Greta Garbo

Greta Garbo (Stockholm, 18. rujna 1905. – New York, 16. travnja 1990), švedska glumica.

Izuzetno lijepa, visoka i vitka, lica koje odaje bogat unutrašnji život i odsutnost svake površnosti, bila je nadasve podobna za romantične uloge tajanstvenih i nedostižnih fatalnih žena. U igranom filmu prvi se put pojavljuje statirajući u Lutajućem vitezu 1921.

Jedna od prvih europskih glumica koja je postala vrhunskom holivudskom zvijezdom početkom tridesetih godina. U zlatnom razdoblju svoje karijere nanizala je velike dramatične uloge u filmovima Kraljica Kristina, Ana Karenjina, Grand hotel i Dama s kamelijama. 1939. snimila je film koji odudara od njezinog melodramatskog stila – satiričku komediju Ninočka, koja je postigla svjetski uspjeh i nominaciju za tri Oscara. U skladu s ulogama bio je i njezin privatni život. Nekomunikativnu i tajanstvenu, prema mjerilima holivudske javnosti, nazivali su je "švedskom sfingom" i "misterioznom strankinjom". Tako su i njene ljubavne veze bile uglavnom predmetom nagađanja.

Nakon neuspjeha filma Žena s dva lica božanstvena se Greta Garbo 1941. zauvijek povukla s filma. 1954. nagrađena je specijalnim Oscarom za svoj doprinos filmskoj umjetnosti koji, međutim, nije osobno primila.

Izvor: Wikipedia

Actress - filmography
(1940s) (1930s) (1920s)
Two-Faced Woman (1941) .... Karin Borg Blake


Ninotchka (1939) .... Ninotchka (Nina Ivanovna Yakushova)
Conquest (1937) .... Countess Marie Walewska
... aka Marie Walewska (UK)
Camille (1936) .... Marguerite Gautier
Anna Karenina (1935) .... Anna Karenina
The Painted Veil (1934) .... Katrin Koerber Fane
Queen Christina (1933) .... Queen Christina
As You Desire Me (1932) .... Zara
Grand Hotel (1932) .... Grusinskaya
Mata Hari (1931) .... Mata Hari
Susan Lenox (Her Fall and Rise) (1931) .... Susan Lenox
... aka Rising to Fame
... aka The Rise of Helga (UK)
Anna Christie (1931) .... Anna Christie
Inspiration (1931) .... Yvonne Valbret
Romance (1930) .... Madame Rita Cavallini
Anna Christie (1930) .... Anna Christie


The Kiss (1929) .... Irene Guarry
The Single Standard (1929) .... Arden Stuart Hewlett
Wild Orchids (1929) .... Lillie Sterling
A Woman of Affairs (1928) .... Diana Merrick Furness
The Mysterious Lady (1928) .... Tania Fedorova
The Divine Woman (1928) .... Marianne
Love (1927/I) .... Anna Karenina
... aka Anna Karenina (UK)
Flesh and the Devil (1926) .... Felicitas
The Temptress (1926) .... Elena
Torrent (1926) .... Leonora Moreno, aka La Brunna
... aka Ibáñez' Torrent (USA)
Freudlose Gasse, Die (1925) (uncredited) .... Greta Rumfort
... aka Joyless Street (UK)
... aka The Joyless Street (USA)
... aka The Street of Sorrow (USA)
... aka Viennese Love (Canada: English title)
Gösta Berlings saga (1924) .... Elizabeth Dohna
... aka The Atonement of Gosta Berling
... aka The Legend of Gosta Berling
... aka The Saga of Gosta Berling
... aka The Story of Gosta Berling
Luffarpetter (1922) .... Greta
... aka Peter the Tramp
Lyckoriddare, En (1921) .... Maid
... aka A Happy Knight (literal English title)
Konsum Stockholm Promo (1921)
... aka How Not to Dress (Sweden)
Herr och fru Stockholm (1920)
... aka Herrskapet Stockholm ute pa inköp (Sweden)
... aka Mr. and Mrs. Stockholm (Sweden: literal English title)
... aka Mr. and Mrs. Stockholm Out Shopping

Filmska glumica Greta Garbo, ili pravim imenom Greta Lovisa Gustafson, rođena je 18. rujna 1905. godine u Stockholmu kao treće i posljednje dijete skromnih seljaka Anne (rođ. Karlsson) i Karla Gustafsona. Njezini su roditelji bili toliko siromašni da su im, dok je još bila u štokholmskog rodilištu, predlagali da djevojčicu daju na usvojenje. Oni su to odbili učiniti i tako je buduća velika filmska diva odrastala u neimaštini. Taj kompleks siromaštva, kaže Barry Paris, autor biografije Greta Garbo, glumicu je progonio cijeli život.

