Psujemo otkad imamo grkljan

Očekivano, muškarci su češći psovači od žena. Kad vrijeđamo, ciljano uključujemo prostote prilagođene onome koga želimo oprati. A taj se tad naježi i uzbudi, kažu znanstvenici.
Psovanje je univerzalni ljudski jezik jer postoji od pamtivijeka, u svim kulturama, a mala djeca će ga zapamtiti mnogo prije nego što uspiju shvatiti što proste riječi znače, pokazalo je novo istraživanje koje prenosti Jutarnji list.

Svaki jezik, dijalekt ili narječje, bez obzira govori li se ili se ubraja u "mrtve", ima svoj zabranjeni govor.

Guy Deutscher, lingvističar sa sveučilišta u nizozemskom gradu Leidenu, kaže da najraniji zapisi od otprije 5.000 godina također uključuju razne oblike psovki.

Ciljane psovke
A pisani dokumenti samo su odraz oralne tradicije psovanja, za koju mnogi psiholozi i evolucijski lingvisti pretpostavljaju da datira još od razvoja ljudskog grkljana.

Znanstvenici ističu da je psovanje mješavina spontanih osjećaja i ciljane vještine. Kad jedna osoba vrijeđa drugu, psovka rijetko uključuje slučajne prostote i uvrede, tj. onaj koji vrijeđa svoj "nekontrolirani" bijes prilagođava onome koga vrijeđa.

Psihološka istraživanja, s druge strane, pokazala su da se ljudi doslovno uzbude kad čuju psovku: koža im se naježi, dlake na rukama usprave, puls ubrza, a disanje postane plitko.

Leksički izvanzemaljci
Slično se događa i ljudima koji se smatraju obrazovanima kad čuju nekoga tko gramatički loše govori ili pak kad čuju izraz koji smatraju iritantnim, nepismenim ili deklasiranim. "Ljudi mogu biti vrlo strastveni kad je jezik u pitanju. Kao da se radi o dragocjenom artefaktu, koji se mora čuvati pod svaku cijenu od barbara i leksičkih izvanzemaljaca", rekla je za New York Times Kate Burridge, profesorica lingvistike na sveučilištu Monash u Melbourneu.

Profesor psihologije Timothy B. Jay, autor knjiga Cursing in America i Why We Curse, detaljno je istražio dinamiku psovanja. Otkrio je tako da muškarci psuju više od žena, osim onih žena koje (u Americi) žive u nekom od sveučilišnih sestrinstava. Također, osobe na višim pozicijama unutar sveučilišta psuju više od knjižničara i drugog slabije pozicioniranog osoblja.

Bez obzira tko psuje ili kakva je bila provokacija, psovači tvrde da im je psovka dio mehanizma za preživljavanje i način smanjenja stresa, piše Jutarnji list.

by Iskon Portal