Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 15:27:38
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Hriscanstvo i hriscani  (Pročitano 2173 puta)
27. Feb 2006, 13:12:38
Zvezda u usponu


Bice Bolje

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 1678
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
"O savršenstvu Hrišćanstva i nesavršenstvu hrišćana

Kod Bokača ima jedna priča o Jevrejinu koga je njegov prijatelj hrišćanin hteo da probrati u hrišćanstvo. Jevrejin, koji se priklonio prihvatanju hrišćanstva, je poželeo da pre konačne odluke odputuje u Rim gde bi, posmatrajući ponašanje pape i kardinala, shvatio život ljudi koji su vredni glave Crkve. Hrišćanin se, preobraćajući Jevrejina u hrišćanstvo, uplašio da njegovo celokupno zalaganje ne prođe uzaludno jer će Jevrejin, kada uvidi svu izopačenost potpuno ostvarenu u Rimu, na kraju izgubiti svaku želju za krštenjem. Jevrejin je otputovao u Rim i spoznao licemerje, obeščašćivanje, razvrat, proždrljivost, koristoljublje - koji su u to vreme gospodarili papskim dvorom, centrom rimske duhovnosti. Kao rezultat takvog ispitivanje usledilo je iznenađenje. Kada se Jevrejin vratio njegov prijatelj hrišćanin ga je sa strahom ispitivao o utiscima iz Rima. Međutim, dobio jeodgovor koji je bio neočekivan i veoma smislen: ako se hrišćanska vera mogla održati i pored izopačenosti i podlosti, koje je on sagledao u Rimu, to potvrđuje da hrišćanstvo zaista jeste jedina istinska vera, jer se bez obzira na sve nečistote, učvrstila i rasprostranila."

Nikolaj Berđajev
IP sačuvana
social share
Bice bolje
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 2143
Zastava Subotica
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Ericsson T65
Dovoljno se drzati Hristovih reci:" А и ја теби кажем: ти си Петар, и на овом камену сазидаћу цркву своју, и врата паклена неће је надвладати." (Mt 16,18). Ovde naravno Hristos ne osniva Crkvu na Petru kao licnosti, nego na njegovom ispovedanju vere. Zato jeste hriscanstvo savrseno, ali mnogo hriscana nazalost nije.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Ucesnik diskusija

