Meri Cetinić rođena je 15.lipnja 1953.u Splitu. Porijeklom je iz Blata na Korčuli od kuda su joj roditelji, početkom 50-tih doselili u Split. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj obitelji, uz oca električara i majku domaćicu te dva starija brata, Antu i Borisa, vrlo rano se počeo isticati njen talent za glazbu, osobito pjevanje. Počinje nastupati već kao dijete, a u osnovnoj je školi često dobivala glavne uloge u školskim priredbama. Kasnije zavrsava srednju Muzicku skolu i Pedagosku Akademiju smijer Glazba u Splitu.

Njen brat Ante, 5. godina stariji od Meri, bio je vrlo utjecajan i cijenjen muzičar u Splitu. U njihovom stanu su se okupljala sva imena iz glazbenog života Splita u to vrijeme Meri je bila još djevojčica i upijala sve to sa strane. Rano je počela slušati crne pjevače, zavoljela blues i gospel glazbu.

U 14. godini pobijedila je sa pjesmom "Warm and tender love" Percie Sladgea na "Raspjevanom proljeću" u Splitu. Sa 15. godina postaje članom grupe "CHE" i to kao orguljašica. Svirala je tada prve Hammond orgulje u gradu. U 17. godini prelazi u grupu "Delfini" kao vokalni solist te odlazi na prvu turneju po SSSR-u. Uglavnom je pjevala repertoar Janis Joplin, Deep Purple, Led Zeppelina i sličnih grupa i pjevača. Ubrzo prestaje suradnja s "Delfinima" te upisuje Pedagošku akademiju i radi na usavršavanju glasa kod prof.Branke Ristić u Splitu. Na Pedagoškoj akademiji 1972. godine susreće Slobodana M. Kovačevića te zajedno osnivaju grupu "More" u kojoj Meri svira klavir i vokalni je solist. Također je uz S.M. Kovačevića skladatelj i aranžer grupe. Grupa snima nekoliko singlica i album "More" koji postiže veliki uspjeh, kao i naslovna pjesma. Ujedno, na "Splitskom festivalu" grupa "More" ima 2 uspješna nastupa s pjesmama "Gdje god da pođeš" i "Samo simpatija". Nakon nekoliko uspješnih godina s grupom "More" započinje solističku karijeru.

Glavnog suradnika pronalazi u bratu Anti koji već tada živi u Holandiji te s njim snima nekoliko albuma:

"Meri" (1979), snimljen u Zagrebu s vodećim studijskim muzičarima i Zagrebačkim solistima.

"Ja sam žena" (1980) snimljen u Annhemu, Holandija, prvi je njen kompletan autorski album. Album je postao dijamantni i kao takav prvi u Hrvatskoj pop glazbi.Na albumu sudjeluju i neki holandski  glazbenici.

"U prolazu" (1981) Arnhem

"As" (1982) Arnhem

"Prašina s puta" (1983) Arnhem

Na svim ovim albumima većinu pjesama Meri je skladala na tekstove Ivice Flesch, Jakše Fiamenga, Krste Jurasa i Momčila Popadića. Meri je pjevala i sve prateće vokale te svirala klavir, a sav produkcijski i aranžerski dio, te sviranje svih ostalih instrumenata, djelo su njenog brata Ante Cetinića. Paralelno s ovim autorskim albumima, u suradnji s skladateljem Zdenkom Runjićem nastupa uglavnom na Splitskom festivalu te godinu za godinom ostvaruje uspjehe s pjesmama: "Lastavica", "Četiri stađuna", "U prolazu", kao i kasnije s pjesmama "Konoba" (S. M. Kovačević - Šunjić), "Zemlja dide mog" (V.Barčot - I.Cetinić) ...

U međuvremenu dobiva nekoliko važnih priznanja i nagrada:

Proglašena je pjevačicom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij ex-Jugoslavije, Dobiva «Zlatnu pticu» za izvanredne diskografske uspjehe u 1983.god., te Estradnu nagradu 1988.god. Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu skladbu "Dome moj" i osvaja 3.nagradu publike.Ista skladba doživjela je i stranu verziju.Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom "Veel te mooi" u izvedbi dueta Neygen Erik i Sanne i postala veliki hit.

Ostali albumi:

"Meri VI"

"Zlatni snovi" u suradnji Z. Runjić - M. Došen

"Potraži me" (1988) u suradnji s Ivom Lesićem

"Zašto te volim" (1992) u suradnji s Remi Kazinotti


Nakon preseljenja u Zagreb 1996. snima još jedan autorski album "Putovanja" (1998). Snima u Zagrebu sa studijskim muzičarima iz grupe Song Killers, te nešto od tog materijala u Splitu. Na ovim pjesmama sama je radila i aranžmane te produkciju uz suradnju Ante Pecotića i Joška Banova. Na albumu se prvi put pojavljuje njena kćer Ivana te zajedno rade.

Za posljednji album Malo mora na mom dlanu, snimku koncerta iz splitskog HNK na kojem su sudjelovali Merini dugogodišnji suradnici (Banov, Brodarić, Sirišćević...) te kao gosti i prijatelji (Oliver, Kondža, Tedi, klapa Kumpanji te još neke klape) dobiva nagradu Porin za najbolji album zabavne glazbe 2002.

Osim studijskih radova i festivala, svih onih godina radi koncerte širom Hrvatske te često odlazi u SAD, Canadu, Australiju i mnoge druge zemlje.

Nekoliko zadnjih godina nastupa na Šibenskom festivalu Dalmatinske šansone s vlastitim skladbama i dobiva nekoliko nagrada: "Rijeka bez povratka", "Griža", "Kruh i sol", "U samoći prolazi mi vrime"…God.2005., nakon dugog vremena ponovo nastupa na Splitskom festivalu i to sa svojom jazz skladbom "Sjena tvoga tila" uz pratnju jazz grupe Black Coffee. Početkom 2005.god. objavljena je u izdanju diskografske kuće Croatia records "Meri Cetinić-Zlatna kolekcija", dvostruki CD sa 40 uspješnica iz Merine karijere, među kojima je 20 Merinih autorskih pjesama.

Također početkom 2006.u Splitu je snimila novi studijski album «Tiramola» u suradnji sa splitskom jazz grupom «Black coffee» a  izdala ga je diskografska kuća «Croatia records».