Odrastala je u predgrađu Stockholma, u skromnom stanu bez tople vode. Odrastajući u bijedi, tiha i povučena, Greta je maštala o tome da postane velika glumica te se kao djevočica okušala kao glumica u školskim predstavama. Nakon očeve smrti bila je prisiljena napustiti školovanje i zaposliti se kao pomoćnica u brijačnici. Kasnije se zaposlila u trgovini na odjelu za prodaju šešira.

Gretino je lica uskoro osvanulo na stranicama prodajnih katalog, a nakon toga i u reklamnim filmovima. Poslije tog iskustva 16-godišnja Greta upisala je kazališnu akademiju, gdje su joj zapazivši njezinu iznimnu ljeoptu, prognozirali uspješnu karijeru. Tako je upoznala i tada slavnog redatelja Muaritza Stillera koju Gretu, nakon što je natjerao da smršavi desetak kilograma, angažirao u filmu Legenda o Gösti Berlinu. Kako budućoj filmskoj zvijezdi više nije odgovaralo nezgrapno i predugačko prezime Gustafson, trebalo je smisliti neko zvučno i lako pamtljivo. Postoji nekoliko verzija kako se došlo do prezimena Garbo. Najizglednija je ona po kojoj je Stiller izabrao riječ Garbo stoga jeru norveškom jeziku označava nimfu ili šumskog duha. Koliko je Stiller imao visoko mišljenje o Greti Garbo govori i njegova izjava da ona ima lice kakvo se pred kamerama pojavljuje jednom u stotinu godina.

Nakon Stillera, s kojim je često dolazila u sukobe, Garbo je idealnog redatelja našla u G. W. Pabtsu, s kojim je snimila film Ulica bez radosti. Prekretnica u karijeri dogodila se 1924. godine u Berlinu kada je upoznala Louisa Mayera, čelnog čovjeka filmske tvrtke MGM-a, koji je bio oduševljen njezinom ljepotom. Tako se Garbo iste godine našla u Hollywoodu.

Prvim snimljenim filmom za MGM (Bujica), Garbo nije privukla pažnju američke publike. Pala je u depresiju, a ni poslije, kada je već postala zvijezda, sve do definitivnog napuštanja filma, u Hollywoodu se nije dobro osjećala. Publiku je osvojila tek trećim filmom (Put i đavo), i to ljubavnim scenama s Johnom Gilbertom (njezinim ljubavnikom i nesuđenim suprugom). Takav erotičan naboj na filmskome platnu američka publika do tada nije vidjela. Za razliku od filma gdje se odjevala ženstveno i glamurozno u privatnom životu odjevala se poput muškaraca: nosila je hlače, muške jakne, košulje i kravate te cipele ravnih potplata. Također nije pratila modne trendove i dosljedno se držala svog stila odjevanja.

Filmovi Ana Karenjina i Mata Hari osigurali su joj kultni status. Glumila je u brojnim holivudskim hitovima tridesetih godina i dobila četiri nominacije za Oscara i to za filmove Romansa, Anna Christie, Dama s kamelijama i Ninočka. Godine 1954. dobila je i Oscara i za životno djelo. Iz svijeta filma potpuno se povukla 1941. godine, a umrla je u New Yorku na Uskrs 15. travnja 1990. godine. Povodom sto godina njezina rođenja 23. rujna 2005. godinea Švedska je tiskala seriju poštanskih markica s njezinim likom.

Njezin ljubavni život još je uvijek prekriven velom tajnovitosti i o njemu su raspredane razne priče i glasine. Veći dio života pratile su je glasine da podjednako voli muškarce i žene, ako ne možda žene i više. U okviru tih glasina kružila je priča da je održavala ljubavnu vezu s barunicom Olgom de Rostchild, španjolskom aristokratkinjom i književnicom Mercedes d'Acosta i prijateljicom iz studentskih dana Mimi Pollack. O vezi Mimi Pollack i Grete Garbo govori se u knjizi Tina Andresona Axella Bloody Beloved Kid koja se temelji na pismima koje su Greta i Mimi slale jedna drugoj. U pismim Greta Mimu oslovljava malom mimozom, a kada joj je Mimi napisala kako očekuje dijete Garbo je napisala: Ipak sam uvijek mislila da smo nas dvije - jedno. Kada je Mimi postala majka Garbo je napisala da je nevjerovatno ponosna što je postala otac. Istovremeno kolale su priče da je imala ljubavnu vezu s Clarck Gableom, a navodno je njezin ljubavnik bio i grčki brodovlasnik Aristotel Onassis.