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 131
Zastava Mostar, Islamska drzava BiH
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Nokia N90
Zahvala pripada samo Allahu, Slavljen je i Uzvišen, i neka je blagoslov i spas Njegov na posljednjeg Poslanika Njegova i one što ga slijediše na Istini i sve ostale Božije Poslanike i one koji ih slijediše na Uputi.
Čovjekovo je da se kad - tad upita: "Zbog čega sam se našao na ovoj kugli zemaljskoj i zbog čega ću umrijet, a radije ne bih? Pametnom je jasno da to zacijelo ima neki smisao, samo od koga ga saznati i kako ga doseći? Svakom razumnom koji se zagleda u nebo osuto sazvježđima ili se zgrane nad tvornicom što neprestano djeluje u tijelu njegovu, a on ni habera nema, jasno je da iza toga stoji Tvorac, a Stvaranje je njegovo posigurno s određenim ciljem, ali kako ga otkriti?
Svemogući nije pustio ljude da lutaju, već im je slao Objave putem poslanika, ljudi običnih i smrtnih, poznatih po pravednosti, istinoljublju, kako bi im ljudi lakše povjerovali kada Objava počne silaziti. Dostavljač Objava od Boga je melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) i svi su Božiji Poslanici pozivali u istu vjeru, jer je taj poziv dolazio iz istog izvora, pozivaše u predavanje (Predavanje-Islam; Predani-Muslim) Jednom Bogu (Allah). Lanac poslanika počinje s prvim čovjekom Ademom (Adam), a završava s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, preko kojeg je tokom 23 godine došla poslednja Božija Objava čovječanstvu, a ime joj je "Knjiga koja se čita" (Kur'an).
Poslanici koji su prethodili Muhammedu bili su od jevrejskog naroda: Musa (Mojsije) čija se objava zove Tevrat (Tora; Stari Zavjet) i njegov brat Harun (Aron), zatim Davud (David) čija se objava zove Zebur (Psalmi Davidovi), i sin mu Sulejman (Solomon) i drugi Poslanici, a oni koji su neposredno prethodili posljednjem Poslaniku bili su Zekerijja (Zakaria) i sin mu Jahja (Ivan Krstitelj) i Isa (Isus), neka je na sve njih blagoslov Božiji i spas.
Neki jevrejski svećenici, međutim, nisu htjeli prihvatiti poslanstva Jahje niti Isaa tako da Jevreji i dan - danas čekaju poslanika, jer nisu htjeli priznati niti Muhammedovo poslanstvo, kao ni neki od onih koji su prihvatili istinitost Isaova poziva, iako je dolazak posljednjeg Božijeg Poslanika najavljen i preko Musaa i preko Isaa. Jevreji su očekivali da posljednji poslanik bude od loze drugog sina Poslanika Ibrahima - Ishaka, od kojeg i sami potiču, a ne od loze prvog mu sina Ismaila, kojeg je Ibrahim skupa s majkom mu Hadžerom ostavio u Mekki i gdje je skupa sa sinom obnovio Božiji Hram (Ka'ba) kojeg mi i danas hodočastimo. Ismail se oženio među tamošnjim plemenima, i posljednji je Božiji Poslanik Muhammed od njegove loze. Sljedbenici Isaova poslanstva su držali vjeru neiskvarenom tri stoljeća nakon što ga je Allah uzdigao kod Sebe i sačuvao od pokušaja ubistva od strane Rimljana. Zadnji nas Božiji Poslanik obavještava da će Isa biti vraćen na Zemlju pred kraj ovog dunjaluka, u vrijeme Mehdije čija će vojska doći do Rima. Tada se pojavljuje i Dedždžal (Antikrist) koji će pozivati ljude da povjeruju u njega kao Boga. Isa ga ubija i ubija svinju i prelama krst, što će uvjeriti kršćane da prime Islam.Treba ovdje napomenuti da ovaj dolazak Isaa na Zemlju ne znači poslanstvo, jer on ne dolazi s novom Objavom Božijom, nego s novom određenom zadaćom - ubistvo Dedždžala i dokazivanje istinitosti Islama. U četvrtom stoljeću nakon Isaa počelo je vjerovanje u njegovu božanstvenost. Rimski car koji je tada prešao u kršćansku vjeru naredio je spaljivanje svih knjiga koje govore da je Isa samo čovjek i Poslanik Božiji i proganjanje svih onih koji ne