GSM Tehnologija


Početkom 1980. godine počeo je ubrzani razvoj analogne celularne telefonije, posebno u Skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj. Svaka zemlja razvijala je zasebni sustav, tako da su sustavi bili međusobno nekompatibilni.

Početkom 1982. godine održava se konferencija europskih pošta i telegrafa (Conference of European Posts and Telegraphs - CEPT ) i formira se radna grupa (Groupe Special Mobile - GSM ) s ciljem da razviju europski sustav mobilne telefonije.

Sustav je trebao zadovoljavati sljedeće kriterije:
dobra kvaliteta signala
niska cijena opreme i servisiranja
upotreba na međunarodnoj razini
mogućnost upotrebe ručnih aparata
podrška za neke dodatne usluge (telefaks, priključak računala, CLID...)
spektralna djelotvornost
ISDN kompatibilnost

 

Godine 1989. razvoj GSM-a je prebačen na Europski institut za telekomunikacijske tehnologije (European Telecomunication Standards Institute -ETSI) i faza I GSM specifikacija je objavljena. Komercijalna upotreba počinje sredinom 1991. i već dvije godine kasnije postojalo je 36 GSM mreža u 22 zemlje. Iako je GSM europski standard, u svijetu postoji preko 200 GSM (uključujući PCS1900 i DCS1800) mreža u 110 zemalja svijeta. Početkom 1994. postojalo je 1.3 milijuna GSM pretplatnika, dok ih je u listopadu 1997. zabilježeno 55 milijuna. Groupe Special Mobile je promijenio naziv u Global System for Mobile Communications - globalni sustav mobilne telefonije. [1]

GSM preporuke su pisane na preko 8000 stranica što dovoljno govori o složenosti samog sustava.

GSM sustav je u potpunosti digitaliziran, što omogućuje povećanje broja korisnika, kvalitete, korištenje dodatnih servisa i kompatibilnost sa drugim sustavima. Sustav omogućuje upotrebu na velikim područjima koja su "prekrivena" ćelijskom strukturom (korisni signal koji emitira pojedinačna bazna stanica tvori ćeliju) i to od mikroćelija ( promjer 200 metara ) do makroćelija (35 km), sa mogućnošću upotrebe u pokretnom vozilu ( do brzine 250 km/h ). Osim prijenosa govora tj. klasičnog telefonskog razgovora, omogućuje se slanje telefaksa, priključka računala (prijenos podataka da max. 9600 bauda), slanje elektroničke pošte (e-mail).

Sustav koristi TDMA i frekvencijski multipleks. Signali se prenose koristeći GMSK modulaciju.

Širina frekvencijskog pojasa kod GSM sustava je 25 MHz, frekventno područje za vezu mobilna jedinica-bazna stanica je 890-915 MHz a za vezu bazna stanica-mobilna jedinica 935-960 MHz. Frekvencijski pojas od 25 MHz se dijeli na 125 kanala, od kojih je svaki frekventnog opsega 200 kHz. Neznatan gubitak informacije u okolnim kanalima je dozvoljen i taj gubitak je minimiziran zahvaljujući GMSK modulaciji. Ovakve odvojene frekvencije za prijem/predaju signala omogućuju lakši istovremeni dvosmjerni prijenos. Pojedinačni kanali su podijeljeni na višestruke okvire (engl. multiframes, sadrži 26 okvira), okviri su podjeljeni svaki na 8 vremenskih raspora (engl. time slot), vremenski raspori su opet podijeljeni na 8 polja (engl. fields). Vremenski raspori traju 0.57 ms i omogućuju protok od 156.25 bita informacije. Od 8 vremenskih raspora jedan je za slanje, drugi za primanje dok ostalih šest vremenskih raspora služi za slanje kontrolnih signala.

 
Skakanje frekvencije upotrebljava se da interferenciju smanji na prihvatljivu razinu. U principu skakanje frekvencije ima prednosti u toj činjenici da smetnja može biti smanjena, ako je smetajući signal sadržan samo u uskom dijelu spektra signala preko kojeg željeni signal skače.

Trenutna verzija GSM sustava podržava rad na 22.8 kbs jednosmjerno (full rate) i 11.4 kbs dvosmjerno (half rate).

Sustav je ISDN kompatibilan i podržava brzinu do 9.6 kb/s.


