Europske obale na točki bez povratka



Europski obalni okoliš sve je veća žrtva vlastite popularnosti, a učinci rastu s godišnjim preseljenjem milijuna turista na te obale, objavila je Europska agencija za okoliš.

U izvještaju "Promjena lica europskih obalnih područja", upozorava se da ubrzano iskorištavanje obalnog prostora, koju uglavnom pokreću industrija zabave i turizma, prijeti uništenju osjetljive ravnoteže obalnih ekosustava.

Primjerice, od početka 20. stoljeća izgubljene su približno dvije trećine europskog močvarnog tla, od čega je većina bila upravo obalno močvarno područje, a izgradnja na Mediteranu stvorila je tzv. mediteranski zid, gdje na više od 50% obale dominira beton, navodi se u izvještaju.

"Naše su obale najbogatiji ekosustav u smislu broja i varijacija biljaka i životinja. Obale se koriste i kao europski ekonomski izlaz te su dio tkanja mnogih društava i ključne su za našu kvalitetu života", rekla je profesorica Jacqueline McGlade, izvršna direktorica Europske agencije za okoliš (EEA).

"No, da bismo zaštitili naša obalna područja, moramo ih revalorizirati, ne kao igrališta ili transportne pravce s neograničenom izgradnjom za beskonačni broj stanovnika, ne kao rekreacijski i brodski potencijal, nego kao osjetljive sustave koji formiraju krajolik i nalaze se u središtu mnogih zajednica", dodala je McGlade.

U izvještaju se navodi da je gustoća naseljenosti uz europske obale viša, a još i nastavlja rasti, u odnosu na kontinentalne dijelove. Između 1990. i 2000. umjetne površine, uglavnom ceste i građevine, na obalnom području povećane su u svim europskim zemljama.

Najveći razvoj zabilježen je u Portugalu (povećanje od 34% u deset godina) i Španjolskoj (18%), a slijede Francuska, Italija i Grčka. Regija na koju najviše utječe gradnja i razvoj je zapadni Mediteran. Ekonomsko restrukturiranje, koju najčešće pomažu subvencije Europske unije, pokretač je infrastrukturnog razvoja, koji za posljedicu ima povećanje stanovnika obalnih područja.

Klimatske promjene, starenje, pokretljivije stanovništvo, više slobodnog vremena i jeftinija putovanja vode u sve veću krizu europskih obala, navodi se u izvještaju.

Podaci o europskim obalama
• 80% zagađenja oceana dolazi od ljudskih aktivnosti na kopnu
• Gustoća naseljenosti veća je na obali nego u unutrašnjosti kontinenta. U Europi je gustoća naseljenosti obalnih područja (NUTS3) prosječno 10% viša nego na kontinentu. No, u nekim zemljama se to penje na više od 50%, a ima i puno regija u kojima je naseljenost i do pet puta veća nego u unutrašnjosti
• Umjetne površine su se između 1990. i 2000. širile prosječnom brzinom od 190 km2 na godinu. Zbog nepovratnosti, te se promjene vide kao glavna prijetnja održivosti obalnih područja. Od ukupnih površina koje pokrivaju ljudskih ruku djela, 61% ih otpada na stanovanje, usluge i rekreaciju
• Broj invazivnih vrsta u europskim morima, osobito na Mediteranu, rapidno je povećan između 1960. i 1980. Njihov utjecaj na domaće obalne ekosustave postaje sve teže i skuplje kontrolirati. Meduza Mnemiopsis leydyi je uobičajeni primjer. Eksplozivni rast njezine populacije primijećen je nakon što je 1980-ih stigla s balastnim vodama prekooceanskih brodova. Time je prouzročena devastacija ribljeg fonda, školjaka i domicilnih meduza Crnog mora. Meduza je čak pronađena i u kopnom potpuno okruženom Kaspijskom moru, gdje je uzrokovala ozbiljne promjene čitavog ekosustava
• Od kraja 19. stoljeća globalna se površinska temperatura mora prosječno povećava za 0,6 °C. Rezultat povećanja površinske temperature mora je redistribucija i gubitak morskih organizama te veća frekvencija anomalija te cvjetanje otrovnog fitoplanktona

"Zamislite samo infrastrukturu potrebnu jednoj obitelji iz sjeverne Europe da stigne na španjolsku obalu: transportne politike i subvencije, granične ugovore i financiranje, da navedem samo neke. Sada zamislite učinak svega toga na krajnje odredište. Kao turisti možemo doprinijeti lokalnoj zaradi i zaposlenosti, ali mi sa sobom donosimo i zagađenje i uništavanje ekosustava u područjima koja su slabo zaštićena ili su loše smještena za takvo intenzivno iskorištavanje. I dok učinci mogu biti lokalni, pritisak i rješenja trebaju biti paneuropski", misli profesorica McGlade.

Unatoč takvoj izazovnoj situaciji, predlažu se nova rješenja za obalne probleme, koja holistički pristupaju obalama kao mozaicima rijeka i njihovih slivova, obalnim zonama i pomorskim područjima. Izvještaj pozdravlja i primjenu Integriranog menadžmenta obalne zone (ICZM), koji je ove godine odobrila Europska komisija.

"Postoji duga povijest političkih inicijativa za zaštitu europskih obala, ali nikada nisu potpuno implementirane. ICZM uključuje sve relevantne strane i obalnu zonu dugoročno vidi u ravnoteži između razvojnih potreba i zaštite resursa koji održavaju obalne ekonomije. Također uzima u obzir i javnu zabrinutost za narušavanje okoliša, socioekonomskih i kulturalnih stanja europske obale", kaže McGlade.

Izvor: NetPortal

lepo