vjeruju u Isaovo Božanstvo. Tako danas sve različite kršćanske crkve pozivaju u vjerovanje u "Trojstvo", tj. u tri osobe koje su sadržane u jednoj osobi: Otac - Sin - Duh Sveti. "Otac" bi trebalo da predstavlja Boga, "Sin" Njegova sina - Isaa, a "Duh Sveti" meleka Džibrila - prenosioca objava. Ako upitate kakvog kršćanskog svećenika da vam objasni kako to da tri može da bude jednako jedan, ili kakav je to Bog koji jede i pije i spava i biva razapet na križu (ko se onda brine za kosmos?) Odgovore vam da je to tajna koja će biti objašnjena na drugom svijetu. Stoga nije čudo da mnogi ljudi na kršćanskom Zapadu danas ni sami ne znaju kakvoj vjeri pripadaju. Naša je odgovornost pred Bogom da ih pozovemo Istini. To je bio cilj islamskih vojni kroz povijest - upoznati čovječanstvo s Istinom, ne sileći nikoga u nju.
Danas Zapad, bar za sada, ne pravi otvorene smetnje pozivu u Islam, i svakodnevno ulazi u našu vjeru veliki broj ljudi. Jedna kršćanska sekta koja se i dalje drži kroz vjekove izvornog vjerovanja u Jednog Boga i smatra Isaa samo Poslanikom i čovjekom jesu "Unitaristi" (Jednobošci). Mnogi su američki predsjednici njima pripadali, kao i mnogi poznati učenjaci. Za vrijeme Osmanske carevine, nalazili su skloništa u njoj i podrške od progona onih što vjerovaše u "trojstvo". Iz razgovora s mnogim mladim ljudima na Zapadu, lično sam bio uvjeravan da je mali broj mladih ljudi koji se još drže vjerovanja u "trojstvo".Problem današnjih Jevreja i Kršćana je što su se zagubili originali Objava njihovih Poslanika, a u jedinu sačuvanu Božiju Objavu - Kur'an, ne žele da povjeruju. Na nama je prevoditi Kur'an na sve jezike i neumorno ga dijeliti, jer i onom ko ga čita u prijevodu biva jasno da mu autor nije čovjek. Dok su prijašnjim Poslanicima davana od Boga čudesa kako bi im ljudi povjerovali, zadnjem je Božijem Poslaniku dat Kur'an kao najveći dokaz. I sam Kur'an opetovano poziva sve ljude i džine da se sakupe i sastave nešto slično njemu. Danas kršćani posjeduju 76 verzija o životopisu Isaovom, a priznaju od njih samo četiri, iako se i ove međusobom u mnogo čemu suprotstavljaju. Ove životopise nazivaju Evanđeljima (Indžil), kako se zvala Objava poslana po Isau, iako je malo u tim životopisima ostalo od izvorne Objave. Čak ni u ta četiri, kod njih, priznata životopisa, nema ništa što bi upućivalo u božanstvenost Isaovu, jer se "Sin Božiji" može shvatiti preneseno, a i sam se Isa obraća u tim životopisima svom narodu sa: "Djeco Božija". S druge strane, činjenica je da je Isa rođen bez oca, po Allahovoj Odredbi, ne znači da je on Božiji sin. Prvi čovjek Adem, stvoren je i bez oca i bez majke, i niko za njega ne tvrdi da je Božiji sin, kao što niko ne tvrdi za Havvu (Evu) da je Božija kći. Jedan od nepriznatih Isaovih životopisa je životopis koji je zapisan od strane njegova učenika Barnabe. Dok se od četiri priznata životopisa, samo jedan pripisuje Isaovom učeniku (Matijino Jevanđelje) i u njemu nema spomena "trojstva". Ivanovo Jevanđelje koje se pripisuje Isaovom sljedbeniku Ivanu Ribaru, očito da nije njegovo, jer stil odgovara kakvom filozofu iz drugog stoljeća. To je jedino Jevanđelje u kojem se direktno spominje Isusovo "Božansko" porijeklo. Druga dva Jevanđelja se pripisuju učenicima učenika.Barnabino Jevanđelje se sačuvalo u grobu svoga autora, čiji je grob pronađen u petom stoljeću. Odatle je dospio u Papinsku knjižnicu, a iz nje u Dvorsku knjižnicu u Beču, gdje se i sad nalazi. Kad je prvi put preveden na engleski jezik i štampan 1907. u Londonu, tajanstveno je nestao iz knjižara. Sačuvane su samo dvije kopije, jedna u Britanskom muzeju, a druga u Kongresnoj knjižnici u Vašingtonu. Odatle je krišom iznesen