Zbog interesovanja za knjigu, tema posvecena njoj i onome o cemu se u njoj govori.

Knjiga:
"Holografski Svemir", autor Michael Talbot


Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su naš svijet i svi u njemu - od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda
padalica i elektrona u vrtnji - samo slike nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je
doslovno izvan i prostora i vremena. Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim
misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika languages of the brain (jezici mozga).
Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog
razumijevanja.
Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno
sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj
novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna mistična iskustva, te je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio nadahnjivati istraživače, i objašnjavati do sada neobjašnjivo.

Svaka cast za temu  Ne znam smem li ovoliko da opterecujem mozak u ove sitne sate. 

Posle citanja teksta iz apologetike sveo sam sebe na "scio me nihil scire" u "najgorem" mogucem obliku. 

Polako ali sigurno prelaziš u agnostike. 

  Varas se, momce 

Jos me vise utvrdjuju u veri. Pa zar "svest materije" ne zvuci kao nesto Bozanski ?

Kazem "scio me nihil scire" jer se koncentricni krugovi znanja i dalje sire i sire. Onda se covek oseti nekako "mali" u tom svom znanju (skupu znanja)...

Bas naprotiv, predvidjam da ces ti odbaciti agnosticizam 

Nikad neću posedovati svo znanje ovog sveta...

---

Ajmo na temu. 

Nikad ne reci nikad.  Baci pogled, i prosiri znanje ...
http://forum.burek.com/kosmicka-zmija-dnk-i-poreklo-znanja-t484772.new.html#new

 

------------------------------------------------------------------

Iz knjige:

Kahune vjeruju da su misli stvari, te da su sastavljene od suptilne energetske supstancije koju oni nazivaju kino mea, odnosno "nevidljiva tjelesna supstancija". Stoga, nakon što napuste naš um, naše nade, strahovi, planovi, brige, krivnje, snovi i zamišljanja ne nestaju nego se vraćaju u misaone oblike, te oni, također, postaju neke od grubih niti iz kojih više jastvo tka našu budućnost.

Većina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislima, rekli su kahune, i neprestano bombardiraju svoja viša jastva s nekontroliranom i proturječnom mješavinom planova, želja i strahova. To zbunjuje više jastvo i predstavlja razlog zašto se većina ljudskih života čini podjednako kaotičnima i nekontroliranima. Smatraju da je od presudne važnosti da si ljudi često odvoje malo vremena kako bi razmislili o svojim životima i u konkretnom smislu vizualizirali ono što žele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj način mogu svjesnije upravljati događajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budućnost.

Tantrički mistici iz Tibeta «supstanciju» od koje su sastavljene misli nazivaju tsal i drže da svaka mentalna akcija proizvodi valove te tajanstvene energije. Vjeruju da je cijeli svemir proizvod uma, te da ga stvara i život mu udahnjuje zajednički tsal svih bića. Većina ljudi nije svjesna da posjeduju tu moć, kažu tantristi, jer prosječni ljudski mozak funkcionira kao «mala mlaka, odvojena od velikog oceana». Samo je za velike yogije, koji imaju iskustvo stupanja u vezu s dubljim slojevima uma, rečeno da mogu svjesno koristiti takve sile, a jedna od stvari koju rade kako bi postigli taj cilj jest opetovano, svjesno vizualiziranje željene kreacije. Tibetanski tantrički spisi puni su vizualizacijskih tehnika, odnosno «sadhana», osmišljenih za te svrhe.

Važnost vizualizacije u mijenjanju i preoblikovanju čovjekove sudbine naglašavali su i perzijski sufiji iz dvanaestog stoljeća. Oni su suptilnu tvar od koje su sastavljene misli nazivali alam almithal. Kao i mnogi vidovnjaci, i oni su vjerovali da ljudska bića posjeduju suptilno tijelo kojim upravljaju energetski centri nalik čakrama. I oni su držali da je stvarnost podijeljena na niz suptilnijih razina postojanja, ili Hadarata, te da je razina postojanja neposredno iznad ove neka vrsta šablone stvarnosti u kojoj se alam almithal čovjekovih misli oblikuje u ideje-slike koje, sa svoje strane, na kraju određuju smjer čovjekova života. Međutim, sufiji su dodali i jednu vlastitu posebnost. Držali su da je nadzor nad srčanom čakrom, odnosno himmom, sredstvo odgovorno za taj proces, pa stoga i preduvjet za upravljanje čovjekovom sudbinom.

I Edgar Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, profinjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, više je puta svojim klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, te da je "misao graditelj". Njegov je stav bio da je proces mišljenja poput pauka koji neprekidno plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mreži. U svakom trenutku svojih života stvaramo predodžbe i obrasce koji našoj budućnosti daju energiju i oblik, rekao je Cayce.

Paramahansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualiziraju budućnost koju žele za sebe i nabiju je energijom koncentracije. Njegovim riječima rečeno, "ispravna vizualizacija uz pomoć vježbe koncentracije i snage volje omogućava nam da materijaliziramo misli, ne samo kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijalnom carstvu."

Doista, slične ideje mogu se pronaći u širokom spektru najrazličitijih izvora. "Ono smo što mislimo da jesmo.", rekao je Buddha. "Sve što jesmo nastaje iz naših misli. Svojim mislima stvaramo svijet.", ističe se u hinduskoj pretkršćanskoj Brihadaranyaka Upanišadi. "Svim stvarima u svijetu Prirode ne upravlja Sudbina, jer duša posjeduje vlastito načelo", rekao je grčki filozof iz četvrtog stoljeća, Jamblik. "Ištite i dat će vam se ... ako imate vjeru, ništa vam neće biti nemoguće.", zapisano je u Bibliji. Pa zatim, "sudbina osobe uvjetovana je onime što ona sama stvara i čini.", napisao je Rabbi Steinsaltz u kabalističkoj Thirteen-Petaled Rose (Ruža s trinaest latica).

Je li trenutna popularnost ideje da stvaramo svoju sudbinu tek prolazni hir, ili je pak njezina prisutnost u brojnim kulturama i razdobljima pokazatelj nečeg mnogo dubljeg, znak da je to nešto za što svi ljudi intuitivno znaju da je istina? Za sada to pitanje ostaje bez odgovora, ali u holografskom svemiru - svemiru u kojemu um sudjeluje u stvarnosti, i u kojem se najdublja sastojina naših misli može očitovati kao sinkronicitet u objektivnom svijetu - zamisao da smo također stvaratelji vlastite sudbine nije tako nategnuta. Štoviše, čini se vjerojatnom.

Edit by Lightsoft:  Post prebacen na temu:
http://forum.burek.com/moc-kontrola-moguci-uticaji-kroz-filozofiju-religiju-drustvo-t394698.msg8059055.html#msg8059055

Intervju sa autorom:

Ovaj isti kao onaj bradonja iz Lone Gunmana, iz X-Filesa...

Je li naš univerzum hologram? 1982. dogodio se malo poznati ali epski događaj na Sveučilištu u Parizu (Danas je to najpopularniji događaj u znanosti!)



Što ako je naše postojanje holografska projekcija druge, „ravne“ verzije nas samih koji živimo na dvodimenzionalnoj „površini“ na rubu ovog univerzuma? Drugim riječima jesmo li mi stvarni, ili smo kvantne interakcije na rubovima univerzuma – i da li je ovo uopće stvarno?

Bez obzira da li mi zaista živimo u hologramu, o ovoj se temi vatreno raspravljalo, ali sve više postaje jasno da bi gledanje na fenomene kroz holografski objektiv mogao biti ključ za rješavanje nekih od najpoznatijih zbunjujućih problema u fizici, uključujući i fiziku koja je postojala prije velikog praska, to jest onome što daje česticama masu – teoriju kvantne gravitacije.



Alain Aspect, fizičar koji je pobio Einsteinovu teoriju relativiteta, dokazujući još 1982. da elektroni komuniciraju jedni s drugima bez obzira na udaljenost između njih, univerzum je hologram.

Godine 1982. Dogodio se malo poznati ali epski događaj na Sveučilištu u Parizu, gdje je istraživački tim na čelu s fizičarom Alain Aspect-om izveo jedan od najvažnijih eksperimenata dvadesetog vijeka. Niste čuli za njega na televiziji. U stvari, možda ste čuli za njega ako ste fizičar, inače čisto sumnjamo da vam je prezime Aspect poznato, iako većina stručnjaka smatra kako njegovo otkriće može promijeniti lice znanosti.

Aspect je sa svojim timom otkrio da pod određenim uvjetima subatomske čestice, kao što su elektroni, mogu trenutačno komunicirati jedni s drugima, bez obzira na udaljenost koja ih odvaja. Nebitno da li je ta udaljenost par milimetara ili na desetke milijardi kilometara.

Nekako svaka čestica uvijek zna što druga radi. Problem je bio u ovome znanstvenom podvigu što je kršio Einsteinovo dugo održano načelo da ne postoji komunikacija, u stvari da se ništa ne može kretati brže od brzine svijetlosti (što se dokazalo drugačije ove godine jer je dokazano da neutrini putuju brže od svjetlosti, što možete pročitati ovdje). Budući da nešto putuje brže od brzine svjetlosti, tako se slama vremenska barijera, ova zastrašujuća perspektiva je prouzrokovala da neki fizičari pokušaju dodatno elaborirati ove aspekte otkrića.



