica.
rođena:   28. decembar, 1925.
Ulm, Njemačka
preminula:   1. februar, 2002.
Berlin, Njemačka

Hildegard Frieda Albertine Knef (Ulm, 28. decembar 1925. - Berlin, 1. februar 2002.), njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica. U svijetu poznata i pod imenom Hildegarde Neff.
Biografija

Porodica

Hildegard Knef rođena je u Ulmu kao kći Hansa Theodora Knefa, trgovca duhanom flamanskog porijekla i Friede Auguste, rođ. Gröhn. Već 1926. otac joj umire od sifilisa, nakon čega se s majkom seli u Berlin koja se 1933. ponovno udala. Hildegard je pohađala licej Friedrich Rückert u tadašnjem Berlin-Schönebergu.

Udavala se tri puta. Od 1947.-1951. bila je u braku s Kurtom Hirschom, filmskim agentom iz Hollywooda i sudetskim židovom, čiji su se roditelji nakon rata preselili u SAD. Od 1962.-1976. bila je udana za britanskog glumca Davida Camerona, koji je s njom nastupao na njemačkoj turneji s predstavom "Nicht von gestern (Born Yesterday)". Cameron je i otac njezine kćeri (Christina Antonia, 1968.). Od 1977. do svoje smrti 2002. godine bila je u braku s Paulom von Schell.

Počeci filmske karijere

Talentirana Knef, koja je još kao dijete slikala portrete, napustila je školu s 15 godina i započela školovanje za crtačicu u filmskom studiju UFA u Berlinu. Zbog ljepote ju je 1943. godine zapazio šef studija Wolfgang Liebeneiner te joj je osigurao stipendiju za glumačko školovanje pri istom studiju. Veliko zanimanje za Hildegard Knef pokazao je i sam Joseph Goebbels, po čijim joj je napucima izvršena i korekcija nosa. 1944. godine je imala aferu s glavnim filmskim dramaturgom ("Reichsfilmdramaturg") Ewaldom von Demandowsky-im, koji je ujedno bio i glavni producent filmske kuće Tobis. Još prije kraja Drugog svjetskog rata nastupila je s manjim ulogama u nekoliko filmova ("Unter den Brücken", 1944., "Fahrt ins Glück", 1945. i dr.).

1945. Hildegard Knef u razrušenom Berlinu nastupa u kabareu i pozorištu i uskoro upoznaje svog prvog supruga Kurta Hirscha, američkog časnika, za kojeg se udaje 15. decembra 1947. Zapažena u pozorištu dobija ulogu u prvom poratnom njemačkom filmu "Die Mörder sind unter uns" ("Ubice su među nama") iz 1946., koji joj je osigurao međunarodnu karijeru. Za ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") dodijeljena joj je 1948. godine nagrada za najbolju žensku ulogu na festivalu u Locarnu. Iste godine po prvi put se pojavljuje na naslovnici magazina "Stern" i uskoro postaje prva velika poslijeratna njemačka zvijezda.

Zahvaljujući međunarodnom uspjehu i velikoj reportaži američkog magazina "Life" hollywoodski producent David O. Selznick pozvao ju je u SAD za kojeg početkom 1948. godine potpisuje sedmogodišnji ugovor. U tom razdoblju uči engleski jezik i snima bezbrojne filmske probe, te upoznaje svoju sunarodnjakinju Marlene Dietrich. 1950. postaje i građankom SAD-a.

Između Evrope i SAD-a

Godine 1950. nakratko se vratila u Njemačku i snimila kontroverznu melodramu Willi Forsta "Die Sünderin" ("Griješnica"). Film je izazvao oštre prosvjede Katoličke crkve kako zbog kratke scene s golom Hildegard Knef, tako i zbog svoje teme o prostituciji i samoubistvu, čime je prerastao u jedan od najvećih njemačkih filmskih skandala. Zbog filma su organizirane brojne demonstracije i zatvorena kina u brojnim njemačkim i evropskim gradovima, a zbog njega su vođeni i sudski procesi. Međutim, film je samo u Njemačkoj vidjelo preko 7 miliona gledatelja čime je popularnost glumice dodatno porasla. Istovremeno s uspjehom filma Knef je u oktobru 1951. objavila i svoju prvu ploču ("Ein Herz ist zu verschenken").