mikrofilm, što je omogućilo njeno ponovno štampanje. U ovom životopisu, Barnaba pripovijeda (str.220) kako su plakali i tugovali za Isaom skupa sa njegovom majkom Merjemom (Marija), misleći da su ga Rimljani razapeli skupa s razbojnicima. Međutim, Isa se pojavio nakon tri dana i objasnio im kako je Allah dao da Juda koji ga je odao Rimljanima, naliči njemu, pa su razapeli Judu umjesto Isaa i da će ova varka ostati do pojave Muhammeda, koji će razjasniti istinu o Isau onima koji slijede Božiji Zakon. I doista, Kur'an veli za ovu zgodu: "Niti ga ubiše, nit ga razapeše, već im se pričini." Nisa' 157 . I u onom što se danas naziva Starim Zavjetom i Novim Zavjetom iako sadrže tek ponešto od originalnog Starog, (Musau objavljenog) odnosno novog, (Isau objavljenog) Zavjeta, nalazimo pasuse koji upućuju na dolazak Muhammeda ("Pohvaljeni") kao posllednjeg Božijeg Poslanika.
U poglavlju "Ponovljeni Zakon" iz Starog Zavjeta nalazimo: "Podignut ću im poslanika između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao Mojih Riječi što ih Poslanik bude govorio u Moje Ime, taj će odgovarati preda mnom." (18:1.
Braća Jevreja mogu biti samo Arapi, kao što smo spomenuli, jer im je zajednički predak Ibrahim, a poslije Musaa kojem se ovdje obraća Bog, nije bilo poslanika koji nije bio Jevrej osim Muhammeda. S druge strane, prijašnji poslanici nisu prenosili riječi doslovno, kako su im silazile od Džibrila, nego su prenosili narodu njihovo značenje. Muhammedu je međutim naređeno da prenosi Objavu doslovno pisarima, kao što se ovdje kaže: "Staviću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim."
Što se tiče Novog Zavjeta, čiji original ne postoji, kao što je slučaj i sa Starim Zavjetom, ali kršćani danas zovu "Novim Zavjetom" životopise poslanika Isaa, i kao što smo ranije spomenuli, priznaju vjerodostojnim od tih životopisa samo četiri: Matijino, Markovo, Lukino, Ivanovo, dok za sve ostale kažu da su proturena, čak i u tim životopisima za koje kažu da su vjerodostojni, nailazimo na ono na što nas upućuje Svemogući u Kur'anu: "A kada Isa, sin Merjemin reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije će ime biti Ahmed ('Pohvaljeni')." Saff 6
Ako pogledamo Ivanovo Jevanđelje, jedno od četiri priznata kod kršćana, naći ćemo ovaj pasus u kojem se Isa obraća svojim učenicima: "Ako me volite držat ćete se mojih naredbi, a ja ću se moliti Ocu i On će vam dati drugog Utješitelja koji će biti s vama zauvijek." (14:15-16). "Ali Utješitelj, koji je duh istine, koga će Otac poslati u moje ime, potsjetit će vas svemu što sam vam govorio" (14:26). "Kad vam on, duh istine dođe, vodit će vas prema potpunoj istini, pošto on ne govori od sebe, nego govori ono što čuje, i reći će vam o stvarima koje tek trebaju da dođu.' (16:13).
Ako se povratimo originalnom grčkom prijevodu, vidjećemo da riječ "Utješitelj" glasi na grčkom "Parakletos" dok "Pohvaljeni" (kako Isa naziva Poslanika iza njega) se u grčkom kaže "Praklete". Osim zamjene slova, grčki su prevodioci sa izvornog armejskog jezika još dodali: "...koji je duh istine...", sadašnja crkva veli da se to misli na Svetog Duha, koji predstavlja jednog od činioca trojstva u kojeg vjeruju: (Otac - Sin - Duh Sveti). S ovim tumačenjem, da je "Utješitelj" u stvari Duh Sveti, crkva upada u nerazmrsivu proturječnost, jer to znači da Svetog Duha nije bilo u vrijeme dok se Isa obraća učenicima, a s druge strane, kad Isa kaže da će Otac poslati drugog "Utješitelja", ispada da ima više "Svetih Duhova". U isto vrijeme, nalazimo u povijesti ranog kršćanstva veći broj osoba koje su za sebe tvrdile da su obećani "Utješitelj", što ne bi bilo moguće ako se vjerovalo da je "Utješitelj" Duh Sveti.

