Dado Topić-Adolf rođen je 4. rujna 1949. godine u selu kraj Nove Gradiške u Slavoniji. Glazbenu karijeru Dado je započeo kao srednjoškolac u grupi Đavolji eliksiri u kojoj je gitaru svirao Josip Boček. Dado je svirao bas i pjevao. Kasnije su obojica svirali u grupi Lavine, da bi se 1967. godine priključili najuspješnijoj postavi osječkih Dinamita. Prve Dinamite činili su pjevač Kićo Slabinac, gitarist Antun Nikolić, basist Alberto Krasnići, klavijaturist Vlada Lazić i bubnjar Ratko Divjak. Kada su Slabinac i Nikolić otišli u vojsku, rad grupe nastavili su Dado, koji je prešao na ritam gitaru i prvi puta zapjevao, Boček, Divjak i Alberto Krasnići. Dado je vrlo brzo izgradio reputaciju odličnog pjevača soul i blues glazbe. "Genijalci iz Osijeka", kako su ih tada nazvali svirali su samo tuđe pjesme, ali za njima nije ostao nijedan studijski snimak. Prethodni Dinamiti zabilježeni su snimciama iz 1967. godine "Čađava mehana" i "Čačak kolo" na kompilacijskim kompakt diskovima "Yu retrockspektiva" (Komuna 1994.). U ljeto 1969. godine iz Njemačke se vratio gitarist Vedran Božic (rođen 1946. u Zadru) koji je po klubovima svirao sa zagrebačkom grupom Roboti. Po raspadu Robota osnovao je Wheels Of Fire koji su jednom prilikom u klubu svirali sa Džimijem Hendriksom. Pod otiskom njegove priče Dado je nagovarao ostale iz Dinamita da se oprobaju u inozemstvu, ali bez uspjeha. Razočaran, rešio je da ode sam, ali mu je krajem 1969. godine stigao poziv da se priključi Korni grupi i zameni pjevača Dalibora Bruna. Po njegovom prelasku u Beograd, Dinamiti su prestali sa radom. Ubrzo je Dado u Korni grupu doveo i Josipa Bočeka. U Korni grupi je počeo komponirati i tako su nastale njegove prve pjesme "Remember", "Žena je luka a čovjek brod" i "Prvo svjetlo u kući broj 4" u kojoj je autorstvo podjelio sa Kornelijem Kovačem. Iako su te pjesme bile u maniru progresivne glazbe koju je Kornelije u to vrijeme zastupao, nijedna se nije našla na pločama Korni grupe. Rujna 1971. godine napustio je Korni grupu i u Zagrebu je uz pomoć menadžera Vladimira Mihaljeka formirao Time. Grupa je zvanično nastala u studenom a u postavi su bili: Dado Topić, vokal, Tihomir Pop Asanović, klavijature (ex Generals), Vedran Božić, gitara (ex Grešnici, Roboti, Wheels Of Fire, Mi, Nautilus, Super Session Band, BP Convention, rođen u Zadru 1947.), Mario Mavrin, bas (ex BP Convention), Ratko Divjak, bubnjevi (ex Dinamiti, BP Convention) i Brane Lambert Živković, klavir i flauta (ex Grupa 220, rođen u Skoplju 1947.). Debi LP "Time" za koji je većinu pjesama Dado napisao još dok je bio u Korni grupi, izišao je polovicom 1972. godine. Prvi tiraž štampan je u pet stotina primeraka, jer se u to vreme nije vjerovalo da domaći album ima komercijalni potencijal. Kako je prodaja krenula iznenađujuće dobro, ploča je godinama kasnije redovno doštampavana (CD reizdanje iz 1990. godine sadrži bonus pjesme "Makedonija" i "Da li znaš da te volim"). Na debiju se našla epski široka "Za koji život treba da se rodim", Jazz orijentisana "Kralj alkohol" (muzika Alberto Krasnići), udarna "Istina mašina", neobavezna "Hegedupa upa" i balada "Pjesma No. 3". Originalna postava dala je nekoliko vrlo ubjedljivih koncerata, a onda je počelo osipanje glazbenika što je postala karakteristika grupe tokom čitave njene karijere. Prvo su otišli Živković i Mario Mavrin pa su bas na smenu svirali Dado, Nenad Zubak (ex grupa 220) i Čarli Novak (ex Generals, Srce, Septembar). Zatim se iz redovitog angažmana povukao Ratko Divjak koga je zamjenio Pečo Petej, a uskakao je i Piko Stančić. Pečo Petej je u to vrijeme već imao izgrađenu reputaciju. Krajem šezdesetih bio je član splitskih Delfina zajedno sa klavijaturistom Encom Lesićem. On i Enco su 1970. godine prešli u lndexe, ali Pečo se u grupi zadržao samo dva mjeseca. Po završetku Glazbene akademije