Obilježena kao "griješnica" Hildegard Knef bježi natrag u Hollywood, gdje snima cijeli niz filmova za 20th Century Fox. Amerikanci su čak 1952. godine Hildegarde Neff izabrali za najseksipilniju glumicu. Istovremeno sa snimanjem brojnih filmova u Americi, kada upoznaje i slavnu Marilyn Monroe i ostavlja svoje otiske pred legendarnim kinom Chinese Theatre, nastupa i u brojnim njemačkim, britanskim i francuskim filmovima. Ujedno je prva i najuspješnija Nijemica s vlastitim show-om na Broadwayu, gdje je nastupala u mjuziklu Cole Portera "Silk Stockings" ("Svilene čarape"). Upravo zbog sukoba Fox-a i MGM-a oko filmskih prava na navedeni mjuzikal Hildegard Knef 1957. godine iz principa raskida ugovor s filmskom kućom odbivši snimiti preostale filmove. Glumica je time završila blistavu filmsku karijeru na vrhuncu slave i vratila se u Njemačku.

Film i muzika

Po povratku u Njemačku i dalje snima filmove s više ili manje uspjeha, no kasnih 1950-tih i ranih 1960-tih godina uglavnom snima u Engleskoj i Francuskoj. Sve više se posvećuje pjevanju čime je započela novu - drugu karijeru u životu. Iako je pjevala još u svojim ranijim filmovima, kao pjevačica i glumica posebno se proslavila kao Ninotschka u glavnoj ulozi Cole Porterovog mjuzikla "Silk Stockings" od 1954.-1956. na Broadwayu. 1958. nastupa u BBC-ovom televizijskom show-u "The Hildegarde Neff Show". U Engleskoj objavljuje prve ploče u Evropi, a zatim i nekoliko jazz ploča u Francuskoj. Zahvaljujući pozitivnom odjeku njezinih ploča i pjesama u inostranstvu, postiže i prve muzičke uspjehe u domovini.

1962. snima prvu ploču u Njemačkoj i single "Er war nie ein Kavalier" ("Nikad nije bio kavalir") postaje veliki uspjeh. 1963. objavljuje prvi LP "So oder so ist das Leben", a kao pjevačica šansona dobiva i prvi show na njemačkoj televiziji. 1965. potpisuje i prvi vlastiti tekst ("Werden Wolken alt?"). Sljedeći LP album "Ich seh die Welt durch deine Augen" s vlastitim tekstovima 1966. godine postiže golemi uspjeh, te kreće na prvu koncertnu turneju.

Ponovno reda uspjeh za uspjehom, a jedna od najvećih uspješnica zasigurno je optimistično-ironična pjesma "Für mich soll’s rote Rosen regnen".

Ella Fitzgerald nazvala je Hildegard Knef "najboljom pjevačicom bez glasa". Njezin senzualni alt, jasan izgovor, jedinstvena interpretacija i tekstovi prožeti ironijom stvorili su od Hildegard Knef neponovljivu pojavu njemačke zabavne muzike. Nijemci, ali i ostali joj se dive i obožavaju je te je počinju nazivati "Die Knef". Poznata kao veliki perfekcionist i profesionalac surađivala je isključivo s vrhunskim muzičarima kao što su Kurt Edelhagen, Hans Hammerschmid, Bert Kaempfert i Gert Wilden.

Autorica

1970. Hildegard Knef objavila je svoje prvo autobiografsko djelo Der geschenkte Gaul (Poklonjeno kljuse), na kojem je radila godinama i koje je ubrzo postalo bestseller. Knjiga je prevedena na čak 17 jezika i postala je najprodavanija knjiga jednog njemačkog autora od 1945. godine. 1970. odnosno 1971. objavljeni su njezini najkvalitetniji albumi Knef i Worum geht’s hier eigentlich?, koji ipak nisu postigli očekivani komercijalni uspjeh. 1975. izdaje novu knjigu Das Urteil (Presuda) i to o bolesti od koje je i sama bolovala (rak dojke) te zbog svoje izravnosti ponovno daje povoda za razne rasprave. 1976. knjiga je zauzela drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih knjiga u SAD-u.

Usponi i padovi

Od 1977. njezine se ploče izdaju u sve manjoj nakladi. Nakon borbe s bolešću udala se po treći put za 15 godina mlađeg mađarskog plemića Paula von Schell-a, zbog čega je često spominjana u "žutom" tisku. Uvrijeđena je s mužem i kćerkom 1982. ponovno napustila Berlin i preselila se u Los Angeles. Nakon rata s njemačkim medijima (bolest, razvod, novi brak, face-lifting, svjetska turneja) Knef se potpuno okrenula protiv domovine. U Americi je primljena s oduševljenjem, posebice medija koji su izvještavali o njezinom velikom povratku u Hollywood, u kojem ipak nije mogla pratiti zahtjeve suvremene filmske produkcijske .