Tekst napisao:
Damir Svegovic

Arhitektura GSM mreže

GSM mreža sastoji se od nekoliko cjelina: mobilna stanica, podsustav bazne stanice i mrežni podsustav (Slika 12.). Mobilnu stanicu nosi sam korisnik, podsustav bazne stanice kontrolira i usklađuje veze sa mobilnom stanicom. U mrežnom podsustavu glavni dio je mobilni servisni komutacijski centar koji komutira pozive između mobilnih stanica i fiksne mreže i mobilnih stanica međusobno. Mobilni servisni komutacijski centar (MSC) ujedno kontrolira i upravlja cjelokupnim sustavom.

Mobilna stanica ( MS ) sastoji se od samog uređaja i “pametne” kartice koja se još zove i SIM kartica. Pomoću SIM kartice omogućuje se određena neovisnost od samog uređaja, tako da vlasnik SIM kartice može koristiti usluge GSM mreže na bilo kojem uređaju. Prilikom sklapanja ugovora kod davalaca GSM usluga pretplatnički broj je vezan uz SIM karticu, a ne uz uređaj. SIM kartica sadrži IMSI broj, kojom se pretplatnik identificira sustavu. Pretplatnička kartica se također može zaštititi i posebnom šifrom kao zaštita od neovlaštenog korištenja mobilnog uređaja (PIN broj).

Podsustav bazne stanice sastoji se od dva djela, primopredajne bazne stanice (BTS) i upravljačkog djela bazne stanice (BSC). Podsustav bazne stanice sadrži primopredajne uređaje koji svojim efektivnim dometom definiraju ćeliju te usklađuju protokole radio prijenosa s mobilnom stanicom.

U vrlo naseljenim mjestima zbog kvalitete signala mora postojati velik broj primopredajnih uređaja. Instaliraju se na povišena mjesta i to najčešće u gradovima na krovove visokih građevina. Zahtjevi koji se postavljaju za primopredajne uređaje su: ekonomičnost, niska cijena održavanja, lako premještanje na druge lokacije.

Upravljački dio bazne stanice rukovodi radio resursima jednog ili više primopredajnog uređaja, rukovodi radio kanalima, frekvencijskim skokovima.

Glavna komponenta mrežnog podsustava je mobilni servisni komutacijski centar (MSC), koji radi poput običnog komutacijskog čvorišta, te zatim vrši registraciju korisnika, provjerava autentičnost, usmjerava pozive pretplatnika (roaming). Ove usluge obavlja nekoliko funkcionalnih cjelina, koje zajedno čine mrežni podsustav, te se dalje vežu na fiksnu telefonsku mrežu. Protokol koji se koristi unutar mrežnog podsustava za prijenos signala koristi SS7 protokol, koji se također koristi u ISDN mrežama i telefonskim centralama.

HLR i VLR registar zajedno sa mobilnim servisnim komutacijskim centrom vrše usluge usmjeravanja i preusmjeravanja poziva prema drugim mrežama, te sadrži podatke o trenutnom položaju mobilne stanice u sustavu (ukoliko se nalazi na području pokrivanja). HLR registar je baza podataka i sadrži sve potrebne informacije o svim pretplatnicima koji su registrirani u odgovarajućoj GSM mreži. Svaka GSM mreža sadrži po jedan HLR registar.

VLR sadrži izabrane podatke iz HLR registra nužne za kontrolu poziva i obračun pretplatničkih računa za svakog pretplatnika koji se nalaze na području kontrole VLR registra.

Iako svaka funkcionalna cjelina može biti upotrijebljena kao posebna jedinica, proizvođači opreme objedinjuju VLR sa mobilnim komutacijskim centrom.

EIR je baza podataka koja sadrži listu mobilnih uređaja koji mogu pristupiti sustavu, gdje se svaka mobilna jedinica identificira s IMEI kodom. Prilikom krađe mobilne stanice vlasnik uređaja prijavljuje krađu, u EIR registru se IMEI kod označava kao nedozvoljen za uporabu.

Centar za provjeru identičnosti (AuC), je zaštićena baza podataka koja sadrži kopiju tajnog koda (PIN broj) koji sadržava svaka preplatnička SIM kartica

Struktura GSM sistema, aspekti mreže

Mobilna stanica može se bez ikakvih prekida za vrijeme razgovora kretati unutar područja pokrivanja GSM mreža (international roaming), što zahtjeva provjeru autentičnosti, prosljeđivanje poziva, praćenje mobilne stanice u sustavu (call routing, location updating). ćelije se povezuju i koordiniraju mrežnim podsustavom (MSC), koristeći SS7 protokole.

