Ilija: Ko si ti? Ti mora da si neki jos veci izdajnik?
Petar Marko: Treba vam nitro-glicerin!!!
Ilija: Nemam ga, nema ga u apotekama...

...

Ilija:  Reci Djuri da blokira aerodrom!!!  - najbolja recenica!

 

Bata je legenda. 

Danilo Stojković je bio jedan od onih divnih beograđana, intelektualaca, građana, koji iako je voleo i razumeo u dubini duše Iliju Čvorovića lično je bio najveći oponent tom procesu odvajanja Srbije od sveta i zatvaranju u ideološke kapije.

...    

Danilo Bata Stojkovic, glumac koji je dao aromu
srpskom pozoristu i Beogradu
MAJSTOR GLUME, KOZERIJE I ZIVOTA

   etog februara, iako vec tesko bolestan, Danilo Bata Stojkovic igrao je Lupusa u Ateljeu 212, u jubilarnoj, 300. „Korespodenciji" (Mihizova dramatizacija dela Borislava Pekica u reziji Arsenija Jovanovica).

Desetak dana nakon toga, na molbu mladih glumaca iz Slovenije koji nikada nisu imali priliku da ga vide uzivo na sceni, dosao je i u Zvezdara teatar da odigra „Profesionalca" Dusana Kovacevica, jedno od najvecih glumackih ostvarenja u posleratnom srpskom pozoristu. Posle predstava ostao je i da malo procaska sa njima. To su bili poslednji nastupi najcenjenijeg srpskog glumca koji je dobio sve pozorisne i filmske nagrade za glumu i u vreme bivse Jugoslavije.

Bata Stojkovic (1934-2002) odrastao je na Cuburi, u porodici uglednog Alekse Stojkovica, predratnog veletrgovca drvima i ugljem, koga prijatelji opisuju kao autenticnu i impresivnu licnost. Bata je rastao uz rodenog brata Ziku, kasnije poznatog beogradskog intelektualca i publicistu. Zanimljivo je da je tokom gimnazijskih dana Bata Stojkovic pohadao privatne casove matematike kod tadasnjeg studenta Borislava Mihailovica Mihiza. To vreme i porodicu Stojkovic sa Cubure, Mihiz je zabelezio u svojoj „Autobiografiji o drugima".

Glumacku karijeru zapoceo je u Jugoslovenskom dramskom pozoristu (1959), a 1962. postao je stalni clan ansambla Ateljea 212. Kao sto su mnoge njegove uloge ostale nezaboravne i antologijske, tako i prisustvo Bate Stojkovica u cuvenom bifeu Ateljea 212 danas pripada antologiji. Medu kolegama i prijateljima ostace upamcen i kao nenadmasni majstor kozerije, duhovitosti i zivota.

I privatno i na pozorisnim daskama, bio je posebno vezan za dramskog pisca Dusana Kovacevica. Majstorstvo, upecatljivost i scenski sarm s kojima je odigrao likove prepoznatljive u nasem mentalitetu, postali su simbol Kovacevicevih predstava. Za medijski kroki velikana naseg glumista treba dodati i epizodu u Zvezdara teatru nakon jubilarnog 350. „Profesionalca".

Bogdanu Diklicu, s kojim je igrao u predstavi, poklonio je rucni sat sa posvetom: „Diku od Bate Stojkovica". Nekoliko godina pre toga, Diklic je izgubio sat koji je dobio od pokojnog oca. A u vreme gradanskih protesta protiv bivseg rezima, Bata Stojkovic je izasao iz bolnice samo da bi se pridruzio studentima.

Ceo zivot proveo je sa svojom suprugom Nadom. Za nju je ponekad imao obicaj da dovede trubace u Zvezdara teatar da mu tiho odsviraju „Stani, stani Ibar vodo".

Igraj oca

Bata Stojkovic imao je obicaj da trazi savet od Borislava Mihajlovica Mihiza na koji nacin da odigra neku ulogu. Sa njim je razgovarao i kad je pripremao lik Lupusa, veletrgovca iz Pekicevog romana koga igra u „Korespodenciji".

Mihiz mu je tada rekao: „Igraj, Danilo, Aleksu, tvog oca! Unutra, u sebi, u karakteru, budi ono sto je on bio, a spolja ono sto je zeleo da bude".

I tako je nastao lik Lupusa...

http://www.mediaclub.cg.yu/kultura/arhiva/2002/mart/16.htm

Ilija je moj idol!!!!

Đuro: A jesu pitali za mene?
Ilija: Za tebe? Što za tebe?
Đuro: Pa tako su i prošli put, prvo tebe, pa onda mene.

Ilijin skrušeni i nelagodni pogled poslije toga je ....