1987. proslavila se uspješnim povratkom na scenu kao "gospođica Schneider" u musicalu "Cabaret" John Kandera i Freda Ebba u berlinskom Theater des Westens. Godine 1989. konačno se vratila u Njemačku gdje je ponovno doživjela staru slavu.

1992. objavila je prvi single nakon pet godina i to novu interpretaciju uspješnice "Für mich soll's rote Rosen regnen". Istovremeno je dobila brojna priznanja i nagrade za životno djelo, glumila manje sporedne uloge na televiziji i kao legendarna filmska i pjevačka zvijezda gostovala u brojnim TV emisijama. Posljednje godine života ova strastvena pušačica provela je boreći se s bolešću pluća.

Filmografija
1944. Träumerei (scene s Hildegard Knef su izbačene iz filma)
1944. Schauspielschule (UFA-obrazovni film, neobjavljen)
1944. Unter den Brücken
1944./45. Frühlingsmelodie (nedovršen)
1944./45. Die Brüder Noltenius
1944./45. Fahrt ins Glück
1946. Die Mörder sind unter uns (Ubice su među nama), uloge: Ernst Wilhelm Borchert, Erna Sellmer, Arno Paulsen
1947. Zwischen gestern und morgen, uloge: Viktor de Kowa, Winnie Markus, Viktor Staal, Willy Birgel
1947. Film ohne Titel (Film bez naslova), uloge: Hans Söhnker, Irene von Meyendorff, Willy Fritsch, Fritz Odemar
1950. Die Sünderin (Griješnica), uloge: Gustav Fröhlich, Robert Meyn, Aenne Bruck, Jochen-Wolfgang Meyn
1951. Nachts auf den Straßen, uloge: Hans Albers, Lucie Mannheim, Marius Goring, Karin Andersen
1951. Es geschehen noch Wunder, uloge: Willi Forst, Marianne Wischmann, Werner Fuetterer
1951. Decision Before Dawn (Odluka prije zore), uloge: Oskar Werner, Garry Merrill
1952. Diplomatic Courier, uloge: Tyrone Power, Charles Bronson, Karl Malden
1952. The Snows of Kilimanjaro (Snjegovi Kilimandžara), uloge: Gregory Peck, Ava Gardner
1952. La Fête à Henriette (Na pariškim ulicama), uloge: Dany Robin, Michel Auclair, Michel Roux
1952. Night Without Sleep, uloge: Linda Darnell, Garry Merrill, Joyce Mackenzie, June Vincent
1952. Alraune (Unnatural - the Fruit of Evil), uloge: Erich von Stroheim,Karlheinz Böhm, Harry Meyen, Rolf Henniger, Harry Halm
1952. Illusion in Moll, uloge: Herbert Hübner, Sybille Schmitz, Albrecht Schoenhals, Hardy Krüger
1953. The Man Between, uloge: James Mason, Claire Bloom, Aribert Wäscher
1953./54. Eine Liebesgeschichte, uloge: O. W. Fischer, Viktor de Kowa, Karl Ludwig Diehl
1954. Geständnis unter vier Augen, uloge: Carl Raddatz, Ivan Desny, Werner Hinz, Franz Schafheitlin
1954. Svengali, uloge: Terence Morgan, Donald Wolfit, Paul Rogers, Derek Bond, David Kossoff
1957./58. Madeleine und der Legionär, uloge: Bernhard Wicki, Hannes Messemer, Helmut Schmid
