John Fitzgerald Kennedy
1917. - 1963.
      
Djed Johna Fitzgeralda, Patrick Kennedy, doselio se u Sjedinjene Države iz Irske 1850. godine, neposredno poslije velike gladi koja je prouzročila masovno iseljavanje iz Irske, većinom u Sjedinjene Države. Otac Johna Fitzgeralda - Joseph, rođen 1888., već je u 25 godini života postao predsjednik jedne male bostonske banke koju je spasio od stečaja. Tada se i oženio kćerkom bostonskog gradonačelnika. Godine 1917. postao je jedan od važnih ljudi tvornice čelika Betlehem Steel Corporation, a ubrzo zatim predsjednik banke Hayden-Stone i jedan od najuspješnijih financijera u Sjedinjenim Državama. Godine 1932. novčano je pomogao izboru Franklina Delano Roosevelta za predsjednika Sjedinjenih Država. Roosevelt ga je stoga 1937. imenovao ambasadorom u Velikoj Britaniji gdje je javno podržao politiku popuštanja Hitleru tadašnjeg britanskog premijera Chamberlainea. Njegova diplomatska karijera naglo se završila u kasnu jesen 1940., kada se zamjerio i Rooseveltu i Chamberlainovu nasljedniku Winstonu Churchillu. Naime, u jednom je govoru u Americi za vrijeme izborne kampanje otpisao Veliku Britaniju i njenu demokraciju te se zauzeo za izolacionalističku politiku. Nakon smjenjivanja s mjesta ambasadora više se nije aktivno bavio politkom.

John Kennedy imao je vrlo jasne planove za svoju djecu. Kćerke je želio poudavati za ugledne, bogate ljude, a sinovima je predvidio karijeru u javnom životu. Kod svoje je djece njegovao duh nadmetanja i želju za pobjedom pod svaku cijenu. Sva su se djeca morala baviti sportom ali i od malih nogu čitati New York Times. Kod obiteljskog stola isključivo se razgovaralo o ozbiljnim temama. Međutim, već od samog početka sudbina se nije pokazala sklonomm klanu Kennedyevih. Najstarija kćerka, Rosemary, bila je mentalno zaostala. Mlađa sestra, Kathleen, udala se 1944. za engleskog aristokrata Williama Cavendisha, koji je iste godine poginuo prilikom savezničke invazije okupirane Francuske. Četiri godine kasnije, Kathleen je poginula u avionskoj nesreći. John se nadao da će najstariji sin Joseph P. Junior postati političar. No, kada je ovaj 1944. poginuo kao pilot prilikom bombardiranja njemačke podmorničke baze, obiteljska "štafetna palica" prešla je u ruke Johna Fitzgeralda. U skladu s očevim željama John Fitzgerald dao se u politiku. Kasnije, kada je već bio senator, proročki je izjavio: Ako ja umrem, moj će brat Bobby pokušati postati senator, a ako se i njemu nešto dogodi, naše će mjesto zauzeti moj brat Teddy.

Tridesetpeti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1961. - 1963.) John Fitzgerald Kennedy rođen je 29. svibnja 1917. godine u mjestu Brookline u savzenoj državi Massachusetts kao drugo, od devetero, dijete u katoličkoj obitelji irskog porijekla Josepha i Rose Kennedy. Mladi je Kennedy pohađao privatne osnovne škole tj. Cantebury School u New Milfordu i Choate School u Wallingfordu u saveznoj državi Connecticut. U ljeto 1935. godine školovao se na London School of Economics. Upisao se na sveučilište Princeton ali ga je bio prisiljen napustiti već na prvoj godini studija jer je obolio od žutice. Krajem 1936. upisao se na sveučilište Harvard gdje je i diplomirao u lipnju 1940. godine i napisao tezu nazvanu Why England Slept koja je objavljena sredinom 1940.-ih. Odmah nakon početka rata s Japanom, u prosincu 1941., John Fitzgeralda javio se kao dobrovoljac u kopnenu vojsku ali je zbog ozljede kralježnice odbijen. Ipak je koncem 1942. uspio biti primljen u mornaricu i poslan na Tihi ocean kao zapovjednik torpednog čamca. Nakon što je japanski razarač potopio njegov brod uspio je, unatoč teškim ozljedama, spasiti jedanaest svojih vojnika jednog po jednog noseći na leđima plivajući do obale, a potom je u kokosovom orahu izdubio poruku kojom je tražio pomoć. Nakon završetka rata Kennedy je nekoliko mjesci 1945. godine radio kao reporter lista Hearst newspapers izvještavajući s konferencije u San Franciscu na kojoj je došlo do utemeljena Ujedinjenih naroda. Krajem 1946. uvjerljivom većinom glasova
izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu kao predstavnik Massachusettsa. Naredne godine (1947.) posjetio je Evropu i tada je iznenada teško obolio, a liječnici su mu dijagnosticirali Adisonovu bolest i dali mu samo godinu dana života. Međutim uskoro je pronađen lijek, ali John se ipak nije u potpunosti riješio bolova koje je bolest uzrokovala.

