Hrvatska povijest :: Istorija sveta ~ Mitovi i Legende

Hrvati su stigli u današnju Hrvatsku u 7. stoljeću. Njihove države su bile Panonska Hrvatska, Primorska Hrvatska, Bosna, Neretvanska kneževina (Paganija), Zahumlje i Travunja. Vladari Primorske Hrvatske priznavali su franačku vlast. Ljudevit Posavski u Panonskoj Hrvatskoj pobunio se protiv Franaka (819.-822.), ali je pobuna ugušena. Trpimir (845.-864.), utemeljitelj Trpimirovića je pobjedio Bugarsku i Bizant. Poznat je po svojoj darovnici iz 852. Naslijedio ga je Domagoj koji je obranio Bari od Arapa i kojeg su Mlečani bijesni zbog njegove moći prozvali najgorim slavenskim knezom. Kneza Branimira papa je blagoslovio, kao i njegov hrvatski narod. To je značilo međunarodno priznanje Hrvatske. To se zbilo 879. Tada je priznata hrvatska neovisnost. Branimir se i formalno oslobodio franačke vlasti. Venecija mu plaća danak za plovidbu morem, a Bizant za korištenje obradive zemlje. Dolaskom učenika Ćirila i Metoda završava prelazak Hrvata na kršćanstvo. Branimir vlada do 892. Iz njegovog doba je najstariji spomen hrvatskoga imena u današnjoj Hrvatskoj (Branimir, dux Croatorum). Primorsku Hrvatsku i Panonsku Hrvatsku ujedinio je Tomislav, prvi kralj (tako ga naziva papa). O njemu govore "pop Dukljanin, " Konstantin VII. Porfirogenet i Toma Arhiđakon. Postavio je današnju granicu s Mađarskom na Dravi, dobio Dalmaciju od Bizanta, obračunao se s Bugarima i spasio Srbe od potpune propasti (http://www.youtube.com/watch?v=BvXlK-hxicU). Taj se plemeniti čin poslije pokazao kobnom grješkom. Hrvati su jedini narod koji je zadržao narodni jezik i pismo u crkvama. Vladao je od 910. do 928. Zapaženiji je i vladar Stjepan Držislav (969.-996.), koji je vratio izgubljena područja, pomogao Bizantu u borbi protiv Makedonije i za uzvrat dobio Dalmaciju. Nakon njegove smrti došlo je do borbe za prijestolje koju koristi Venecija osvajanjem obale. Petar Krešimir IV. (1058.-1974.) uviđa važnost Jadranskog mora i gradova uz obalu (Mare nostrum), osniva Šibenik i nakon bitke s Normanima umire. 1073., kada je on bio vladar, HRVATSKA JE NAJVEĆA U SVOJOJ POVIJESTI I SEŽE DO DRINE. Otud tolika sanjarenja o hrvatskoj granici na Drini. Tu je razlika između Hrvata i Srba. Hrvati su samo htjeli vratiti slavu starog kraljevstva. Hrvatska je NEKAD BILA do Drine. A granice Srbije nikad nisu bile, nisu sad niti će biti po crti Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Srbi hoće ugrabiti tuđe, Hrvati samo vratiti svoje. Za vrijeme Zvonimira (1075.-1089.) nastao je najveći natpis na hrvatskom jeziku (Baščanska ploča). Nakon njegove smrti dolazi do borbe za prijestolje i 1102. prestaje hrvatska neovisnost koje ne će biti sve do 1941. Hrvatska nije sve te godine bila pod tuđom vlašću. Većina dijelova nije imala punu neovisnost, no npr. cvjetale su hrvatske neovisne republike Poljička i povrh svega Dubrovačka. Dubrovnik je vrh vrhova svjetske civilizacije i najveći hrvatski znamen, čast hrvatskoga jezika. Pao je 1808., a počeo je slabiti porad potresa 1667. Da nije bilo potresa, slobodni hrvatski Dubrovnik danas bi bio najmanje kao Singapur, New York i Monako zajedno, a Dubrovačka Republika najmanje u G7 najrazvijenijih država. Država u kojoj je Hrvatska bila poražena je i ukinuta 1918. Hrvatska je postala dio zajedničke kraljevine koju je dijelila sa Srbima i Slovencima. Vladala je dinastija Karađorđevića. U toj državi bila je apsolutna dominacija srpstva i tada su Hrvati zamrzili Srbe. 1941. obnovljena je hrvatska neovisnost, međutim ovoga puta trajala je samo do 1945. U ratnim uvjetima neovisna Hrvatska nije zaživjela niti su joj na vlasti bili sposobni ljudi, već izdajnici i hitlerovci zvani ustaše. Hrvatska je oslobođena od strane Hrvata partizana. Nakon rata stvorena je komunistička Jugoslavija u kojoj su dominirali Srbi i bilo pokušaja da se do kraja satre (posrbi) hrvatski jezik. Svijest Hrvata je klijala i 8. listopada 1991. opet smo postali neovisna država. Uslijedila je agresija Srbije i domaćih izdajnika koji su stvorili izmišljenu nazovi-državu na teritoriju Hrvatske. Htjeli su bar taj dio etnički očistiti i pripojiti Srbiji. To im nije pošlo za rukom. Gotovo goloruki hrvatski junaci svladali su četvrtu europsku vojnu silu (JNA) i domaće izdajnike potpomognute neovisnim skupinicama (arkanovci, šešeljevci i ne znam koja govna još). Svi hrvatski krajevi oslobođeni su 1995.

Sve u svemu, Hrvati su jedan od najplemenitijih i najuspješnijih naroda ikad. Napoleon kaza: "Dajte mi 100 000 Hrvata i osvojit ću svijet. " Definitivno će Hrvatska, Hrvati i hrvatski jezik još dugo postojati i širiti se. Neka im dug i sretan život.