1958. La Fille de Hambourg (Djevojka iz Hamburga), uloge: Daniel Gélin, Jean Lefebvre
1958. Subway in the Sky, uloge: Albert Lieven, Vivian Mathalon
1958. Der Mann, der sich verkaufte (Čovjek koji se prodao), uloge: Hansjörg Felmy, Kurt Ehrhardt, Antje Weisgerber
1960. Die geliebte Stimme (TV-film)
1960. La Strada dei Giganti (Die Furchtlosen von Parma), uloge: Chelo Alonso, Dario Michaelis
1961. Golden Boy (TV-film), uloge: Klaus Kammer, René Deltgen, Werner Bruhns
1962. Laura (TV-film), uloge: Anton Walbrook, Hellmut Lange, John Van Dreelen
1962. Lulu, uloge: Nadja Tiller, O. E. Hasse, Mario Adorf, Leon Askin, Charles Régnier, Rudolf Forster
1962. Landru, uloge: Charles Denner, Stéphane Audran
1962. Ballade pour un voyou, uloge: Michel Vitold, Philippe Noiret
1962./63. Caterina di Russia/Cathérine de Russie, uloge: Sergio Fantoni
1962./63. Die Dreigroschenoper (Opera za tri groša), uloge: Curd Jürgens, June Ritchie, Sammy Davis jr., Lino Ventura, Gert Fröbe, Walter Giller
1963. Das große Liebesspiel, uloge: Lilli Palmer, Daliah Lavi, Thomas Fritsch, Peter van Eyck
1963. Gibraltar, uloge: Geneviève Grad, Gérard Barray
1964. Wartezimmer zum Jenseits, uloge: Götz George, Richard Münch, Carl Lange, Heinz Reincke
1964. Verdammt zur Sünde, uloge: Martin Held, Else Knott, Christa Lindner, Michael Ande
1964. Mozambique, uloge: Paul Hubschmid, Vivi Bach, Dietmar Schönherr
1965. Mrs. Dally – Heute ist Unabhängigkeitstag (TV-film)
1967. The Dirty Dozen
1967./68. The Lost Continent, uloge: Eric Porter, Suzanna Leigh
1975. Jeder stirbt für sich allein (Svatko umire sam), uloge: Carl Raddatz, Martin Hirthe, Gerd Böckmann, Brigitte Mira
1978. Fedora, uloge: William Holden, Marthe Keller, José Ferrer, Mario Adorf, Henry Fonda
1979. Der Alte: Illusionen über einen Mord (TV-film)
1980. Checkpoint – Charlie, uloge: Antonia Dauphin, Gerd Duwner, Almut Eggert
1982. Der Gärtner von Toulouse (TV-film), uloge: Benedict Freitag, Hans Baumann
1984. Scarecrow & Mrs. King
1985. Flügel und Fesseln/L'Avenir d'Émile, uloge: Hermann Treusch, Camille Raymond
1988. Witchery, uloge: David Hasselhoff, Linda Blair
1990. Ein Schloss am Wörthersee: Adel verpflichtet zu nichts (TV-film)
1990. Champ Clos, (TV-film), uloge: Micheline Presle, Inge Meysel
1994. Tödliches Erbe (TV-film), uloge: Horst Buchholz, Ulrich Wildgruber, Christoph Eichhorn
1999. Eine fast perfekte Hochzeit (TV-film), uloge: Hans Clarin, Alexander Goebel, Andreas Vitásek
2001. Wie angelt man sich einen Müllmann? (TV-film, nedovršen), uloge: Ingrid van Bergen
2001. A Woman And A Half (dokumentarni film o Hildegrd Knef)

