Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 02:43:33
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Dinastija Crnojevića  (Pročitano 4962 puta)
29. Avg 2006, 17:20:25
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.01
mob
Apple iPhone 6s
Dinastija Crnojevića
Negde s kraja HII ili počeka XIII vijeka živeo je u 3eti Đuraš Vrančić. Njegovi potomci su se po njemu prezivali Đuraševići. Nekoliko generacija kasnije jedan od potomaka se zvao Crnoje Đurašević, a njegovi potomci su se prezivali Crnojević - Đurašević, da bi na kraju ostalo samo Crnojević, tako da se od XIV vijeka pominju samo Crnojevići. U istorijskoj dokumentaciji, a zbog tadašlje jezičke nesavršenosti, za prezime Crnojević susreću se još: Cьrnoevućь kao što je to na pečatu Ivan-bega, Črnoevićъ, Črnoevučь, Černoevučь i Čarnojević. Prema poznatim istorijskim dokumentima prvi pomen Crnojevića datira iz 1331. godine, a s kraja XIV vijeka javlja se Radič Crnojević kao suparnik tadašnjoj srpskoj vladajućoj kući Balšića koja je gospodarila Zetom. S pravom se može reći da je Radič začetnik dinastije Crnojevića i on je kontrolisao planinski vijenac iznad Kotora i Budve. U periodu raspada srpske države, tj. Despotovine pod vlašću despota Đurđa Brankovića granična oblast Zete se našla na putu interesa despota, Hercegovačkog vladara herceg Stefana, Mletačke republike i Turske. U tim previranjima istakla se porodica Crnojevića - Stefan (Stefan-Stefanica) sa svoja tri brata. Vojska koju je vodio Stevan u nekoliko navrata je porazila despotovu vojsku, što je rezultiralo proširivanjem teritorije koju su kontrolisali Crnojevići. U tom periodu, zbog pobunjenog Grblja, Kotor je bio u teškom položaju i tražio je od Venecije da utiče na Stevana da pređe na njihovu stranu. Pristajući na pregovore sa Venecijom u porodici Crnojevića izbili su ozbiljni sukobi među braćom, koji su se završili tako što je Stefanica iz pregovora potpuno odstranio svoju braću i njihove potomke. Sklapanjem ugovora sa Mlecima 1451. godine Stevan je postao vrhovni vojvoda - gosйodar Zete kome su Mlečani godišnje plaćali 500 dukata, a u znak priznavanja mletačke vrhovne vlasti Stevan je bio obavezan dva mjeseca godišnje ratovati za Mletačku republiku. Teritorije koje je kontropisao Stevan graničile su se sa teritorijama herceg Stefana Vukčića Kosače. Da bi Stefanica izrazio poštovanje prema lokalno moćnom hegceg Stefanu, a prema srednjevjekovnom načinu ponašanja, bio je primoran da svog sina Ivana da kao taoca. Ovo Ivanovo zatočeništvo kod herceg Stefana trajalo je oko deset godina, a pušten je poslije insistiranja Venecije kod Hercega na zaslugama Stefanice Crnojevića u borbama protiv Despotove vojske. Poslije smrti Stefanice 1465. godine gospodar Zete postaje njegov sin Ivan, koji je još poznat pod imenom Ivan-beg *1. Na početku svoje vladavive, u proljeće 1465. godinene, Ivan-beg predvodi svoju vojsku ujedinjenu sa Grljanima i Paštrovićima na Kotor, poslije čega slede mnogi krvavi sukobi. Ovim činom on napušta politiku svoga oca koja se zasnivala na dobrim odnosima sa Mlečanima. Videći neprijatelja u novom crnogorskom gospodaru Venecija ucenjuje Ivan-begovu glavu sa 10.000 dukata, i prekida odnose sa svim podanicima porodice Crnojevića. Nije zabeleženo da je bio i jedan jedini pravi interesent za dobijanje ove izuzetno visoke nagrade za Ivan-begovu glavu. U uslovima prisustva moćne Turske imperije pod sultanom Mehmedom P, poznatim pod imenom Osvajač, Ivan-beg veoma brzo uočava pogrešnost politike otvorenog sukoba sa Mlečanima i već 1466. sa Venecijom, uz dosta muke, sklapa mir. Time on ponovo postaje Mletački vazal, ali i pored toga morao je da prizna i sultanovu vrhovnu vlast i da mu plaća godišnji harač od 1000 dukata. Da bi učvrstio svoju moć Ivan je od neposlušnih llokalnih moćnika tražio sinove-taoce i tako ih primoravao na pokornost. Da bi Ivana čvršće vezala za svoje interese Mletačka republika u februaru 1474. je dala svoje plemstvo i Ivanu i njegovoj djeci. Osmanlijsko carstvo u usponu pokrenulo je 1474. veliki napad na Skadar koji je tada bio kontrolisan od strane Mlečana. U tim borbama učestvovale su i Ivan-begove snage. Iste godine ova Turska ofanziva je slomljena, međutim, Ivan-beg oseća da njegova prestolnica na isturenom Žabljaku više nije sigurna. jer se Turci utvrđuju s lijeve strane Morače i obnavljaju Podgoricu, i već 1475. počinje gradnju Riječkot Grada na Obodu. Ovo mjesto je još za Ivanovog života ime Obod promijenilo u ime Rijeka Crnojevića. Spremajući se da po drugi put napadnu Skadar Turci stalno napadaju Ivanove teritorije s desne strane Morače i u okolini Skadarskog jezera. Osim ovih problema sa Turcima Ivan veoma često mora da se sukobljava sa snagama hercegovačkog gospodara, i svog šuraka - herceg Vlatka. Ovi stalni sukobi utiču na gubitak ljudstva i slabljenje Ivanove odbranbene moći. Ubrzo Turci započinju drugu ofanzivu na Skadar 1478., i u martu 1479., Mlečani su primorani da ga predaju Turcima. U toku borbi za Skadar turci napadaju i Žabljak. Međutim, Ivan-beg je već bio prešao