Sustav se sastoji od tri glavna nivoa, sloja koje razlikujemo po vrsti povezivanja. Prvi je fizički sloj koji koristi kanale za komunikaciju putem etera, drugi sloj je dio za protok informacija, koji je modificirana verzija LAPD protokola (koristi se u ISDN-u), nosi oznaku LAPDm. Zadnji sloj protokola prijenosa informacija se dijeli na tri podnivoa (Slika 17.):

upravljački dio za kontrolu radio resursa (RR), kontrolira i koordinira kanale, uspostavljanje veza.
upravljački dio za kontrolu kretanja u sustavu (MM), upravlja održavanjem veze kod kretanja pretplatnika (mobilne stanice), vrši potrebne radnje kod registracije pretplatnika, te provjere autentičnosti.
upravljački dio za kontrolu uspostavljanja veza (CM), kontrolira i upravlja glavnim elementima kod vršenja poziva (CCITT preporuke Q.931), upravlja dodatnim uslugama GSM-a, te SMS uslugama.

Protokoli povezivanja različitih cjelina u fiksnom djelu mreže, npr. HLR i VLR registra uređuju se MAP protokolom. Specifikacije MAP protokola su vrlo složene, te su jedne od najsloženijih u cijelom GSM sustavu.

Upravljački dio za kontrolu radio resursa (RR) nadgleda uspostavljanje veze između mobilne stanice i mobilnog servisnog komutacijskog centra (MSC).

Protokoli RR nivoa uvijek započinju iniciranjem sa strane mobilne stanice i to kroz proceduru pristupa, ulazno-izlaznih poziva, raznih detalja vezanih za pristup mreži, kontroli i reguliranju disipirane snage predajnika bazne stanice, te diskontinuiranog prijema i predaje.

Struktura GSM signala

Sustav GSM-a koristi kombinirane FDMA i TDMA tehnike za prijenos signala. FDMA uključuje podjelu frekvencije na propusni pojas od maksimalno 25MHz, koja se dijeli na 124 para frekvencija dupleks kanala širine 200kHz. Jedna ili više nosećih frekvencija dodijeljene su svakoj baznoj stanici. Svaka od tih nosećih frekvencija je vremenski podijeljena koristeći višestruki pristup s vremenskom raspodjelom da razdvoji 200 kHz kanal na 8 vremenskih raspora koji čine 8 logičkih kanala.

Logički kanal je definiran po frekvenciji i broju vremenskog raspora. Koristeći 8 vremenskih raspora svaki kanal emitira digitaliziran govor u kratkim serijama “burst” perioda. Osam vremenskih TDMA raspora zajedno čini 248 poludupleksnih kanala, što odgovara boju od 1984 logičkih poludupleksnih kanala.

Po jednoj ćeliji dolazi tada 1984/7=283 logičkih poludupleksnih kanala. To dolazi zbog toga jer ćelija može koristiti 1/7 totalnog broja frekvencija. Takva raspodjela frekvencija je dovoljna da pokrije vrlo veliko područje. Svaki kanal je podjeljen na 8 vremenskih raspora trajanja 0.577ms (15/26 ms), koji čine TDMA okvir duljine 4.615ms (120/26 ms). Ponavljanje svakog pojedinačnog vremenskog raspora je svakih 4.615ms, tako da tvori jedan osnovni kanal. Podaci se prenose “burst” periodima i smješteni su unutar vremenskih raspora. Brzina prijenosa digitalnog signala je 271 kb/s (trajanje 1 bita je 3.79ms) (Slika 13.).



Radi vremenskog usklađivanja, “burst” period kod slanja podataka je kraći od vremenskog raspora i traje 148 umjesto omogućenih 156.25 bit perioda. GSM može koistiti tehniku sporog preskakanja frekvencije gdje mobilna i bazna stanica predaju svaki TDMA okvir na različitoj nosećoj frekvenciji. Algoritam za skok frekvencije emitira se na BCC kanalu. Gušenje signala je ovisno o nosećoj frekvenciji, te se skakanje frekvencije upotrebljava da riješi taj problem.

Prometni kanali (TCH) se koriste za prijenos govora i podataka. Koriste višeokvirni sustav, koji sadrži 26 TDMA okvira (1 multiframe=26 TDMA frames). Duljina trajanja višeokvirnog sustava je 120 ms. Od 26 okvira, 24 se koriste za prijenos govora ili podataka, jedan predstavlja SACC kanal dok se zadnji ne koristi.