Izbor najpoznatijih pjesama
"Für mich soll's rote Rosen regnen"
"Ich bin den weiten Weg gegangen"
"Eins und Eins, das macht zwei"
"Ich brauch Tapetenwechsel"
"Er war nie ein Kavalier"
"Aber schön war es doch"
"Mackie Messer"
"Es war beim Bal Paré"
"Er hiess nicht von Oertzen"
"Grauer Regen"
"Ich möchte am Montag mal Sonntag haben"
"Er setzt mich von der Steuer ab"
"Von Nun An Ging's Bergab"
"Wenn's dem Esel zu gut geht"
"Ich hab noch einen Koffer in Berlin"
"Heimweh nach dem Kurfürstendamm"
"Berlin, dein Gesicht hat Sommersprossen"

Diskografija

LP-albumi
1955. Cole Porter: Silk Stockings
1961. Hildegard Knef spricht Jean Cocteau: Die geliebte Stimme
1963. Die Dreigroschenoper
1963. So oder so ist das Leben
1964. Die großen Erfolge
1964. Hildegard Knef
1964. Seitensprünge nach Noten: Schauspieler singen Chansons (Ilse - Wedkind)
1964. Ihre großen Erfolge
1964. Illusionen
1964. Germany’s Hildegard Neff
1965. Mrs. Dally (Heute ist Unabhängigkeitstag)
1965. Hildegard Knef spricht und singt Tucholsky
1965. Chansons mit Hildegard Knef
1966. Ich seh die Welt durch deine Augen
1966. So hat alles seinen Sinn
1966. Die neue Knef – Tournee LIVE
1966. Die große Knef
1967. Halt mich fest
1967. Hildegard Knef
1968. Träume heißen du
1968. Knef concert
1968. Na und ...
1968. Der Mond hatte frei
1969. Love for Sale
1969. Die großen Erfolge 2
1970. Knef
1970. Portrait in Musik
1970. Hildegard Knef liest: Der geschenkte Gaul – Bericht aus einem Leben
1970. Tapetenwechsel
1970. Grand Gala
1970. Hildegard Knef
1971. From Here On In It Gets Rough
1971. Worum geht’s hier eigentlich?
1971. The World of Hildegard Knef
1971. Gestern - Heute
1972. Und ich dreh’ mich nochmal um
1972. Texte, geschrieben und gelesen: Hildegard Knef
1973. Portrait in Gold
1974. Ich bin den weiten Weg gegangen
1975. Das Urteil – Hildegard Knef liest aus ihrem Roman
1975. Applaus
1975. Star für Millionen: Hildegard Knef
1976. Bei dir war es immer so schön
1976. Die großen Erfolge
1976. Grand Gala der Stars: Hildegard Knef
1977. Lausige Zeiten
1977. Goldene Serie: Hildegard Knef
1978. Heimweh-Blues
1978. Überall blühen Rosen
1979. Eins & Eins – Hildegard Knef, ihre großen Erfolge und das Orchester Bert Kaempfert
1979. Wereldsuccessen
1979. Profile: Hildegard Knef
1979. 20 große Erfolge
1980. Da ist eine Zeit ...
1980. Tournee, Tournee ... Das Live-Album ihrer Konzertreise
1980. Motive: Hildegard Knef
1980. Star-Magazin: Hildegard Knef
1981. Portrait: Hildegard Knef
1984. Aber schön war es doch – 16 große Erfolge
1985. Ihre Freunde nennen sie Hilde
1985. Ihre 16 größten Erfolge
2002. The Reform Sessions

CD-albumi
1985. The Lady Is A Tramp – Internationale Erfolge
1988. Concert – Ihre größten Erfolge
1988. Idole: Hildegard Knef
1989. Silk Stockings – 1955 Original Broadway Cast
1992. Ihre großen Erfolge
1993. Für mich soll's rote Rosen regnen – Ihre 20 schönsten Songs
1994. The Fantastic World of Voices: The Great Hildegard Knef
1994. Tonfilm-Schlager: Berühmte Filmmelodien und ihre besten Interpreten 1937–1955
1999. "17 Millimeter"
1999. Ich Sing Dein Lied
2000. Das gab's nur einmal
2000. Die Grossen Erfolge
2000. Halt Mich Fest
2002. Aber schön war es doch
2002. Knef Sings, Kaempfert Swings
2002. In Concert
2002. Singt Cole Porter (Expanded & Remastered)
2003. A Woman and a Half
2003. Singt und Spricht Tucholsky
2003. So Oder So Ist das Leben
2005. Der Geschenkte Gaul
2005. Das Urteil
2005. Schöne Zeiten - Ihre unvergessenen Singles
2005. Knef
2005. Ich bin den weiten Weg gegangen

Nagrade i priznanja
1949. nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Film ohne Titel" ("Film bez naslova") na filmskom festivalu u Locarnu
1951. otisci ruku i nogu pred kinom Graumans Chinese Theater u Hollywoodu
1953. nagrada francuske filmske kritike za ulogu u filmu "La Fête à Henriette"
1956. izbor za glumicu s najvećim seksipilom (SAD)
1959. njemačka filmska nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Der Mann, der sich verkaufte" ("Čovjek koji se prodao")
1968. Zlatna ploča
1968. izbor za najbolju njemačku pjevačicu
1969. glazbena nagrada Edison za najbolji tekst i popularnost u Europi
1975. odličje SR Njemačke prvog reda za zasluge na priznanju SR Njemačke u svijetu
1976. Zlatna nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu "Jeder stirbt für sich allein" ("Svatko umire sam") na međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary
1976. nagrada Mark Twain za englesko izdanje "Das Urteil"
1977. njemačka filmska nagrada za cjelokupno filmsko djelo
1980. Zlatni tulipan (nizozemska glazbena nagrada)
1993. nagrada grada Düsseldorfa "Helmut Käutner"
1995. Veliko odličje Berlina za zasluge
1996. prva dobitnica nagrade "Marlene"
1999. njemačka video nagrada za životno djelo
1999. nagrada za najbolju jazz produkciju godine za album "17 Millimeter" s jazz glazbenikom Till Brönnerom
2000. Zlatna kamera za životno djelo
2000. ECHO za životno djelo
2001. Bambi za životno djelo

Izvor: Wikipedia

...