Ne nailazimo na nagovještaj dolaska poslednjeg Božijeg Poslanika samo u kršćanstvu. Pogledajmo u svete hinduske knjige za trenutak:
U svetoj knjizi Hindusa "Bhavishya Purana" nalazimo: "Pojavit će se duhovni Učitelj, stranac sa svojim drugovima. Zvat će se "Pohvaljeni"... O, ponosu čovječanstva, stanovniče pustinje! Okupio si veliku silu da ubiješ Sotonu, a sam si zaštićen od neprijatelja." (Khand 3, Adhya 3, Shalok 5-.
U svetoj knjizi stare perzijske vjere "Dasatir" -14- čitamo:
"Kad Perzijanci nisko padnu u ćudoređu, rodit će se čovjek u Arabiji čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto i vjeru. Naduti moćnici Perzije bit će savladani. Kuća koja je bila sagrađena, i u kojoj su mnogi kipovi postavljeni, biće očišćena od njih, i ljudi će se njoj usmjeravati za vrijeme molitve. Njegovi će sljedbenici pokoriti gradove Perzije i okolo nje. Ljudi će se izmiješati među sobom. Časni ljudi Perzije i drugi pridružit će se njegovim sljedbenicima."
No i pored nagovještaja o dolasku posljednjeg Božijeg Poslanika, neki su ga porekli. Stoga danas imamo na svijetu oko četvrtinu ljudstva koja prihvata posljednjeg Božijeg Poslanika i slijedi posljednju Božiju Poruku, dok druga četvrtina čovječanstva naziva sebe "kršćanima", premda nemaju zajedničke vjere, nego su podijeljeni na bezbrojne grupe od kojih svaka vjeruje da je samo njeno vjerovanje ispravno i često čak ratuju među sobom, protestanti protiv katolika, katolici protiv pravoslavnih itd. Neki od njih vjeruju u "trojstvo", drugi ne vjeruju, nego smatraju da je Isa samo Poslanik, a ne Bog, a najveći ih dio i ne zna šta vjeruje, niti zna da li bi se Bogu obraćao za pomoć ili kakvom svecu. Veliki broj ljudi u onom što se zove "kršćanskom civilizacijom", u stvari žedno je istine i traga za njom.Što se tiče onih koji ne samo da ne priznaju Muhammeda, nego ni Isaa za Božije Poslanike, nego još uvijek očekuju da im dođe neko od njihova jevrejskog roda, njihov broj u čitavom svijetu ne prelazi 15 miliona, raštrkanih po čitavom svijetu, najviše u SAD, ali su moćni zbog međusobne brige i potpomaganja. Mnogi svjetski centri moći su u njihovim rukama, poput banaka i sredstava obavještavanja. Čak su uspjeli uz pomoć kršćanskog svijeta, koji je prema njima osjetio grižnju savjesti zbog progona koje su činili nad Jevrejima tokom povijesti, da otmu od muslimana Palestinu i uspostave svoju državu u njoj. Ona je otvorena svakom Jevreju svijeta da se doseli i živi u njoj. I po našoj vjeri musliman smije da živi samo u muslimanskoj državi kojom vladaju muslimani. Na žalost, većina muslimanskih država spremna je materijalno pomoći muslimanskim manjinama koje žive u nemuslimanskim državama, ali im nije spremna dozvoliti da se nasele. To je dokaz da su njihovi vladari više nacionalno usmjereni nego islamski. Oni pak vladari čija je vjera jača, otvorit će vrata bratu muslimanu, što im je vjerska dužnost.Preostala polovica čovječanstva još uvijek se klanja kipovima i vjeruje u bezbrojna božanstva, poput Hindusa, Budista, Šintoista itd.. Čak i među muslimanima ima neznalica koji traže posrednika do Boga i ne shvatajući da time čine neoprostiv grijeh, pripisivanje sudruga Allahu. Ima među ljudima i onih koji ne vjeruju niušta i misle da je čitav kosmos stvoren slučajno i sam po sebi. Takvi su čak imali i svoje države u vrijeme komunizma, ali su danas isčezle.
I na kraju da se upitamo: Kad bi čovjek vjerovao da je samo Jedan Bog i da Isa nije nego čovjek i poslanik Božiji, ali ne vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posljednjeg Božijeg Poslanika upućenog čovječanstvu niti se drži propisa koje je propisao, dali mu se takva vjera prihvata kod Boga? Ovako odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to pitanje: "Tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammedova, koji god Jevrej ili Kršćanin čuje za mene, pa umre ne povjerujući u ono što mi je poslano, biva od drugova vatre."Drugi može da upita: "A oni koji ne čuju za Islam?" Odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Četvero se požale Sudnjega Dana: gluhi što ništa ne čuje, nerazumni, od starosti posenilio i ko umre ne čuvši za Islam. Pa veli gluhi: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne čujem. I veli nerazumni: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne shvatam, a djeca se za mnom bacaju balegom." A matuh kaže: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne razumijem." A onaj što umrije ne čuvši za Islam veli: "Gospodaru, ne dođe mi Tvoj Poslanik." Potom se obavežu na poslušnost, pa im se naredi da uđu u vatru. Onaj koji uđe bude mu hlad i spas, a koji ne uđe bude odvučen u nju."A što se tiče djece nemuslimanskih roditelja, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca mušrika su posluga stanovnika dženneta." Kad spomenusmo djecu, da vidimo šta je s muslimanskom djecom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca vjernika su u džennetskom brdu, brine se o njima Ibrahim i Sara, dok ih ne povrati roditeljima Sudnjeg Dana."
"Sretne jedan od njih roditelja svoga, pa ga uzme za odjeću i ne pušta ga dok ih Allah ne uvede skupa u džennet."

