Huron Indijanci
 
Huron(izgovor hjuron).- Plemenska konfederacija jezične porodice Iroquoian koja je u ranom 17. stoljeću obitavala između jezera Lake Simcoe i Georgian Baya u Ontariju. Savez je tada brojao oko 20,000 pripadnika. Pripadali su Istočno-šumskom kulturnom području a živjeli su u naseljima opasanim palisadama i uzgajali duhan.

Kada je 1615. Samuel Champlain (izg. Šamplen) oni su bili u ratu sa Irokezima. Beskrajan rat između dva srodna naroda kulminira 1648., kada Irokezi, naoružani nizozemskim oružjem, napadoše Hjuroniju (Huronia) i 1649. razoriše hjuronski savez. Otac Jean de Brébeuf, koji je utemeljio 1626. rimokatoličku misiju među Hjuronima i jezuitski misionari pobijeni su od Irokeza. Preživjeli Hjuroni razbježaše se u svim smjerovima –na jugozapad Duhanskom narodu, na jug Neutralnom narodu, na jugoistok Erie Indijancima i na sjeverpistok Francuzima kod Quebeca. Podivljali Irokezi hvatali su Hjurone gdje god su stigli. Zato što su pomagali Hjuronima oni 1649. napadoše Duhanske Indijance i 1650. Neutralce i na koncu 1656. gotovo uništiše Erie. Hjuroni što pobjegoše u Quebec dobiše maleni rezervat u Lorette gdje još žive pod imenom Huron. Dio Hjurona, uglavnom Attignawantani ili Medvjeđi narod sklonili su se kod Duhanskog naroda i oni odseliše prvo u Michigan, pa ui Wisconsin i Illinois i 1750. u Sandusky, Ohio, kod Detroita. Ovi ohajski Indijanci postadoše poznati kao Wyandot, po plemenskom imenu Wendat. Wyandoti učestvovaše u Američkoj Revoluciji i Ratu od 1812. oba puta na strani Britanaca protiv Amerikanaca. Godine 1842. Wyandoti odoše u Wyandotte co. U Kansas. Godine 1867. odlaze u sjeveroistočnu Oklahomu gdje žive kao 'citizens', građani. Kao pleme ne žive od 1959. Godine 1990. 2,500 Wyandota živi u Sjedinjenim Državama i 1,500 Hjurona u Kanadi.

Sadržaj
1 Ime
2 Plemena saveza
3 Sela
4 Povijest
5 Kultura
6 Huron i Wyandot Indijanci danas

Sela

Andiata, Angoutenc, Anonatea, Arendaonatia, Arente, Arontaen, Brownstown, Cahiague, Carhagouha, Carmaron, Cranetown (2 sela), Ekhiondatsaan, Endarahy, Iaenhouton, Ihonatiria (St Joseph II), Jeune Lorette, Junqusindundeh(?), St Denys, Junundat, Khioetoa, Karenhassa, Khinonascarant (3 tzv. tri mala sela), Lorette, Ouenrio, Onentisati, Ossossane, Sandusky, Ste Agnes, Ste Anne, St Antoine, Ste Barbe, Ste Catherine, Ste Cécile, St Charles (2 sela), St Etienne, St Francois Xavier, St Genevieve, St Joachim, St Louis, St Martin, Ste Marie (2 sela), Ste Térése, Scanonaenrat, Taenhatentaron (St Ignace I, II), Teanaustayaé (St Joseph I), Teandewiata, Touaguainchain (Ste Madeleine), Tondakhra.

Odvajkada su Irokezi i Hjuroni bili neprijatelji. Još mnogo prije dolaska francuskih istraživača na obale rijeke Saint Lawrence, ratničke grupe Hjurona krstarile su šumama između Kanade i današnjeg Njujorka napadajući plemena koja su pripadala savezu Irokeza. A Irokezi su, u znak odmazde, slali svije ratnike koji su bez milosti uništavali Hjurone. Godine 1615. četiri misionara stigla su iz Francuske u Ameriku. Svoju prvu misiju podigli su kraj utvrđenog naselja Quebec koje je na rijeci Saint Lawrence osnovao francuski istraživač Samuel de Champlain (Samiel de Šamplen). Svaki od njih dobio je oblast u kojoj će se baviti misionarskim radom. Joseph le Caronu (Žozef le Karon), određena je zemlja Hjurona. Le Caron je bio prvi bijeli čovjek koji je ugledao ogromno vodeno prostranstvo Hjuronskog jezera. Njegove prve godine među Hjuronima nisu bile lake. Vračevi su mu se suprotstavljali, ali tokom godina stekao je povjerenje Indijanaca i oni su mu sagradili kuću blizu jezera. Naselja Hjurona kao i Irokeza bila su utvrđena ogradom od kolja. Sa unutrašnje strane ograde bile su podignute šetnice sa kojih se moglo braniti od neprijatelja, izbacujući strijele na napadače. Hjuroni su živjeli u stalnom strahu, kako su se bojali stvarnih neprijatelja, tako i onih iz svijeta duhova. Sva selo imalo je šamana koji su, vjerovalo se, mogli održavati kontakt sa njima. Kada su Francuzi došli u Kanadu, Hjuroni su u njima vidjeli moćnog saveznika. Dozvolili su im da u njihovim naseljima podignu misije. Zauzvrat Francuzi im pristadoše pomoći u borbi protiv Irokeza. Dobivši puške, Hjuroni počeše Bahato upadati među Irokeze i pokazivati im svoje novo oružje. Išlo je Hjuronima dobro u razmetanju sve do 1636., a zatim eksplozija boginja. Čitava sela pretvorila su se u groblja. Ali i Irokezi su našli saveznike. Nizozemci. Ovi nastojaše svim silama da šire svoj utjecaj. Osnovaše Novi Amsterdam ( New Amsterdam) koji će zasjati kao New York. Hjuroni oslabiše od boginja. Nisu imali čime da trguju, polja su im ostala zarasla i neobrađena. Postali su ovisni o milost Francuza-misionara. U srpnju 1648. 250 najboljih hjuronskih ratnika odlazi kanuom trgovati kožama u Quebec. Nisu otišli neprimjetno. Opazili su ih Irokezi i shvativši da su sela nezaštićena napali su glavno naselje Teanaustayaé (St Joseph I). U selu su ostale žene, djeca i starci. Irokezi su zapalili selo i i iz sela odveli 700 zarobljenika. Odmah nešto kasnije (1649.) 1,000 Irokeza napalo je sela Taenhatentaron (St Ignace) i St Louis. Hjuroni su se razbježali tražeći spas gdje stignu. Tokom te zime mnogi su pomrli od gladi. Uz pomoć misionara sagradili su novi 'grad' na otoku Ahoendoe u jezeru Huron. Prvih dana 1650. na otok je prebačeno 6,000 Indijanaca nalik na skelete. Bilo je nemoguće prehraniti toliki puk, pas ih je dnevno umiralo na stotine. Do proljeća ih preživi 3,000. Otuda Huroni tada počinju napuštati otok ali su mnogi stradali od Irokeza ili iscrpljenosti. Na otoku je ostalo 300 ljudi, kanuom su u sedmom mjesecu 1650. otplovili niz rijeku Ottawa da bi iznova mogli pšočeti živjeti. Hjuroni su oduvijek bili prijatelji Francuzima, oni su našli zaklon kod njih u Loretevilleu, kod Quebeca gdje i danas žive pod imenom Huron.

Izvor: Wikipedia