Paragvajski rat

Rat Trojnog Saveza, takođe poznat i kao paragvajski rat, koji je trajao od 1864. do 1870. između Paragvaja i savezničkih zemalja Argentine, Brazila i Urugvaja, najkrvaviji je sukob u istoriji Latinske Amerike.

Paragvaj je godinama bio u carinskim i graničnim prepirkama sa svojim većim i moćnijim susjedima, Argentinom i Brazilom. Urugvaj je takođe ustrajao na svojoj nezavisnosti od istih, posebno od Argentine, zbog jezičke bliskosti.

1864. Brazil je pomogao vođi urugvajske Kolorado partije da zbaci svog protivnika iz Blanko partije, nakon čega je diktator Paragvaja, Francisko Solano Lopez, u uvjerenju da je ugrožena regionalna ravnoteža snaga, krenuo u rat protiv Brazila. Bartolomeo Mitre, predsjednik Argentine, je zatim organizovao savez između Argentine i Urugvaja pod kontrolom Koloradosa (Trojni Savez), koji je zajednički objavio rat Paragvaju 1.maja 1865.

Lopezovi su postupci bili nastavak njegovog gomilanja vojske (sastavljena od 50,000 ljudi, bila je tada najjača u Latinskoj Americi) i prepoznati su od mnogih kao agresija zbog samopromocije i povećanja nacionalnog teritorija, ali, kako se rat produžavao, mnogi Argentinci i drugi su počeli rat gledati kao osvajački pohod svog predsjednika Mitre.

Na početku sukoba, 1865., Paragvajske su snage napredovale na sjever u brazilsku provinciju Matu Grosu i južno u provinciju Rio Grandi du Sul. Logistički problemi i gomilanje savezničkih snaga, koje su uskoro nadbrojale paragvajske u omjeru od deset prema jedan, prisilili su Paragvajce da se povuku iza svojih granica. U junu 1865. brazilska mornarica je potukla paragvajsku flotu na rijeci Parana, blizu Argentinskog grada Korijentesa; do januara 1866., saveznici su blokirali sve rijeke prema Paragvaju. U aprilu Mitre je poveo savezničku invaziju u jugozapadni Paragvaj, ali je dvije godine spriječavan u napredovanju. Vođene su žestoke bitke; najznamenitija, u kojoj je Paragvaj kod Curupayty-a u septembru 1866. izvojevao pobjedu, koja je zaustavila svaku dalju savezničku ofanzivu na godinu dana. Obje strane su u kampanji pretrpjele teške gubitke.
 
U januaru 1868., Mitre je zamijenjen na poziciji glavnog zapovjednika brazilcem markizom (kasnije vojvodom) de Kašjas. U februaru brazilska oklopljena plovila su probila paragvajsku liniju obrane kod riječne tvrđave Humaitá, blizu ušća rijeka Parana i Paragvaj, i produžile da bombarduju glavni grad, Asunción. U Kampanji Lomas Valentinas u decembru, paragvajska vojska je uništena. Lopez je pobjegao na sjever gdje je vodio gerilski rat sve dok nije ubijen 1. marta 1870.

Paragvajci su bili fanatički odani Lopezu i ratnom naporu, što je rezultovalo njihovom borbom do krajnjih granica. Rat je potpuno uništio Paragvaj; njegovo prijeratno stanovništvo od otprilike 525,000 se do 1871. smanjilo na oko 221,000 od čega samo oko 28,000 muškaraca. Tokom sukoba Paragvajci nisu patili samo zbog rata nego i zbog neishranjenosti, bolesti i Lopezove diktature pod kojom su brojni mučeni i ubijeni. Argentina i Brazil su anektirali oko 140,000 kvadratnih kilometara paragvajske teritorije, Argentina je uzela veliki dio regije Misiones i dio Chaca između rijeka Bermejo i Pilcomayo; Brazil je za osvojenu teritoriju povećao svoju provinciju Matu Grosu. Obje su zemlje zahtijevale veliku odštetu (koja nikad nije plaćena) i okupirale Paragvaj do 1876.

U međuvremenu, Koloradosi su učvrstili svoju vlast u Urugvaju kojim su zatim vladali sve do 1958.

Izvor: Wikipedia