na Riječki Grad, a Žabljak čuva neki njegov rođak koji sa malobrojnim ljudstvom i ne pokušava da se brani pred mnogobrojnim Turcima. Tako 1478. Žabljak pada u turske ruke. Poslije pada Skadra Turci započinju ofanzivu na Ivan-bega i nakon teških okršaja potiskuju ga a Ivan je prinuđen da napusti Crnu Goru. On, dakle, 1479. preko Kotora odlazi sa porodicom i dvorskom vlastelom u izgnanstvo u Mletke. Ubrzo zatim, maja 1481. godine umire sultan Mehmed II i u previranjima oko nasledstva prestola nastaju mnogi sukobi kako u samoj Turskoj tako i po balkanskim teritorijama koje su Turci osvojili. U takvim okolnostima Ivan-beg se vraća u Crnu Goru i veoma brzo uspijeva da vrati svoje prethodne teritorije a time i da povrati vlast. Novi turski sultan Bajazit II se miri sa nastalom situacijom i krajem 1481. ili početkom 1482. prihvata Ivan-bega kao gospodara Crne Gore i svog haračara. S druge strane Mlečani i dalje prihvataju Ivana kao svog vojvodu. Taj dvojni status se zadržava do kraja Ivan-begove vlasti. Obnavljanjem vlasti Ivan-beg je podigao dvor na Cetinju gde se i preselio 1485. godine. Da bi pokazao odanost i priznanje vrhovne vlasti novom turskom sultanu, Ivan je 1485. godine svog najmlađeg četrnaestogodišnjeg sina Stanka (Stanišu) poslao sultanu kao taoca. Turci su mladog Stanka preobratili u islam i tom prilikom on je dobio ime Skenderbeg. U toku svoje vladavine Ivan-beg, a i ostali Crnojevihi, su bili vrhovne sudije, i za donošenje presuda koristili su Ivanova pravila koja su se uglavnom zasnivala na Dušanovom zakoniku i Na geslu da se sudi po pravdi a ne po moći i ugledu lica. Pred kraj života Ivanu je pomagao i zamenjivao ga u vođenju zemljom najstariji sin Đypađ, koji je poslije očeve smrti 1490. preuzeo vlast u Crnoj Gori. Đurađ je te 1490. trebao da se oženi sa mletačkom plemkinjom Jelisavetom, kćerkom Antonija Erica. Za ovaj brak Ivan je morao da traži i dobije saglasnost od Turske. Kada je mlada bila na putu za Crnu Goru, jula 1490., stigla je vijest da je Ivan-beg umro, a sahranjen je u Gospođinoj crkvi na Cetinju. U tim okolnostima obavljena je skromna svadba. I pored toga što je Đurađ bio vješt vojskovođa, on je imao i veliko interesovanje za kulturu posebno za knjigu. On je najvjerovatnije očevu ideju o štampariji realizovao, tako da su u Crnojevića šampariji šampane prve ćirilične knjige kod Južnoslovenskih naroda. Prva od njih je Oktoih prvoglasnik iz januara 1494. Knjige štampane u Crnojevića šampariji bile su nadaleko poznate po estetici i kvalitetu. U istorijskim dokumentima je nejasno da li se šamparija nalazila na Obodu ili na Cetinju, ali je sasvim pretpostaviti da je bila na Cetinju - uz dvor i manastir. Đurađ se nije mirio sa turskom vrhovnom vlašću i zato učestvuje u kovanjima planova francuskog kralja Karla VIII o podizanju ustanka - krstaškog rata, koji bi zajedničkim snagama hrišćanskih zemalja započeo u Albaniji. Informacije o ovoj zavjeri, s više strana, došle do sultana Bajazita II koji je riješio da rasčisti situaciju sa neposlušnim crnogorskim gospodarem. Zato sultan upućuje Đurđu pismo, koje mu uručuje brat Stefan, da: ili dođe u Tursku na Portu, ili da u toku tri dana napusti Crnu Goru. Đurađ se odlučio za drugu varijantu i sa porodicom i najbližim saradnicima preko Budve - brodom odlazi u Mletke. Na ovaj način, sasvim tiho i bez većih trzavica, ugasila se dinastija Crnojevića, a Crna Gora kao poslednji ostatak nekadašnje moćne srpske države izgubila samostalnost. U Mlecima Đurađ je stupio u vojnu službu, ali je zbog izvjesnih neslaganja bio zatvoren. Poslije izlaska, ili možda bijega, iz tamnice - Đurađ dolazi u Skadar da pregovara o preuzimanju Crne Gore uz vrhovnu tursku vlast. Umjesto toga skadarski sandžak-beg ga sprovodi na Portu gdje mu sultan daje neko malo imanje - timar u Anadoliji gdje Đurađ živi do smrti - ili do 1503. ili do 1514. godine. Poslije Đurađevog odlaska u Tursku njegova porodica u Veneciji živi na granici egzistencije. Odlaskom Đurađa iz Crne Gore 1496. srednji Ivanov sin Stefan se nadao da će Turci prihvatiti da on bude gospodar Crne Gore. Na to Turci nisu pristali, već su Stefanu samo dozvolili da posjeduje stara porodična dobra. O daljem Stefanovom životu nema dovoljno istorijskih podataka. Posrije gubitka samostalnosti Crnogorci su zadavali dosta teškoća turskoj vlasti. U toj situaciji Turci su se sjetili poturčenog Ivanovog sina Skender-bega i zahvaljujući samo njegovom prezimenu - Crnojević postavljaju ga 1513. za crnogorskog sandžak-bega. Po dolasku u Crnu Goru, prema narodnom predanju, Stanko je jedno vrijeme bio u selu Bušate, pa su ga zato prozvali Bušatlija Stanko. Vjerovatno su se po tome njegovi naslednici zvali Bušatlije, kao na pr. u XVIII vijeku skadarski vezir Mahmud-paša Bušatlija. Skender-beg je za vrijeme svoje vlasti u Crnoj Gori bio omražen među Crnogorcima. Zbog njegovog zuluma i pohlepe 1519. Crnogorci podižu bunu koja je ugušena intervencijom Turske vojske. Nakon ovih događaja Skender-beg ostaje i dalje na vlasti i vlada još surovije sve do smrti 1530. godine.