Zamolimo Allaha Svemogućeg da nas učvrsti na ispravnoj stazi i sačuva od zablude. Amin!
IP sačuvana
social share
“Oni zele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah zeli vidljivim uciniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima”. /At-Tawba; 32/
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 2143
Zastava Subotica
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Ericsson T65
Citat
Ako me volite držat ćete se mojih naredbi, a ja ću se moliti Ocu i On će vam dati drugog Utješitelja koji će biti s vama zauvijek." (14:15-16). "Ali Utješitelj, koji je duh istine, koga će Otac poslati u moje ime, potsjetit će vas svemu što sam vam govorio" (14:26).


Nemoj izvrtati reci nego citiraj pravilno: " А кад дође yтешитељ, кога ћу вам послати од Оца, Дух истине, који од Оца излази, Он ће сведочити за мене."(Jn 15.26)

Duh istine, koji od Oca ishodi. Prema tome Utesitelj je Sveti Duh, a ne Muhamed.

U Novom Zavetu nema ni M o Muhamedu. U celom Starom Zavetu nigde ni pomena o prorokovanju Muhameda. Nego kipti i vrvi od proricanja dolaska Mesije, tj Hristosa.

Medjutim ima na jednom mestu u celom Starom Zavetu, o Ismailu i njegovim potomcima, medju koje spada i Muhamed:

" Још јој рече анђео Господњи: Ето си трудна, и родићеш сина, и надени му име Исмаило; јер је Господ видео муку твоју. А биће човек убица; рука ће се његова дизати на сваког а свачија на њега, и наставаће на погледу свој браћи својој." (1 Moj 16-11,12)

To se u potpuosti ostvarilo u dane Kalifata i sirenja islama macem, umesto miroljubivim putem. A cini se da se nastavlja i danas!

Medjutim tesko je vama shvatiti kako to da se Bog mogao ovaplotiti. Nema te blagodati Duha Svetoga, pa ne moze te ni znati. Bog je Duh. Osobina Duha je da bude u isto vreme na svim mestima. Cak i da je Bog, apsolutno jedan, ne bi mu nikakav problem ovaplotiti se na zemlju i vladati kosmosm. Mejdutim Bog nije jedan apsolutno, nego jedan po sustini, a trojican po licima. I zato se ovaplotilo drugo lice tj Bog Sin. Ali i tada dok je hodao zemljo, On se nije odvajako od Oca i bio je jedno s njim.

Inace da je Bog jedan apsolutan, onda ljudi ne bi mogli komunicirati jedni s drugima. Mogli bi samo sa samim sobom, i tim Bogom. Jer mogucnost komunikacije ljudi u tri lica, je presliakno po trojicnom Bogu.
« Poslednja izmena: 28. Feb 2006, 14:09:29 od costa »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Ucesnik diskusija

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 131
Zastava Mostar, Islamska drzava BiH
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Nokia N90
Barnaba je bio prvi koji je upoznao Pavla nakon njegovog dolaska u Jeruzalem. On ga je upoznao i sa ostalim apostolima i ispricao im kako je Pavle vidio Gospodina na putu za Damask, da je u njega odmah povjerovao i u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Njih dvojica (Pavle i Barnaba) radili su zajedno na propagiranju vjere dok nisu stigli do petnaestog poglavlja Djela apostolskih. Tada se desilo nesto veoma vazno – zestoko su se posvadali i prestali da se druze. Ova prica se iznenada navodi u Djelima apostolskim, tamo gdje bi je citalac najmanje ocekivao. Do ovog sukoba izmedu Pavla i Barnabe je doslo u Antiohiji. Izgleda da je jedan od razloga za Pavlov razlaz sa Barnabom, a kasnije i sa Petrom, bio taj sto su Barnaba i Petar bili strogi i dosljedni u primijeni Isusova ucenja, a Pavle popustljiv. Tako npr. Pavle, za razliku od ove dvojice, novopridoslim krscanima iz reda pagana obrezivanje (sunnecenje) proglasava neobaveznim. Pavlova poslanica Galacanima, koju je on uputio iz Antiohije, je voema vazna za rasvjetljavanje ovog raskola, jer je to, vremenski gledano, njegova najstarija poslanica. On u njoj, po prvi put, javno obznanjuje svoje neslaganje sa apostolima i iznosi svoje misljenje da mu nije potrebna pomoc nikog od apostola u razumijevanju i propagiranju krscanstva. On, naime, tada po prvi put pocinje tvrditi da znanje o vjeri prima direktno, putem objave. To se nedvosmisleno vidi iz njegovih rijeci: “Doista, braco dajem vam do znanja: evandelje koje sam propovijedio nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naucih od nekog covjeka, vec objavom Isusa Krista.” (Galacanima 1, 11-12)

Stavise, on u daljnjem tekstu otvoreno napada Petra, koga naziva imenom “Kefa” i optuzuje ga za licemjerstvo i zavodenje Barnabe. Istovremeno, on ulaze sav trud da svojim pristalicama dokaze da on u svakom trenutku prima objavu od Boga. (Galacanima 2, 11-13) Iz ovih njegovih rijeci se nedvomisleno moze zakljuciti da je Pavle vec u doba pisanja ove poslanice bio u sukobu sa apostolima. U njoj on obznanjuje svoj raskid odnosa sa Petrom i kaze: “A kad je Kefa dosao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprostavio, jer je zavrijedio osudu,” a zatim dodaje: “Kefi, pred svima rekoh: “Ako ti koji si Zidov zivis paganski, a ne zidovski, kako mozes siliti pagana da zive zidovski?” (Galacanima 2, 11 i 2, 14)