Prometni kanali kod prijema i predaje su razdvojeni za 3 “burst” perioda, tako da mobilna jedinica nema potrebu za simultanom primopredajom, što pojednostavljuje elektroniku mobilne stanice.

Koriste se za prijenos informacija vezanih uz kontrolu i upravljanje radom mreže koriste se kontrolni kanali.

Kontrolne kanale dijelimo na:


Broadcast Control Channel (BCCH), predaje potrebne informacije mobilnoj jedinici o baznoj stanici, dodjeljuje frekvencije i sljedove za frekvencijske skokove.
Frequency Correction Channel (FCCH) i Synchronisation Channel (SCH), koriste se za sinhronizaciju mobilne jedinice sa strukturom vremenskog raspora ćelije definirajući granice “burst” perioda. Svaka ćelija u mreži emitira jedan FCCH i jedan SCH kanal.
Random Access Channel (RACH), koristi ga mobilna jedinica kad daje zahtjev za pristup mreži.
Paging Channel (PCH), koristi se da upozori mobilnu stanicu na nadolazeći poziv.
Access Grant Channel (AGCH), služi za dodjeljivanje SDCCH kanala mobilnoj jedinici.

Razvojni tim GSM-a proučavao je nekoliko tipova algoritama za kodiranje govora, gdje se tražila dobra kvaliteta govora i što manja složenost potrebnih elektroničkih sklopova (time se snižava cijena proizvodnje, kašnjenje obrade i manja potrošnja energije za napajanje sklopova). Izbor je pao na RPE-LPC koder. Informacija sadržana u prethodnom uzorku, koja se brzo ne mijenja koristi se da predvidi sljedeći uzorak. Razlika između prijašnjeg i trenutnog uzorka predstavlja signal. Govor se dijeli na uzorke duljine 20ms, od kojih se svaki kodira sa 260 bitova, dajući tako brzinu digitalnog signala od 13kbps (full rate speech coding).


Zbog prirodnih i umjetnih elektromagnetskih smetnji, kodiran govor ili podaci koji se prenose moraju biti zaštićeni od greški. Prilikom testiranja utvrđeno je da od bloka 260 bitova (20ms govora) određeni blok bitova je važniji za razumijevanje nego ostali. Tako se blok od 260 bitova dijeli na tri klase osjetljivosti (Slika 15.):
Klasa Ia 50 bita - najosjetljivija na greške
Klasa Ib 132 bita - umjerena osjetljivost na greške
Klasa II 78 bita - najmanje osjetljiva na greške


Klasa Ia ima tri paritetna bita CRC koda koji se dodaju za detekciju greške. Ukoliko se greška detektira okvir se proglašava neispravnim , odbacuje se i zamjenjuje prijašnjim ispravno primljenim prigušenim okvirom. Ta 53 bita zajedno sa 132 bita klase Ib i 4 bita završne sekvence (ukupno 189 bita) ulaze u koder. Svaki ulazni bit se kodira na dva izlazna bita bazirana na kombinaciji prijašnja 4 ulazna bita. Na izlazu kodera je 378 bita, kojima se dodaje okvir od 78 bita preostalih iz klase II. Tako se svakih 20ms govora kodira sa 456 bita, što daje brzinu digitalnog signala od 22.8kbps. Zbog daljnje zaštite od grešaka “burst” perioda, svaki uzorak se prepliće. Na izlazu kodera 456 bitova se dijeli na 8 podblokova po 57 bita. Blokovi se uzastopno šalju “burst” periodima s vremenskim rasporom (time-slot bursts), od kojih svaki može prenijeti dva 57 bitna bloka, tako da svaki “burst” period šalje dva različita uzorka govora (vremenska okvira). Okviri se međusobno miješaju, uzima se nekoliko bita prvog okvira, zatim drugog itd., zatim opet nešto iz prvog, drugog itd.

Dubina preplitanja razlikuje se za svaki tip kanala. Ideja i cilj preplitanja, miješanja je smanjivanje utjecaja smetnji kod prijenosa podataka. Greške, smetnje se tako raspoređuju na veći broj okvira, blokova tako da npr. ako je 500 bitova neispravno, raspoređivanjem na veći broj blokova greška će tada manje utjecati na prijenos (Slika 16.).