u Gracu 1973. godine pristupio je grupi Time i ostao joj vjeran tjekom svih uspona i padova. Ipak, veliki promet glazbenika kroz grupu rezultirao je i vrlo neobičnim postavama. Jednom prilikom u Osijeku su nastupili samo bubnjar Petej i Topić (drum & bass trideset godina pre roka), a u Splitu se grupa pojavila u kombinaciji: Asanović, Petej i basist Mladen Baraković. Do prestanka rada originalne postave došlo je u siječnju 1973. godine. Dado je nekoliko mjeseci proveo u Njemačkoj gdje je sa Vedranom Božićem svirao po klubovima, a Asanović je otišao na turneju u SSSR kao član Novih fosila. Po povratku u zemlju, Dado je nastupao sa Jugoslavenskom pop selekcijom koju je osnovao Pop Asanović. Grupe Time i Pop selekcija učestvovale su na Svjetskom festivalu omladine u Berlinu, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj gdje su dobili nagradu za Asanovićevu kompoziciju "Berlin". Svirali su u Austriji kao predgrupa na turneji engleskog sustava East Of Eden, kao i na BOOM 73 festivalu i njihova pjesma "Reci mi ciganko što u mome dlanu piše" objavljena je na živoj ploči "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973.). Početkom 1974. godine Dado je učestvovao na snimanju albuma "Majko zemljo" Tihomira Asanovića na kome je pjevao i bio je autor glazbe i tekstova. Članovi Pop selekcije osnovali su kasnije sustav Septembar sa kojima je Topić povremeno nastupao. U dva navrata, tjekom 1974. godine, Dado je bio u zatvoru zbog izbjegavanja vojne obaveze. Tjekom boravka u vaspitnoj ustanovi napisao je pjesme za album "Time II" koji je snimio sa Asanovićem, Divjakom i Dragim Jelićem iz YU grupe koji je u to vrijeme u Ljubljani boravio u JNA. Dado je svirao bas, a na ploči su se našli trominutni hitovi "Alfa Romeo GTA", "Dok ja i moj miš sviramo Jazz", zatočeništvom inspirisana "Živjeti slobodno", balade "Da li znaš da te volim", "Divlje guske" i "Balada o 2000" za koju je glazbu napisao Alberto Krasnići. Završivši snimanje, studenoga 1974. godine otišao je na odsluženje vojnog roka u Celje. Po izlasku iz vojske, listopada 1975. godine kratko je promovirao drugi album, a zatim se preselio u London gdje je kao basist svirao sa grupom Foundations. Sa njim u grupi bio je i Pečo Petej i oni su odsvirali četrdeset tri koncerta po Engleskoj. U siječnju 1976. godine Foundations su svirali seriju koncerata po Jugoslaviji. Poslije te turneje Topić i Petej su u Jugoslaviji obnovili Time. Ubrzo im se pridružio engleski klavijaturist Kris Nikols (Chris Nicholls). Kris je rodom iz Prestona (u blizini Liverpula), u početku je svirao u jazz triju, a zatim je postao član grupe Foundations gdje je upoznao Topića i Peteja. Kada se posvađao sa članovima Foundations, došao je na nekoliko mjeseci u Jugoslaviju, ali je ostao više od tri godine. Time su svirali na BOOM 76 festivalu i koncertna verzija pjesme "Da li znaš da te volim" zabelilježena je na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.). LP "Život u čizmama sa visokom petom", Topić je snimio u Minhenu sa glazbenicima: Vedran Božić (gitara), Kris Nikols (klavijature), Ratko Divjak (bubnjevi), Karei Čarli Novak (bas), Piko Stančić (bubnjevi) i Zdenka Kovačiček (prateći vokali). Ovom pločom Topić je ponudio koncepcijski album koji za temu ima život rock zvezde. LP donosi nit "Rock' n'roll u Beogradu". Sljedeće dvije godine Topić je redovito svirao oproštajne turneje grupe Time. Tako je snimak njihovog nastupa održanog 6. studenog 1976. godine u novosadskom Studiju Ivi zabilježen na duploj ploči "Randevu s glazbom" (Jugoton 1977.). Uz druge sustave, Time su zastupljeni pjesmama "Život u čizmama sa visokom petom" i "Divlje guske". Krajem 1977. godine propala je kombinacija sa super grupom K2 u kojoj je trebalo da budu Kornelije Kovač, Dado Topić, Ratko Divjak, Čarli Novak, Sloba Marković i Josip Boček. Kada