Gornji citati govore da je do sukoba izmedu Pavla i Petra, najvjerovatnije doslo, poslije odrzavanja jeruzalemskog koncila, na kome je odluceno da se novoobraceni krscani iz reda pagana, izuzimaju iz obreda obrezivanja, bar privremeno. Odlukom ovog koncila oni su bili izuzeti od jos nekih propisa koji su bili na snazi u Zakonu Mojsijevom, osim konzumiranja mesa zadavljene zivotinje, krvi i zivotinja zaklanih u ime kipova i preljube. Tom prilikom Pavle je stavio Mojsijev zakon van snage za novoobracene krscane, istina uz izdavanje odluke da je to privremeno, dok se novoobraceni krcani ne ustabile u vjeri i dok ne postanu spremni za prihvatanje svih obaveza koje propisuje jevrejski zakon. Pavle navodi kako je Petar pokazao nerazumijevanje prema paganima, novoobracenim krcanima, pa je javno morao da se usprotivi Petru ovim rijecima: “Ako ti koji si Zidov zivis paganski, a ne zidovski, kako mozes siliti pagane da zive zidovski?” (Galacanima 2,14)

U jednoj studiji pod naslovom Nase svete knjige Dzej Metili dolazi do sljedeceg zakljucka:
1. Barnaba i ostali apostoli u pocetku su prihvatili Pavla i povjerovali vjerovali mu, misleci da je povjerovao u sve sto se od krscana trazi.
2. Zbog toga se Barnaba druzio sa Pavlom duze vremena.
3. Barnaba je napustio Pavla kada je izmedu njih doslo do sukoba u misljenju o vjerskim pitanjima.
4. Sudionici jeruzalemskog koncila nisu u potpunosti dokinuli obred obrezivanja niti druge propise iz Mojsijevog zakona, nego su dopustili da to novoobraceni pagani u krscanstvo, mogu uraditi naknadno, racunajuci da je to samo prvi korak u prihvatanju svih postavki krscanskog ucenja.
5. Medutim, Pavle je ubrzo poslije toga poceo propagirati da su svi propisi Tore zauvijek dokinuti, nazivajuci ih prokletstvom koga ih je Isus oslobodio: “Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavsi mjesto nas proklet, - stoji naime pisano: “Proklet svaki svaki koji visi na drvetu.” (Galacanima 3, 13)
U pogledu obrezivanja on pokusava dokazati da po Isusu u tome nema nikakve koristi i kaze: “Za tu slobodu Krist nas oslobodio. Prema tome budite nepokolebivi, ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva! Pazite! Ja Pavao, velim vam: primite li obrezivanje, Krist za vas vise nece imati nikakvo znacenje.” (Galacanima 5, 1-2)
Mi smo, medutim, vidjeli da o tome Petar i Barnaba imaju sasvim drugacije misljenje. (Galacanima 2, 11-14)
6. Kada je svijet cuo da se Pavle ovako drsko suprostavlja apostolima koji su direktno od Isusa ucili vjeru, protiv njega podigao se talas pobuna, zbog cega je bio prisiljen da se Galacanima obrati posebnom poslanicom.
7. U ovoj poslanici on objasnjava da se oni ne slazu sa njim i zbog tog ih ukorava. Bilo bi postenije da je rekao da se on ne slaze sa apostolima, prvim Isusovim ucenicima. Ulazuci sav trud da se opravda, on kaze da mu u shvatanju i tumacenju vjere nisu potrebni ni apostoli, jer znanje direktno, putem objave, dobija od Isusa. (Galacanima 1, 11-13)
8. Ova poslanica je napisana nakon jeruzalesmkog koncila, sto potvrduje da je vec tada bilo doslo do raskola izmedu Pavla i apostola koji su mu na koncilu izasli u susret stavsi na njegovu stranu. Da je prije, ili na samom koncilu, izmedu njih doslo do sukoba, oni ga sigurno ne bi podrzali. Medutim, Pavle u svojoj poslanici nenavodi ni jednu rijec o njihovoj pomoci, vjerovatno kao odgovor na njihovo kasniej protivljenje njegovim stavovima.
9. Sve druge Pavlove poslanice su napisane poslije ove, jer je po izjavi Dzej Vej Minila, njegova poslanica Galacanima, najstarijeg datuma. Prema tome, sve sto je u njima kazano o Trojstvu, utjelovljenju, iskupu od grijeha, dokidanju propisa Mojsijeva zakona i sl. su samo licna shvatanja i razmisljanja Pavlova. U svemu ovome on nije mogao naci svoje istomiljenike medu Isusovim ucenicima. (Ma hije en-Nasranijjetu, str. 199-200)