Evo mog gledanja na prvog srpskog antiglobalistu
REceno je kako je on castan covjek moralan,vjeran svojoj zeni po svaku cijenu,konzervativan tacno i to je jedino pozitivno od njega ali je ujedno i indoktrinisana komunistickoj propagandi podlozna budala 
DA je ziv bio bi glasac Radikala uredu sa ovim mogu da se slozim ali sa necim ipak ne i to je ono sto cu sada reci
Po meni on  se bori protiv vjetrecanja kao i Don Kihot ko su njegovi protivnici neki likovi sa trulog zapada koji su dosli sa strane iz vana da ruse njegovu zemlju onu koju je on stvarao za koju je krv  prolijevao .
Ali sta ne valja  u ovoj prici sta on nije u stanju da primjeti boreci se protiv imaginarnog naprijatelja
Pa nije u stanju da primjeti kad njegova supruga dodje iz prodavnice  i kaze u zadnji mjesec dana sve poskupilo, otisle cijene 200 % nema sijalica nema lijekova ( istih onih zbog kojih umire ) on ne reaguje njemu se ne pali crvena lampica ( bas onakva kakvu je zena kupila ) sjecate se !!!
On na to kaze opet previse pricas on ne vidi ono ocito ono pred njegovim nosom njemu to ne smeta ali mu smeta podstanar isti onaj  kojem je izdao sobu jer ne moze da prezivi od penzije ( ni to mu nije mjerodavni pokazatelj)
On ne zove oong drota da ga pita pa sta je ovo sa drzavom sto rastu cijene sto mi je penzija mala, sto nema lijekova, sto nekoga ne hapsi zbog takve situacije on ga zove zbog svog podstanara
DA ga obavijesti a sta drot radi bavi se nekim likovima koji  stoje da prijave svoje podstanre !

Sramota ga je da bude drugaciji da progleda svojim ocima da vidi ono sto drugi ne vide ali nece da mu se ime povlaci po novinama radije bi da umre gladan .
Njegova  paranoja i zavjera velikih sila je ocita st aon moze da primjeti
On primjecuje kako orkestar svira pod njegovim prozorom namjerno to rade da mu napakoste ( on ne primjecuje da je to pokusaj neoficijelne institucionalne kulture da se otrgne da se otme okovima partijske podobnosti
On primjecuje kako nece da pise tetki 20 godina samo zato sto zivi u Stanljinovoj ulicu a ne u CErcilovoj
Hm sta vam to govori
On primjecuje kako podstanar je dosao u njegovu kucu da se drogira sta vam to govori
Da skratim  i predjem na najznacajniju stvar on i ostali Cvorovici idu u susret maldoj grupi pankera
Jasna simbolika susret starog i novog onih koji su vedrili i oblacili 50 godina i onih cije vrijem tek dolazi i ko pobjedjuje
PAnkeri picke se sklonjaju i mirno samo gledaju
A sta zapravo gledaju , pa gledaju kako ce ovo ponovo zarad svojih ludih ideja sve da sruse citav svijet bi ponovo da grade prema njihovoj slici a usput ce da pregaze sve koji im stanu na put popou onih picki pankerea( ljut sam na njhi jer nisu nista uradili da im poprjece put zato ih zovem pickama )
Njegovo auto rusi  prvi privatnu ( malo preduzetnistvo ) palacinkarnicu za koju je trebalo 15 godina da prodje da je covjek otvori sta vam to govori
I na kraju njegov svijet se rusi i on ide kao pas umire a ne zna zasto pita se i dalje gdje je pogrijesio i kao zombi prati trag svog unistenja
ZAto on nije priv srpski globalista on nije ni Srbin on je budala

Jesi li primetio sličnost te scene kad Ilija Čvorović puzi po ulici ali i dalje sa instiktim pit bul terijera prati svoju žrtvu i one scene sa kraja Lepih sela. One kad Bjela puzi sa viljuškom u drugu sobu da bi se konačno obračunao sa ranjenim i zarobljenim neprijateljskom vojnikom.

Mozda jeste slicno, ali ne moze Bata da se poredi sa njim... 

Da vidis nisam na to obratio paznju ali to govori da je njegov svijet srusen sve ono u sta je vjerovao se razbilo u komadice on vise nije u stanju da racionalno razmislja sve sto moze je da puze
Od velicine koja je bio na pocetku na kraju je postao nista to govori o tome kako je prosao onaj koji s ekompletno predao Jugi i dozvoluio da ga vode da bude vodjen da umjesto njega misle i govore kako i sta da radi
On se u novom svijetu nemoze da snadje nema vodje ostaje sam usamljen napusten izoliran niko ga ne razumije

Па велики умови, уметничке душе, не реагују често на тривијалне ствари. И ја кад морам, то ме оптерећује. Радије бих да се бавим глобалним или небеским темама - што пише у једном фантази роману Чуда Урта и Неба...
Сад је имплицитно, онако нескромно... А и што бих био лажно скроман. За ситне душе типа овдашњег Данила сам тата, а оне типа Ру Станиславсс и да не поредимо