su se krajem 1977. godine Petej i Vedran zaposlili kao studijski glazbenici, grupa Time je zvanično prestala sa radom. Topić i Nikols su pristupili beogradskoj grupi Ribeli koja je ime promenila u Mama Co Co. Svirali su redovite igranke u Domu omladine Beograda i pratili Zdravka Čolića na turneji "Putujući zemljotres". Brojni vjerni obožavtelji teško su mu oprostili što je kao basist bio u pratećoj grupi tipične pop zvijezde. Dado je u duetu sa Borisom Aranđelovićem pjevao na singlu grupe Smak "Na Balkanu" 1979. godine. Iste godine postigao je hit sa pjesmom "Floyd" Zorana Simjanovića, napisanom za film "Nacionalna klasa" reditelja Gorana Markovića. Zatim je na duplom solo albumu "Neosedlani" donio novi autorski koncept. U jedanaest pjesama, prateći princip filmskog scenarija, obradio je životnu priču zamišljenog junaka Jovana koji je napustio Jugoslaviju u želji za udobnim životom. U vremenskom periodu od deset godina Jovan je postao žigolo, kockar, polako je propadao i sve intenzivnije otkrivao vrednost svoje zemlje. U posljednjoj pjesmi, "Hej, Jugoslaveni" iskorišćeni su stihovi "Ostajte ovdje" Alekse Šantića, a tu su i stihovi Egziperija i Jure Kaštelana. Na snimanju su učestovali Josip Boček, Ratko Divjak, Čarli Novak, Kris Nikols, gitarist Srđan Miodragović i Slađana Milošević. Produkciju su radili Dado Topić i Enco Lesić, a ploča je snimana u beogradskom studiju V od prosinca 1978. do lipnja 1979. godine.Sljedeći LP "Šaputanje na jastuku" snimljen je 1980. godine. Radili su ga Topić, Kris Nikols, bubnjar Dragan Gajić i basist Tomislav Suh. Mitovi kao što je "Elizabet" koja se nalazi na A strani uspjeli su na radiju, dok su ambicioznije "Zvijezdana prašina", "Mojim prijateljima" sa B strane, prošle gotovo nezapaženo. Sa Slađanom Milošević Topić je za Pjesmu Eurovizije snimio pop pjesmu "Princeza" koja se pojavila na maksi singlu. Uspjeh te suradnje doveo je do objavljivanja zajedničkog CD-a na kome se nalazi izbor pjesama iz karijere Slađane i Dade. Dado je objavio mini LP "Vodilja" na kome je pjesma "Vodilja" iz dva djela komponovana na rodoljubivi tekst. Polovinom osamdesetih godina Topić je svoju karijeru vezao za festivale zabavne glazbe. Na festivalu MESAM 84. izveo je pjesmu Sanje Ilića "Bit ćemo zajedno" objavljenu na ploči "Parada hitova" (Jugoton 1984.). Sljedeće godine na istoj manifestaciji pjevao je pjesmu Srđana Jula "Ne mogu ubiti ljubav" i ona je na ploči "MESAM" (PGP RTB 1985.). Na MESAM-u 1988. godine izveo je pjesmu Kornelija Kovača "Žena od porcelana" i ona je objavljena na ploči "MESAM 88" (Jugoton 1988.). Na Zagreb festu 1986. godine Mira i Dado Topić izveli su pjesmu "Zagreb by night" koja je također objavljena na festivalskoj ploči. Krajem osamdesetih Topić se preselio u Austriju gde je 1993. godine objavio mini CD "Call It Love". Na njemu su četiri mainstream orijentisane pjesme, urađene sa suradnikom Zwertnigom, suvlasnikom izdavačke kuće i studija Montana. U tom periodu nastupao je sa grupom The Spise koja je svirala standarde. Posljednjih godina češće nastupa u inostranstvu, a prate ga strani glazbenici. Živi u Poreču, a u Grožnjanu je otvorio vrlo dobro opremljen studio. Pojavljivao se kao gost na koncertima grupe Parni valjak i nastupao sa reproduktivnim Telephone Blues Bandom. Godine 1998. Topić je sa Vedranom Božićem, Ratkom Divjakom i mladim muzičarima ponovo pokrenuo grupu Time, ali samo povremeno nastupaju. Čest je gost na festivalima, pa je 1997. godine na Festivalu melodije Istre i Kvarnera, na večeri autorske pjesme, dobio prvu nagradu kritike i publike za izvodenje pjesme "Nisan znal". Iste godine glumio je i pjevao u rock operi "Crna kraljica", a sljedeće je učestvovao na dva koncerta podsjećanja na staru rock operu "Gubec Beg". Uz Topića, tih večeri su pjevali Josipa Lisac, Massimo Savić i Tony Cetinski.