b) Odnos izmedu Pavla i Petra

U djelima apostolskim sve do 15 poglavlja se spominju aktivnosti Petra. Nakon toga, odjednom, o njemu prestaje svaki spomen sve do 27 poglavlja. Zasto je bilo potrebno ovo presutkivanje o Petru? Odgovor na ovo moze se naslutiti iz Pavlove poslanice upucene Galacanima u kojoj se kaze: “Ali kada je Kefa (tj. Petar) dosao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprostavio, jer je zavrijedio osudu.” (Galacanima 2, 11)
Do ovoga je doslo neposredno poslije jeruzalemskog koncila. Nepobitno je dokazano da se Pavle nije suprostavljao Petru sve do zasjedanja pomenutog koncila, pa je njegov ucenik Luka cijelo ovo vrijeme pisao o Petru. Medutim, kada je Petar dosao u Antiohiju, poslije odrzavanja jeruzalemskog koncila i tamo se suprostavio Pavlu zbog njegovih zastranjenih shvatanja vjere.
Luka je odjednom prestao da biljezi bilo sta o njemu. Zato je Petar, u svijetlu ovih dogadaja, najvjerovatnije kao i Barnaba, napustio Pavla. Poslije ovog sukoba sa Pavlom u Antiohij, Petar je, neovisno od Pavla, formirao svoj kruzok pristalica za propagiranje ispravnog ucenja o krscanstvu. Na to upucuje jedna Pavlova izreka u poslanici upucenoj Korincanima u kojoj on kaze: “Rekose mi, braco moja, Klojini ukucani da medu vama ima prepiranja. Ovim kanim reci da svaki pojedinac od vas govori: Ja sam Pavlov, ja sam Apolonov, ja sam Petrov, ja sam Kristov.” (Korincanima 1, 11-12)
Ovo govori da je vec tada Kefa (Petar) bio formirao svoj nezavisni kruzok i otcijepio se od Pavla. Ovo upucuje na jos nesto: njih dvojica se nisu podnosili. Do ovakvog zakljucka dosao je pisac studije o Petru. Njen sadrzaj prenosi Britanska enciklopedija, na 642 strani, sedmog toma.

c) Odnos izmedu Ivana i Pavla

Odnos izmedu Ivana i Pavla je po svoj prilici bio kao i odnos njegovih kolega Petra i Barnabe. Nakon jeruzalemskog koncila o njemu se u Djelima apostolskim nista ne govori, iako je on bio jedna od tri centralne licnosti na koncilu i jedan od stubova na kojima je pocivala Crkva. Nije nam poznato gdje je, nakon pomenutog koncila, nastavio svoju misionarsku djelatnost. Treba naglasiti da se ovdje radi o Ivanu apostolu, jednom od Isusovih ucenika, a ne o Ivanu el-Ersadu, Pavlovom uceniku, kome se pripisuje istoimeno evandelje i tri poslanice Novog zavjeta.

d) Pavlovi protivnici

Kroz sva tri prva stoljeca historije mladog krscanstva Pavle je imao svoje pristalice i protivnike. U trecem stoljecu je, naime, krscanstvo, postalo zvanicna vjera bizantijskog carstva, a Pavlove pristalice zadobile su simpatije dvora, sto je imalo presudan znacaj za daljnji razvoj krscanstva. O nekim od ovih Pavlovih pritivnika, historija nam je sacuvala sture vijesti. Medu njima se isticu: arenejska, nazaretska i ebionitska sekta. Oni nisu priznavali bozanstvenost Isusa, niti Pavla za apostola. Zivjeli su u drugom stoljecu po Kristu. Nakon ovih sekti, u trecem stoljecu je zabiljezena plodna aktivnost pristalica Pavla Samosata, a u cetvrdom Lucijevih i Arijevih sljedbenika. Imena ostalih Pavlovih protivnika mogu se procitati na kraju knjige Ma hije en-Nasranijjetu gdje se nabrajaju njihova imean i izvori iz kojih su preuzeta. James makinon, pisac knjige From Christ to Constantine o njima da je dosta podataka, pa se citalac moze obratiti na nju. Daljnji razvoj krscanstva isao je u pravcu vjerovanja u:
- Trojstvo,
- Raspece radi iskupa od grijeha koji je pocinio Adam i
- Da ce Isus suditi ljudima na Sudnjem danu, a ne Bog, o cemu smo vec ranije govorili.

Preuzeto iz knjige "Istina o krscanstvu kroz: historiju, vjerovanje, …knjige, pravce i ucenje (studija, analiza i rasprava)"
IP sačuvana
social share
“Oni zele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah zeli vidljivim uciniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima”. /At-Tawba; 32/
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 15:27:38
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.083 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.