Mihajlo I., car Rusije
 
Mihajlo I. Romanov ( 12. srpanj 1596. - 13. srpanj 1645. ) je bio prvi car Rusije iz dinastije Romanov od 21. veljače 1612. godine.

Izbor

Poslije pobjede nad okupacionim poljskim trupama od strane Dimitrija Požarskog 1612. godine došlo se do odluke o potrebi okupljanja parlamenta po presedanu iz 1598. godine radi izbora novog cara. Tamo okupljeni predstavnici prije svega bojara i crkve su kao idealnog kandidata izabrali Mihajla Romanov. Razlog za glasovanje svećenstva u njegovu korist se nalazio u činjenici da je mladi budući car tada živio u manastiru, a njegov otac koji se tada nalazio u Poljskom zarobljeništvu je bio veoma utjecajni član crkve. Bojari su s druge strane u njemu vidjeli mladića iz utjecajne familije kojim će se lako upravljati. Razlog identičan ovome će imati i austrijsko vrhovništvo za izbor Franje Josipa. 1848. godine. Činjenica da je veliko vojvoda Moskve Simeon Bekbulatovič još uvijek bio živ i da je tijekom života bio oženjen s bliskom rođakinjom Ivana IV. je za bojare bila nevažna. On je tada već bio prestar, preiskusan da bi se s njim upravljalo. Dodatni njegov otežavajući faktor pri izboru je bilo tatarsko porjeklo.

Službeno u narodu predstavljeni razlozi za njegov izbor su bili što je on rođak po ženskoj liniji cara Fjodora I. i što mu je djed nakratko bio regent carstva zajedno s Borisom Godunovim 1584. - 1585. godine.

Ratovi

Mlađahni car se po preuzimanju vlasti odmah našao u neugodnoj situaciji. Te 1613. godine Rusija je bila istovremeno u ratu s Švedskom i Poljskom koje su također međusobno ratovale. Te obje države su vodile rat s ciljem potpune aneksije Ruskog Carstva. Švedska koja je počela rat još 1610. godina nakon pada svog carskog prijatelja Vasilij IV. Šujskog je tijekom 1613. i 1614. godine zabilježavala pobjede, ali tada se ratna situacija blokirala uspješnom obranom Pskova od strana vojske Mihajla I. Po mirovnom ugovoru iz 1617. godine Rusija je izgubila u XVI stoljeću teško stečeni izlaz na Baltičko more i Istočnu Kareliju.

Rat s Poljskom koji je počeo još 1609. godine se u doba stupanja na prijestolje Mihajla već bio smirio radi financijske iscrpljenosti protivnika. Uspjehi Poljaka će doći tek 1616. i 1617. kada osvajaju Kursk i Vjazmu, ali tada je rat već bio praktički gotov. Rat je završio 15 godišnji primirjem 1618. godine. Cijena takvog mira je bila potvrda Poljskog osvajanja Smolenska. U "zamjenu" za to carev otac je bio pušten iz zarobljeništva i od tada on vrši stvarnu vlast u Ruskom carstvu do svoje smrti 1633. godine. Novi rat između ovih protivnika je bio počeo 1632. godine s brzim završetkom dvije godine poslije. Tada se u zamjenu za novac poljski kralj Ladislav IV. napokon odrekao Moskovske krune.

Politika

Mihajlo I. je u potpunosti uspio ispuniti očekivanja bojara koji su ga izabrali. U svim državnim stvarima on radi svojeg načina razmišljanja nikada nije izdavao naređenja nego je dopuštao drugima da upravljaju preko njega. Zbog takvog načina upravljanja država je napredovala u svim smjerovima kada njegov otac [[patrijarh Filaret nesebično rukovodi državnim poslovima između 1619. i 1633. godine. Stvari su se drastično mijenjale kada je državno upravljanje padalo u ruke bojara koji su znali da im je to idealno vrijeme za bogatiti se. To doba je bilo razdoblje korupcije između 1634. i 1645. godine kada država više nije bila u smrtnoj opasnosti. Za potpunu sliku njegovih "dobrotvora" koji su vladali ne smije mu se niti zaboraviti majka čije razdoblje je ono prvo, ratno između 1613. i 1619. godine. Bez obzira na sve to država koju mu naslijeđuje sin Aleksej 13. travnja 1645. je potpuno uređena s internacionalno priznatom nezavisnošću što 1613. godine nije bio slučaj.

Legenda

Priča o Mihajlu Romanovu nikako ne može biti završena bez priče o ruskom narodnom heroju i mučeniku Ivanu Susaninu. Po službenom pismu iz 1619. godine na vijest o izboru novoga cara Poljske trupe su krenule u njegovo mjesto tadašnjeg prebivališta da ga ubiju. Kada su ušli u provinciju gdje Mihajlo Romanov živi oni nisu znali put do njegove kuće. Tada im se ponudio seljak Ivan Susanin da im pokaže put. On je tu vojsku u doba hladne ruske veljače odveo u šumu iz koje niti on niti vojnici nisu izašli. Ovaj događaj je u doba ruskog carstva korišten u propagandne svrhe radi dokaza povezanosti dinastije Romanov s seljacima. U doba komunizma ovaj događaj se prezentirao kao primjer krajnje požrtvovane borbe za slobodu.

Izvor: Wikipedia