Izvor: Wikipedia

Adolf "Dado" Topić (kraj Nove Gradiške, 4. septembar 1949) je hrvatski muzičar. Topić je u svojoj karijeri bio član Dinamita, Tajma. Zajedno sa grupom Dragonflaj predstavljaće Hrvatsku na Pesmi Evrovizije 2007.

Početak karijere

Topić je svoju muzičku karijeru započeo kao srednjoškolac u grupi Đavolji eliksiri u kojoj je gitaru svirao Josip Boček, a Dado je svirao bas i pevao. Posle su obojica bili u grupi Lavine, a 1967. godine su se priključili osječkim Dinamitima.

Prvu postavu Dinamita činili su pjevač Krunoslav Kićo Slabinac, gitarista Antun Nikolić, basista Alberto Krasnići, klavijaturista Vlada Lazić i bubnjar Ratko Divjak. Kada su Slabinac i Nikolić otišli u vojsku, rad grupe nastavili su Dado, koji je prešao na ritam gitaru i prvi put zapevao, Boček, Divjak i Krasnići. Topić je brzo izgradio reputaciju odličnog pjevača soul i bluz muzike. glazbe. "Genijalci iz Osijeka", kako su ih tada nazvali svirali su samo tuđe pjesme, ali za njima nije ostao nijedan studijski snimak. Prethodni Dinamiti zabilježeni su snimkama iz 1967. godine "Čađava mehana" i "Čačak kolo" na kompilacijskim kompakt diskovima "Yu retrockspektiva" (Komuna 1994.).