Moduliranje signala na analognu noseću frekvenciju vrši se GMSK modulacijom. GMSK modulacija je odabrana kao kompromis između spektralne djelotvornosti, složenosti elektronike i nepoželjne emisije (radio-frekvencijski izlaz izvan određenog frekventnog pojasa). Složenost elektronike je proporcinalna potrošnji mobilne stanice, koja mora biti reducirana na najmanju moguću vrijednost. Nepoželjna emisija izvan dozvoljenog frekventnog područja mora biti kontrolirana, tako da interferencija na okolne kanale bude minimalna.



Pri radnim frekvencijama GSM-a (900MHz), radio valovi odbijaju se praktički od svačeg: zgrada, planina, brežuljaka, automobila, zrakoplova itd. Tako se reflektirani signali koji imaju različit fazni pomak mogu primati s antenom mobilne stanice. Ekvalizacija se koristi da izvuče orginalni signal od neželjenih refleksija. To radi na principu da se prouči utjecaj fedinga na predani signal, konstruira se inverzni filtar da izdvoji ostatak željenog signala. Taj poznati signal je 26 bitna “training” sekvenca koja se emitira u sredini svakog “burst” perioda s vremenskim rasporom.



Mobilna i bazna stanica mogu mijenjati frekvenciju između predaje, prijema, te svaki TDMA okvir predaju na različitim nosećim frekvencijama. Algoritam za frekvencijski skok se emitira na BCC kanalu. Frekvencijski skok omogućuje prevladavanje problema koje zadaje feding.



Minimiziranje smetnji koje dolaze zbog raznih utjecaja unutar kanala je cilj projektanata celularnih sustava, pa se tako dobivaju kvalitetnije usluge od pojedine ćelije. Korištenjem manjih ćelija povećava se ukupni kapacitet sustava. Diskontinuirana ili prekidna predaja (DTX) je metoda kojom se postižu određene prednosti nad činjenicom da osoba koja razgovara, govori manje od 40% ukupnog vremena normalnog razgovora. Te prednosti se očituju u prekidanju rada predajnika za vrijeme perioda tišine, tako se štedi energija baterije mobilne stanice.

Najvažnija komponenta DTX-a je sustav za detekciju govora (VAD). Sustav mora razlikovati govor od okolnih zvukova. Ukoliko se glas krivo interpretira tj. VAD ga “proglasi” okolnim šumom dolazi do isključivanja predajnika što se manifestira rezanjem signala i tada se djelotvornost DTX-a značajno umanjuje. Kad je predajnik isključen kod prijemne strane nema šumova što je zapravo jedna od prednosti digitalne tehnologije GSM-a.


Druga metoda koja se koristi za štednju energije baterije mobilne stanice je diskontinuiran prijem signala. Kanal koji koristi bazna stanica (paging channel) da upozori na nadolazeći poziv se sastoji od podkanala, te svaka mobilna stanica “sluša” svoj podkanal, tako da trši vrlo malo energije.

Postoji pet klasa mobilnih stanica koje određujemo prema njihovim maksimalnim snagama koje emitira predajnik (Tablica 7). Mobilna stanica i bazna stanica rade tako da disipiraju najmanje snage u okviru prihvatljive kvalitete veze zbog minimiziranja interferencija unutar kanala i štednje baterije mobilne stanice. Nivoi disipirane snage mijenjaju se u koracima (više, niže) po 2dB od maksimalne snage definirane za pojedinu klasu do minimuma od 13dBm (20mW).

Mobilna stanica mjeri jačinu/kvalitetu signala te prosljeđuje informaciju kontroleru bazne stanice, koji odlučuje o promjeni nivoa disipacije.

SMS

Jedna od najinteresantnijih osobina GSM-a je SMS (Short Messaging Service). SMS koristi kontrolne kanale predane od bazne stanice za prijenos do 160 alfanumeričkih znakova.

SMS poruka se prikazuje na ekranu mobilne jedinice i distribuira se koristeći tastaturu mobilne stanice. U kombinaciji sa prijenosnim računalom i odgovarajućim komunikacijskim softverom može se dobiti dobar sustav za distribuciju poruka.

