Oton II., car Svetog Rimskog Carstva

Oton II. (njemački Otto II.) (* 955.; † 7. prosinca 983. u Rimu)

Sin cara Otona I. i Adelheid od Burgundije

Prijestolonasljednik i suvladar

Otona II. je otac u svibnju 961. pripremajući drugi pohod na Italiju dao izabrati i u Aachenokruniti za sukralja. Tada mu je i formalno dao za vrijeme svoga odsustva u Italiji u upravu područje države sjeverno od Alpa. Ali kako je Oton II. tada imao samo sedam godina stvarno su upravljali njegov stric Bruno, nadbiskup Kölna i njegov polubrat Wilhelm, nadbiskup Mainza.

25. prosinca 967. Otona je papa Ivan XIII. u Rimu u nazočnosti njegova oca okrunio za sucara. Oton I. je time i definitivno osigurao da njegov sin zavlada poslije njega. Otac ga je sada nakanio vjenčati s bizantskom princezom kako bi time još više podigao ugled i prestiž svoje dinastije. Nakon sukoba i rata s Bizantom Oton II. se 972. vjenčao s bizantskom princezom Theofano, nećakinjom cara Ivana Cimiska.

Dolazak na vlast i ustanak u Bavarskoj

Nakon smrti oca 973. Oton II. stupio je na prijestolje. 974. protiv cara se pobunio njegov bratić bavarski vojvoda Henrik II. Svadljivi kome su se uz mnoge velikaše pridružili i češki knez Boleslav II. (967. - 999.) i poljski knez Mješko I. (960. - 992.). Car je 976. ugušio pobunu, a Henrik Svadljivi je pobjegao u Češku.

Stalne pobune u Bavarskoj natjerale su Otona da njen prostarni teritorij razmrvi. Tako je osnovao posebno Karantansko vojvodstvo koje je obuhvaćalo Karantansku marku (na srednjoj Muri), Štajersku marku (na Dravi oko Ptuja), Kranjsku marku (na gornjoj Savi), Veronsku ili Furlansku marku te Istarsku marku. Car je nadalje osnovao Istočnu marku (kasniju Austriju) kojoj je na čelo postavio Liutpolda iz grofovske obitelji Babenberg i marku Nordgau koja je obuhvaćala područje od Nürnberga do češke granice. Vojvodom preostataka nekadašnje velike Bavarske postao je carev nećak Oton Švapski.

Važne vojne uspjehe postigao je Oton II. suzbivši pokušaj danskog kralja Haralda Plavozubog da provali u Sasku i pokušaj francuskog kralja Lotara da zauzme Lotaringiju.

Vojni pohod na Italiju i smrt

Oton II. krenuo je zatim 980. u vojni pohod na Italiju. Iako je u sjevernoj Italiji postigao vojne uspjehe, a u Rimu postavio za papu svoga izabranika, koga je rimska aristokracija protjerala, ipak nije uspio u južnoj Italiji ni pokoriti langobardsko vojvodstvo niti protjerati odande Saracene.

Ti neuspjesi ohrabrili su careve neprijatelje i u Italiji i u Njemačkoj, a Polapski su Slaveni (Slaveni naseljeni oko rijeke Labe) digli opći ustanak protiv njemačke vlasti. U pripremama da najprije nadvlada teškoće u Italiji Oton II. se razbolio i umro u Rimu 7. prosinca 983. u 28. godini života. Naslijedio ga je sin Oton III..

Djeca

Otto II. i bizantska princeza Theofano imali su četvero djece:
Adelheid (977. – 1032.), opatica u Quedlinburgu;
Sophia (978. – 1039.), opatica Bad Gandersheimu i Essenu;
Matilda (979. – 1024.);
Oton III. (980. – 1002.), car.

Izvor: Wikipedia

Oton II
 
Oton II ili Oton Crveni (955.-7. decembar 983) je kralj Nemačke (961.-983. ) i Sveti Rimski Car (967.-983.). On je treći vladar Otonske dinastije, a sin je Otona I Velikog.

Postaje car

Otac Oton I imenovao ga je suvladarom u Italiji i Nemačkoj 961., a suvladar Svetog Rimskog carstva postao je 967. Kad je umro Oton I postao je car bez ikakvog otpora. Sledio je politiku Otona Velikog i ojačavao je carsku vlast u Nemačkoj, a širio se i u Italiji.

Rat Tri Henrika

Dok je Oton II ratovao protiv Boleslava II u Bohemiji , to koriste tri Henrika i bune se 977. protiv Otona. Ra tri zaverenika su:
Henrik I Augsburški, biskup od Augsburga
Henrik II Bavarski, vojvoda Bavarske, koji je bio svrgnut
Henrik III Bavarski, vojvoda Koruške, koji je imao podršku crkve.

Oton II je krenuo protiv pobunjenika zajedno sa Otonom I Švapskim. Oton je krenuo na Pasau, koji su držali zaverenici. Grad se predao nakon opsade, koja je izvedena specijalnom taktikom mostova od brodova. Na uskrs 978. na sudu u Magdenburgu vođe pobunjenika su kažnjene gubljenjem vojvodstava. Bavarska je posle ove pobune potpuno pokorena i postala je najveća od ključnih vojvodstava.

Bohemija, Poljska i Lorena

Te iste godine Lotar Francuski pokušava da povrati Lorenu. Napao je u proleće i skoro je zarobio Otona II u Ahenu. Oton je na to krenuo u invaziju Francuske u jesen 978. i došao do Pariza. Harao je područjem, kojim bi prošao. Zauzeo je Montmatr, ali nije uspevao da zauzme Pariz, pa se povukao uz poprilične žrtve. Sklopljen je mir 980. sa Francuzima, a Lorena po tom sporazumu i dalje pripada Nemačkoj.

Kamapanje u Italiji i Slovenski napad

Kad je osigurao Nemačku Oton kreće u Italiju, gde nije bio mnogo uspešan, jer su Arapi uspeli 982. da odbiju njegove napade. U Italiji je sazavo sastanak, da bi njegov sin Oton III bio prihvaćen kao kralj Nemačke. Umro je u ratu protiv Mlečana. Dok je Oton bio u Italiji Sloveni su uspeli da povrate teritorije istočno od Labe. Ipak Otonovo carstvo je bilo dosta jako.

Izvor: Wikipedia