*1 Reč beg znači gospodar jedne oblasti

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


OK...idemo dalje...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 11512
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
Crnojevići su zetska vladarska porodica. Pominju se prvi put 1331. kao gospodari katunske nahije. Vlastelin u Gornjoj Zeti Radič Crnojević se odmetnuo od Balše II Balšića, gospodara Zete. U nastalom sukobu Balšića i Crnojevića umiješala se i Bosna. Uzdajući se u pomoć bosanskog vladara Tvrtka I Kotromanića Crnojevići nezavisno upravljali Gornjom Zetom. Podržavao ih je bosanski vojvoda Sandalj Hranić Kosača, koji se oženio Jelenom Crnojević 1396. Kada su Balšići izumrli 1421. Crnojevići su u Zeti nastavili da se sukobljavaju sa Đurđem Brankovićem. Kada su Osmanlije 1479. zauzele Zetu Crnojevići se sklanjaju u Italiju, a poslije smrti Mehmeda II vraćaju se ponovo u Zetu i postaju osmanski vazali. Sa francuskim kraljem Karlom VIII Crnojevići su spremali ustanak protiv Osmanlija. Plan je propao, a Zeta je pripojena Sakadarskom sandžaku 1499. Todašnji gospodar Zete Đurađ sklonio se u Italiju, a njegov brat Stefan Crnojević prešao je na islam. Tako je prestala vladavina Crnojevića u Zeti 1499.

Najvažniji vladari iz kuće Crnojevića: Stefan Crnojević (1426-1465); Ivan Crnojević (1465-1490); Đurađ Crnojević (1490-1496); Stefan Crnojević (1496-1498).

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 02:43:33
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.06 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.