U leto 1969. godine iz Nemačke se vratio gitarista Vedran Božić koji je po klubovima svirao sa zagrebačkom grupom Roboti. Po raspadu Robota osnovao je Vils of fajer, koji su jednom prilikom u klubu svirali sa Džimijem Hendriksom. Pod utiskom njegove priče Dado je nagovarao ostale iz Dinamita da se okušaju u inozemstvu, ali bez uspjeha. Razočaran, riješio je da ode sam, ali mu je krajem 1969. godine stigao poziv da se priključi Korni grupi i zamjeni pjevača Dalibora Bruna. Po njegovom prelasku u Beograd, Dinamiti su prestali sa radom. Ubrzo je Dado u Korni grupu doveo i Josipa Bočeka. U Korni grupi je počeo komponirati i tako su nastale njegove prve pjesme "Remember", "Žena je luka a čovjek brod" i "Prvo svjetlo u kući broj 4" u kojoj je autorstvo podijelio sa Kornelijem Kovačem. Iako su te pjesme bile u maniru progresivne glazbe koju je Kornelije u to vrijeme zastupao, nijedna se nije našla na pločama Korni grupe.

Tajm

Rujna 1971. godine napustio je Korni grupu i u Zagrebu je uz pomoć menadžera Vladimira Mihaljeka formirao Time. Grupa je službeno nastala u studenom, a u postavi su bili: Dado Topić, vokal, Tihomir Pop Asanović, klavijature (ex Generals), Vedran Božić, gitara (ex Grešnici, Roboti, Wheels Of Fire, Mi, Nautilus, Super Session Band, BP Convention, rođen u Zadru 1947.), Mario Mavrin, bas (ex BP Convention), Ratko Divjak, bubnjevi (ex Dinamiti, BP Convention) i Brane Lambert Živković, klavir i flauta (ex Grupa 220, rođen u Skoplju 1947.). Debi LP "Time" za koji je većinu pjesama Dado napisao još dok je bio u Korni grupi, izišao je polovicom 1972. godine. Prvi tiraž tiskan je u pet stotina primjeraka, jer se u to vrijeme nije vjerovalo da domaći album ima komercijalni potencijal. Kako je prodaja krenula iznenađujuće dobro, ploča je godinama kasnije redovno naknadno tiskana (CD reizdanje iz 1990. godine sadrži bonus pjesme "Makedonija" i "Da li znaš da te volim").

Na debiju se našla epski široka "Za koji život treba da se rodim", Jazz orijentirana "Kralj alkohol" (glazba Alberto Krasnići), udarna "Istina mašina", neobavezna "Hegedupa upa" i balada "Pjesma No. 3". Originalna postava dala je nekoliko vrlo uvjerljivih koncerata, a onda je počelo osipanje glazbenika što je postala karakteristika grupe tokom čitave njene karijere. Prvo su otišli Živković i Mario Mavrin pa su bas na smjenu svirali Dado, Nenad Zubak (ex grupa 220) i Čarli Novak (ex Generals, Srce, Septembar). Zatim se iz redovitog angažmana povukao Ratko Divjak koga je zamjenio Pečo Petej, a uskakao je i Piko Stančić. Pečo Petej je u to vrijeme već imao izgrađenu reputaciju.

Krajem šezdesetih bio je član splitskih Delfina zajedno sa klavijaturistom Encom Lesićem. On i Enco su 1970. godine prešli u lndexe, ali Pečo se u grupi zadržao samo dva mjeseca. Po završetku Glazbene akademije u Grazu 1973. godine pristupio je grupi Time i ostao joj vjeran tijekom svih uspona i padova. Ipak, veliki promet glazbenika kroz grupu rezultirao je i vrlo neobičnim postavama. Jednom prilikom u Osijeku su nastupili samo bubnjar Petej i Topić (drum & bass trideset godina prije roka), a u Splitu se grupa pojavila u kombinaciji: Asanović, Petej i basist Mladen Baraković. Do prestanka rada originalne postave došlo je u siječnju 1973. godine.

Dado je nekoliko mjeseci proveo u Njemačkoj gdje je sa Vedranom Božićem svirao po klubovima, a Asanović je otišao na turneju u SSSR kao član Novih fosila. Po povratku u zemlju, Dado je nastupao sa Jugoslavenskom pop selekcijom koju je osnovao Pop Asanović. Grupe Time i Pop selekcija učestvovale su na Svjetskom festivalu omladine u Berlinu, u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj gdje su dobili nagradu za Asanovićevu kompoziciju "Berlin". Svirali su u Austriji kao predgrupa na turneji engleskog sustava East Of Eden, kao i na BOOM 73 festivalu i njihova pjesma "Reci mi ciganko što u mome dlanu piše" objavljena je na živoj ploči "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973.).