David Bohm je otkrio kako ljudski mozak radi na principu holograma.

David Bohm sa Sveučilišta u Londonu, na primjer, vjeruje da Aspect-ovo otkriće pokazuje kako objektivna realnost ne postoji, i da usprkos prividne čvrstoće univerzuma, u biti je on privid (fantazma) i genijalno detaljiziran hologram. Bohm je bio uključen u rani razvoj holonomičkog modela funkcioniranja mozga, modela za ljudski kognitivni sustav, koji se drastično razlikuje od konvencionalne ideje. Bohm je razvio teoriju da mozak djeluje na način sličan hologramu, u skladu s matematičkim načelima i karakteristikama uzoraka valova.



Model nastajanja holograma.

Da bi razumjeli zašto Bohn podržava te zapanjujuće tvrdnje, prvo bismo morali shvatiti da je hologram trodimenzionalna fotografija koja se tvori uz pomoć lasera. Da bi se hologram napravio, prvo se objekt za fotografiranje, „okupa“ u svjetlu laserske zrake. Tada se druga laserska zraka odbije od reflektirane svjetlosti prve zrake što rezultira miješanjem uzorka (područje gdje se dvije laserske zrake konflatiraju) to ostaje zabilježeno na filmu. Kada se film razvije, to izgleda kao besmislen splet tamnih i svijetlih mrlja. No čim se taj isti film osvijetli drugim laserskim snopom, tvori se trodimenzionalna slika izvornog objekta.

U nedavnoj kolaboraciji znanstvenika Fermilab-a i stotina metara lasera, moguće je da je pronađen pixel stvarnosti, zrnce prostora-vremena koji je veličine femtometra.



Fermilab-ov holometar.

Sustav GEO600, naoružan sa šest stotina metara laserske cijevi, koja izgleda kao da je dovoljna za „Star Wars,“ ali ovi laseri služe za detekciju ne za uništavanje. Oznaka GEO600 znači da ova stroj može mjeriti promjene u jednom dijelu 600 stotina milijuna, dovoljno točno da otkrije najmanje mreškanje u prostoru i vremenu – uz pretpostavku da nije uključen dok netko kiše u krugu od stotinu metara ili da ima pogrešnu vrstu oblaka iznad glave (ozbiljni smo). Problem s tako osjetljivim strojevima je upravo taj, da su nevjerojatno osjetljivi.



Profesor Craig Hogan, direktor Fermilab-a.

Osoblje ovog uređaja koji se naziva interferometar, vodi konstantnu bitku protiv neželjnih odstupanja, i borili su se protiv naročito upornog signala kada je profesor Craig Hogan sugerirao da problem nije u opremi već sa stvarnom realnošću. Kvantnom granicom realiteta, Planck-ovom konstantom, koja se događa na daleko manjoj skali od njihova signala – ali prema stavu Hogana, ta krajnja granica majušnosti može  biti još manja jer smo svi hologrami. Očito.

Ideja da se naše prostorne dimenzije mogu zastupati s „površinom“ koja ima jednu dimenziju manje, baš kako se 3D hologram može izgraditi iz 2D filma (folije). Folija u našem slučaju su rubovi vidljivog univerzuma, gdje kvantna komešanja na Planck-ovoj skali „skaliraju“ oscilacije promatrane od strane „tima GEO600 lasera koji tako sondiraju rub stvarnosti“ a to nije film.

Kakvu to ima važnost za nas? U svakodnevnim akcijama, ne baš puno – bojimo se da fundamentalna holografska priroda ne dopušta da putujemo uokolo svirajući gitaru i da se borimo protiv kriminala (bez obzira što su nas učili crtići karikature iz osamdesetih da možemo raditi). Mi smo prikaz interakcije na površini koja se nalazi na rubu univerzuma, i ako nas pregazi kamion, mi ćemo dakako poginuti (naravno ovo je samo reprezentacija stanja, ništa više).

U intelektualnom smislu, ovo otkriće nameće mnoga fascinantna pitanja i televizija nam nikada više ne bi trebala biti potrebna. No pošto se sada nalazimo u ekstremno ranim fazama ovog otkrića, potrebno je daleko više rada na njemu prije nego li uspijemo izvući zaključke, u svakom slučaju ovo je jedna od najatraktivnijih činjenica koja svija načine na koje naši umovi razmišljaju, više nego li će bilo što iz svijeta metafizike uspjeti.

Prevedeno sa ...
Preuzeto sa ...