Iste godine postao je demokratski kongresmen za grad Boston, a 1952. kandidirao se za mjesto zastupnika u Senatu. Tada je u predizbornoj utrci pobjedio svog suparnika Henrya Cabota Logea. U to vrijeme susreo je prekrasnu novianrku Jacqueline Bouvier i kćerku njujorškog bankara francuskog porijekla. Kennedy se s njom vjenčao 12. rujna 1953. godine. Iz tog braka rodilo se troje djece - Caroline Bouvier (rođena 1957.) i John Fitzgerald Junior (rođen 1960.). Drugi sin Patrick Bouvier preminuo je uskoro nakon rođenja 1963. godine. Nakon oporavka od operacije leđa Kenney je napisao Profiles in Courage (1956.), studiju o hrabrim političkim aktima koje je izvršilo osam američkih senatora. Za to djelo Kennedy je osvojio Pulitzerovu nagradu. Iste godine kada je objavio navedenu studiju neuspješno se natjecao za kandidata Demokratske stranke na mjesto potpredsjednika Sjedinjenih Država. U listopadu 1960. otišao je na operaciju kako bi ublažio bolove u leđima (baveći se sportom povrijedio je kralježnicu pa je cijeloga života imao zbog toga problema) međutim za vrijeme operacije došlo je do infekcije i John je pao u komu. Srećom, ubrzo se povratio iz kome i ponovo izbjegao smrti. Kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenome 1960. za predsjednika Sjedinjenih Država porazivši pritom republikanca Richarda Nixona. Nakon tijesne pobjede postao je najmlađi, do tada, izabrani američki predsjednik i prvi predsjednik rimokatolik. Na dužnost je stupio u siječnju 1961. godine. Ubrzo zatim u travnju 1961. vojne formacije protukastrovskih Kubanaca pod pokroviteljskom CIA-e (američke obavještajne službe) izvršile su neuspjelu invaziju na Kubu u Zaljevu svinja. Kennedy je prihvatio odgovornost za ovaj potez, o kojem navodno nije bio informiran, koji je smatrao velikim korakom unazad u američkoj vanjskoj politici. Također je riskirajući izbijanje nuklearnog rata blokirao sovjetskim brodovima prilaze Kubi i ultimativno zatražio povlačenje sovjetskih projektila s Kube ulistopadu 1962. godine. Kriza koja je dovela svijet na prag nuklearnog sukoba riješena je u neposrednom sporazumu između Kennedya i Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa.

U čuvenom govoru na sveučilištu u Washingtonu u lipnju 1963. založio se za novi pristup u odnosima Zapada i Istoka: ... Svi živimo na istom planetu. Svi udišemo isti zrak. Svi se brinemo za budućnost svoje djece... moramo stoga uporno ustrajavati u traženju mira. Ta je Kennedyeva politika dovela do toga da je već u ljeto isto godine sklopljen Moskovski sporazum o zabrani nuklearnih pokusa. Na unutarnjopolitičkom planu Kennedyev ekonomski program pružio je Sjedinjenim Državama najduži period ekonomskog rasta nakon završetka 2. svjetskog rata. Veliku popularnost na unutarnjopolitičkom planu stekao je i svojim planom reformi u unutarnjoj politici (New Frontier Legislative Programme), koji uz ostalo predviđa zdravstveno osiguranje za stare ljude, razvoj školstva i prosvjete; naročito je značajan nov pristup ukidanja diskriminacije prema crnačkomstanovništvu. Program koji je predložio Kongresu za stvarno i poptuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za crnce, bio je utom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna. Dana 22. studenog 1963. godine na Kennedya je izvršen atentat dok se vozio ulicama Dallasa. Nakon završene istrage Warenova komisija (koja je bila zadužena saznati sve činjenice o ubojstvu Kennedya) došla je do zaključka da je jedini počinitelj atentata dvadesetčetverogodišnji Lee Harvey Oswald. Međutim i nakon tog zaključka ni dan danas ne prestaju špekulacije o teoriji zavjere. Da atentat na predsjednika nije novina u američkoj povijesti dokazuje i to da je John F. Kennedy četvrti američki predsjednik na kojeg je izvršen atentat.

Pred kraj spomenimo malo zanimljivosti vezanih u Kennedyeva oca Josepha, trgovca čelikom. U američkoj javnosti postao je poznat i po tome što je javno uvjeravo svoje sugrađane kako je aktivna američka suradnja i pomoć Hitleru nacionalni imperativ i da treba naći model primjene nacionalsocijalističkih ideja na američko društvo jer bez toga nema napretka i gubi se priključak na one trendove koji određuju budućnost čovječanstva. Pored toga izravno i neizravno financijski je pomagao Hitlera i radio na održavanju gospodarskih veza s nacisitičkom Njemačkom. Jedina šteta koju je Joseph Kennedy doživio zbog suradnje s Hitlerom bila je ta da se više nije mogao baviti politikom, ali nije izgubio ni ugled ni utjecaj. To je ono što se zna i što je dokazano, ono što tek sada izlazi na vidjelo jeste svjedočanstvo najmlađe kćerke Franka Sinatre koja tvrdi kako je Kennedy tražio, preko Sinatre, pomoć mafije (čemu je mafija navodno rado izašla u susret) kako bi došao na mjesto predsjednika Sjedinjenih Država.

Pojmovi
Adisonova bolest
Ime dobila po liječniku Thomasu Addisonu (1793. - 1860.) koji je otkrio bolest. Rijetko kronično oboljenje koe nadbubrežnih žlijezda (manifestira se brončanom bojom kože i sluzokože, općim malaksanjem, niskim krvnim tlakom, smajenjem šećera i povećanjem urina u krvi; uzrokuje smrt). Naziva se i Brončana bolest.