Početkom 1974. godine Dado je sudjelovao na snimanju albuma "Majko zemljo" Tihomira Asanovića na kome je pjevao i bio je autor glazbe i tekstova. Članovi Pop selekcije osnovali su kasnije sastav Septembar sa kojima je Topić povremeno nastupao. U dva navrata, tijekom 1974. godine, Dado je bio u zatvoru zbog izbjegavanja vojne obaveze. Tijekom boravka u odgojnoj ustanovi napisao je pjesme za album "Time II" koji je snimio sa Asanovićem, Divjakom i Dragim Jelićem iz YU grupe koji je u to vrijeme u Ljubljani boravio u JNA. Dado je svirao bas, a na ploči su se našli trominutni hitovi "Alfa Romeo GTA", "Dok ja i moj miš sviramo Jazz", zatočeništvom inspirirana "Živjeti slobodno", balade "Da li znaš da te volim", "Divlje guske" i "Balada o 2000" za koju je glazbu napisao Alberto Krasnići.

Završivši snimanje, studenoga 1974. godine otišao je na odsluženje vojnog roka u Celje. Po izlasku iz vojske, listopada 1975. godine kratko je promovirao drugi album, a zatim se preselio u London gdje je kao basist svirao sa grupom Foundations. Sa njim u grupi bio je i Pečo Petej i oni su odsvirali četrdeset tri koncerta po Engleskoj. U siječnju 1976. godine Foundations su svirali seriju koncerata po Jugoslaviji. Poslije te turneje Topić i Petej su u Jugoslaviji obnovili Time. Ubrzo im se pridružio engleski klavijaturist Chris Nicholls. Chris je rodom iz Prestona (u blizini Liverpoola), u početku je svirao u jazz triju, a zatim je postao član grupe Foundations gdje je upoznao Topića i Peteja. Kada se posvađao sa članovima Foundations, došao je na nekoliko mjeseci u Jugoslaviju, ali je ostao više od tri godine.

Time su svirali na BOOM 76 festivalu i koncertna verzija pjesme "Da li znaš da te volim" zabilježena je na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.). LP "Život u čizmama sa visokom petom", Topić je snimio u Münchenu sa glazbenicima: Vedran Božić (gitara), Chris Nicholls (klavijature), Ratko Divjak (bubnjevi), Karei Čarli Novak (bas), Piko Stančić (bubnjevi) i Zdenka Kovačiček (prateći vokali). Ovom pločom Topić je ponudio koncepcijski album koji za temu ima život rock zvijezde. LP donosi nit "Rock' n'roll u Beogradu". Sljedeće dvije godine Topić je redovito svirao oproštajne turneje grupe Time. Tako je snimak njihovog nastupa održanog 6. studenog 1976. godine u novosadskom Studiju Ivi zabilježen na duploj ploči "Randevu s glazbom" (Jugoton 1977.). Uz druge sustave, Time su zastupljeni pjesmama "Život u čizmama sa visokom petom" i "Divlje guske". Krajem 1977. godine propala je kombinacija sa super grupom K2 u kojoj je trebalo da budu Kornelije Kovač, Dado Topić, Ratko Divjak, Čarli Novak, Sloba Marković i Josip Boček. Kada su se krajem 1977. godine Petej i Vedran zaposlili kao studijski glazbenici, grupa Time je službeno prestala s radom.

Nakon Tajma

Topić i Nikols su pristupili beogradskoj grupi Ribeli koja je ime promijenila u Mama Co Co. Svirali su redovite žurke u Domu omladine Beograda i pratili Zdravka Čolića na turneji "Putujući zemljotres". Brojni vjerni obožavatelji teško su mu oprostili što je kao basist bio u pratećoj grupi tipične pop zvijezde. Dado je u duetu sa Borisom Aranđelovićem pjevao na singlu grupe Smak "Na Balkanu" 1979. godine.

