Videković Ivan

Videković Ivan Pavel

Rođen je 1908. godine u selu Novaci, Samobor, Zagreb, Hrvatska. Seljačkog porijekla, i sam se bavio zemljoradnjom.

Bio je aktivni član Hrvatske seljačke stranke, i na njezinoj listi izabran je za potpredsjednika općine. Uvidjevši da je politika vodstva Hrvatske seljačke stranke uperena i protiv seljaka, opredjeljuje se, neposredno pred rat, za komunistički pokret, i sve više se približava komunistima.

Tokom 1939. godine, postao je i član Komunističke partije Hrvatske, a poslije formiranja OK KPH Zagreb, u svibnju 1941. godine, i Član tog komiteta.

U srpnju 1941. godine, radio je na pripremama za oslobađanje komunista iz logora Kerestinec, jer je dobro poznavao taj kraj. Poslije toga, bio je aktivan u organiziranju Žumberačkog partizanskog odreda "Matija Gubec" Istakao se, tada, u mnogim akcijama, većim i manjim, u prvim danima ustanka i revolucije. Dovezao je, tako, partizanima, u rujnu 1941. godine, kola puna vojničke opreme.

Početkom 1942. godine, nalazi se u 1. zagorskom partizanskom odredu, kao komandir čete; rukovodio je napadom na Brdovec, u neposrednoj blizini Zagreba.

Prešao je, zatim, u Žumberak, u travnju 1942. godine, a u kolovozu te godine imenovan je, po naredbi štaba Druge operativne zone, za zamjenika komandira 3. čete bataljona "Josip Kraš".

Zajedno sa svojim suborcima često je napadao komunikacije Zagreb — Karlovac i onesposobljavao prugu. Sudjelovao je i u napadu na Hrvatski Leskovac, u neposrednoj blizini Zagreba, i zarobio devet domobrana i zaplijenio šest pušaka.

Bio je otprije poznat u selima oko Zagreba; to mu je dobrodošlo u ustanku i revoluciji. Nije djelovao samo kao vojnik, radio je i politički medu seljacima. Postao je i sekretar KK KPH za Samobor. Ovdje je radio na širenju partijskih organizacija, njihovu jačanju. Sve je to bilo teško, jer je Samobor, u blizini Zagreba, bio i ustaško uporište, a u njemu je bilo i uporište HSS i klera. Bio je neumoran u tom radu, i vrlo zaslužan za razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u selima oko Zagreba.

Na takvom jednom zadatku poginuo je herojski. Održavao je, u Kerestincu, 10. travnja 1943. godine, partijski sastanak kad su zgradu u kojoj se nalazio iznenada opkolili Nijemci. U žestokoj bici, ne predajući se, završio je život.

Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.

Izvor: Wikipedia