SMS nudi dosta prednosti GSM-a nad ostalim sustavima u kombinaciji sa prijenosom podataka i telefaksa, nudeći:


prijenos alfanumeričkih poruka duljine do 160 znakova
sigurna predaja poruka, podataka
mogućnost primanja biranih poruka, podataka
primanje i predaja podataka za vrijeme razgovora
individualni ili grupni prijem



Kod slanja SMS poruka, ukoliko je mobilna stanica primatelja isključena, poruku pohranjuje davatelj GSM usluga i isporučuje je onog trenutka kada se mobilna stanica uključi (mod čekanja poziva, stand by). Primanje poruke je tako osigurano, za razliku od uobičajenog načina slanja “pager” poruka, gdje ukoliko se primatelj ne nalazi u području pokrivanja, poruka se gubi. Primatelj i pošiljatelj su također upoznati sa vremenom pristizanja poruke. Poruka se sprema u memoriji SIM kartice. Primanje poruke moguće je i za vrijeme razgovora, jer SMS koristi kontrolne kanale.

Ukoliko to davatelj GSM usluga to omogućuje moguće je slati SMS poruke na primateljev e-mail ili telefaks uređaj, jedini zahtjev je da niz od max. 160 znakova sadržava e-mail ili broj telefaksa.



SMS se sve više upotrebljava za razne informacijske servise, prometne izvještaje, lokalne novosti.

Tekst napisao:
Damir Svegovic

Roaming

Globalna priroda GSM (Global System for Mobile communications; standard za digitalnu mobilnu komunikaciju) specifikacija i strogo pokoravanje tim specifikacijama od strane država članica i proizvođača dozvoljava GSM korisniku korištenje svog SIM-a (Subscriber Identification Module; kartica u koju su upisani podaci o pretplatniku) sa svojim ili ikojim drugim GSM uređajem u bilo kojoj GSM mreži u svijetu pod uvjetom da postoji dogovor o roamingu između dotičnih operatera. GSM korisnik je automatski prepoznat i registriran prilikom uključivanja uređaja u inozemstvu, te su svi pozivi preusmjereni na njegovu novu lokaciju. Lokacija pretplatnika tako postaje transparentna budući da je on dostupan na istom broju unutar GSM svijeta koji se širi na preko 110 država. Pomičući SIM koncept (dijeljenja mreže od korisnika) korak dalje, ista SIM kartica se može koristiti u uređajima usklađenima sa različitim digitalnim mrežama. U novije vrijeme realnost je postao i roaming između GSM 900 mreža (korištenih izvan SAD-a) i PCS 1900 mreža u SAD-u. Zbog toga je jasno da su ciljevi UPT-a (Universal Personal Telecommunications) sasvim dostupni koristimo li GSM tehnologiju.

    GSM Roaming - princip rada. Princip rada roaminga se može objasniti pomoću jednostavnog primjera. Korisnik otputuje izvan granica svoje GSM mreže i uključi svoj uređaj. Lokalna (posjećena) GSM mreža primi njegov IMSI (International Mobile Subscriber Identity; sadržan u SIM kartici, služi za identificiranje korisnika (pretplatnika) sustavu) koji identificira njegovu matičnu mrežu i posebno HLR (Home Location Register) koji čuva njegovu pretplatu. Nastaje razmjena podataka između VLR-a (Visitor Location Register) posjećene mreže i HLR-a matične mreže preko CCS7 linka. Korisnik je registriran u VLR-u posjećene mreže i dopušteno mu je uobičajeno korištenje njegovog uređaja na istom broju. Korisnik također ima pristup svim mrežnim uslugama u posjećenoj zemlji, a računi mu se naplaćuju prema tarifama te zemlje. Drugi princip rada koji nam je zanimljiv odnosi se na automatsko preusmjeravanje poziva prema korisniku dok se korisnik nalazi izvan područja matične mreže. Usmjeravanje poziva (čak i u slučaju poziva bez roaminga) se odvija nakon što se od HLR-a dobije informacija o korisnikovoj lokaciji. U slučaju da korisnik nije unutar dosega matične mreže (roamira), HLR od VLR-a strane GSM mreže, preko CCS7 linka dobiva privremeni roaming broj. Ovaj broj se koristi za preusmjeravanje poziva putem standardnih IDD krugova. Internacionalnu komponentu preusmjerenog poziva nosi roaming pretplatnik koji je odlučio omogućiti primanje preusmjerenih poziva. Osoba koja zove zapravo ne zna za pretplatnikovu lokaciju jer poziva lokalni broj i naplaćena mu je cijena lokalnog poziva.

 

Tekst napisao:
Damir Svegovic