Iste godine postigao je hit sa pjesmom "Flojd" Zorana Simjanovića, napisanom za film "Nacionalna klasa" redatelja Gorana Markovića. Zatim je na duplom solo albumu "Neosedlani" donio novi autorski koncept. U jedanaest pjesama, prateći princip filmskog scenarija, obradio je životnu priču zamišljenog junaka Jovana koji je napustio Jugoslaviju u želji za udobnim životom. U vremenskom periodu od deset godina Jovan je postao žigolo, kockar, polako je propadao i sve intenzivnije otkrivao vrijednost svoje zemlje. U posljednjoj pjesmi, "Hej, Jugoslaveni" iskorišteni su stihovi "Ostajte ovdje" Alekse Šantića, a tu su i stihovi Egziperija i Jure Kaštelana. Na snimanju su sudjelovali Josip Boček, Ratko Divjak, Čarli Novak, Chris Nicholls, gitarist Srđan Miodragović i Slađana Milošević. Produkciju su radili Dado Topić i Enco Lesić, a ploča je snimana u beogradskom studiju V od prosinca 1978. do lipnja 1979. godine.

Sljedeći LP "Šaputanje na jastuku" snimljen je 1980. godine. Radili su ga Topić, Chris Nicholls, bubnjar Dragan Gajić i basist Tomislav Suh. Mitovi kao što je "Elizabet" koja se nalazi na A strani uspjeli su na radiju, dok su ambicioznije "Zvjezdana prašina", "Mojim prijateljima" sa B strane, prošle gotovo nezapaženo.

Sa Slađanom Milošević Topić je za Pjesmu Eurovizije snimio pop pjesmu "Princeza" koja se pojavila na maksi singlu. Uspjeh te suradnje doveo je do objavljivanja zajedničkog CD-a na kome se nalazi izbor pjesama iz karijere Slađane i Dade. Dado je objavio mini LP "Vodilja" na kome je pjesma "Vodilja" iz dva dijela komponirana na rodoljubivi tekst.

Polovinom osamdesetih godina Topić je svoju karijeru vezao za festivale zabavne glazbe. Na festivalu MESAM 84. izveo je pjesmu Sanje Ilića "Bit ćemo zajedno" objavljenu na ploči "Parada hitova" (Jugoton 1984.). Sljedeće godine na istoj manifestaciji pjevao je pjesmu Srđana Jula "Ne mogu ubiti ljubav" i ona je na ploči "MESAM" (PGP RTB 1985.). Na MESAM-u 1988. godine izveo je pjesmu Kornelija Kovača "Žena od porculana" i ona je objavljena na ploči "MESAM 88" (Jugoton 1988.). Na Zagreb festu 1986. godine Mira i Dado Topić izveli su pjesmu "Zagreb by night" koja je također objavljena na festivalskoj ploči.

Krajem osamdesetih Topić se preselio u Austriju gdje je 1993. godine objavio mini CD "Call It Love". Na njemu su četiri mainstream orijentirane pjesme, urađene sa suradnikom Zwertnigom, suvlasnikom izdavačke kuće i studija Montana. U tom periodu nastupao je sa grupom The Spise koja je svirala standarde. Posljednjih godina češće nastupa u inozemstvu, a prate ga strani glazbenici. Živi u Poreču, a u Grožnjanu je otvorio vrlo dobro opremljen studio. Pojavljivao se kao gost na koncertima grupe Parni valjak i nastupao sa reproduktivnim Telephone Blues Bandom. Godine 1998. Topić je sa Vedranom Božićem, Ratkom Divjakom i mladim muzičarima ponovo pokrenuo grupu Time, ali samo povremeno nastupaju. Čest je gost na festivalima, pa je 1997. godine na Festivalu melodije Istre i Kvarnera, na večeri autorske pjesme, dobio prvu nagradu kritike i publike za izvođenje pjesme "Nisan znal". Iste godine glumio je i pjevao u rock operi "Crna kraljica", a sljedeće je sudjelovao na dva koncerta podsjećanja na staru rock operu "Gubec Beg".

Izvor: Wikipedia