Osim ljubavnih veza i afiniteta Garbo je od javnosti skrivala i podatke o svojoj imovini. Stvarni iznos njezine imovine saznao se tek poslije otvaranja oporuke 1990. godine kada je svu svoju imovinu ostavila nećakinji. Ostavština je iznosila 55 milijuna američkih dolara, što u dionicama, što u nekretninama, a tek dio u novcu.

Životna priča – Greta Garbo: Sve tajne ponela je u grob

Sve čime je na filmu očarala publiku, slavna Greta Garbo pokazala je do svoje trideset šeste godine kada je i otišla u penziju, a još pola veka živela je usamljeničkim životom odnevši u grob mnoge zagonetke

Može se reći da je Holivud imao kraljicu, a ona je bila Greta Garbo – rekao je jednom prilikom glumac i reditelj Orson Vels o ženi koja je svojom glumom, talentom, lepotom i tajnovitošću osvojila svet dvadesetih godina prošlog veka. Slavna glumica čije je pravo ime bilo Greta Lovisa Gustafson i koja je u penziju odlučila da ode nakon što je do 36. godine snimila dvadeset sedam filmova, rođena je 18. septembra 1905. godine. Njeni roditelji, otac Karl Alfred i majka Ana Lovisa, bili su rodom iz malih mesta u Švedskoj, a kasnije su se oboje preselili u Stokholm gde se rodilo njihovo troje dece: sin Sven i ćerke Alva Marija i Greta. Živeli su bez velikih prihoda, a njihov trosoban stan bio je u najsiromašnijem delu grada.

- Sve je stalno bilo sivo tih zimskih noći. Otac je sedeo u ćošku i pisao nešto po papiru, a majka je uzdišući na drugom kraju sobe krpila naše stare stvari. Mi deca tiho smo pričali ili samo sedeli u apsolutnoj tišini. Osećali smo teskobu kao da se bliži neka opasnost. Takve večeri u sećanju devojaka nikada ne mogu da se izbrišu. Sve zgrade i stanovi ličili su jedni na druge, a njihova ružnoća uklapala se u sve što nas je okruživalo – prisećala se kasnije Greta koja inače nije volela da priča o svom detinjstvu i porodici jer je smatrala da su oni samo njeni i da nikoga drugog ne treba da interesuju. Ipak, jednom prilikom je progovorila o traumatičnom događaju kada je njen otac preminuo od teške upale bubrega.

- Otac mi je umro kada sam imala 14 godina. Bože, kakav je to strašan osećaj. Odjednom nema nekoga koga voliš i ko je stalno bio tu, ne možeš s njim da razgovaraš niti da ga vidiš... Odeš u studio, radiš ceo dan, vratiš se u hotel, legneš, ugasiš svetla i misliš na njega. Ista krv i meso, ali njega nema i nikada se više neće vratiti – govorila je glumica o patnji nakon gubitka oca.

Sebe nikada nije smatrala mladom, a bila je uverena kako tu njenu staru dušu u detinjstvu i drugi primećuju, ali da na to ne obraćaju pažnju. I tada je, baš kao i kasnije, u životu bila sama, a dane je provodila maštajući i sanjareći o tome kako bi bilo lepo da postane glumica. Mada niko iz njene porodice nije imao veze sa pozorištem, ljubav prema sceni kod Grete se rodila veoma rano i ona je počela da obilazi sva pozorišta u gradu.

- Kada sam bila devojčica, imala sam vodene bojice i crtala sam po sebi, a ne po papiru. Sa bojama sam mazala usta, obraze i slikala po svom telu misleći da je to način kojim se izražavaju glumice. Ne znam jesam li to možda videla u nekom filmu. Inače, nisam se baš igrala kao mala, osim što sam uživala u klizanju i grudvanju. Većinu igre odradila sam u svojim mislima. Malo sam se igrala sa bratom i sestrom pretvarajući se da smo u nekoj predstavi. U jednom trenutku bila bih presrećna, a u drugom sam smatrala kako tu nema ničega za mene – evocirala je Greta svoje uspomene.

Želja da bude glumica potpuno ju je obuzela za razliku od škole koja je nije nimalo zanimala. Čak je jednom prilikom rekla kako prezire sva ograničenja koja su joj bila nametnuta. Nakon završetka osnovne škole, srednju nije ni upisala, a kasnije je ipak priznala da se zbog nedovoljnog obrazovanja ponekad osećala manje vrednom u odnosu na ljude s kojima se družila.

S obzirom na to da joj porodica nije bila bogata, morala je vrlo rano da se zaposli u berbernici, a kasnije je počela da radi i u robnoj kući Pub. Upravo tu su primetili njenu lepotu i vrlo brzo je postala model za šešire, čije su fotografije objavljivane u katalogu. Ipak, to nije bilo ono što je želela. Često je odlazila u bioskop da gleda filmove, a onda je susrela i jednog glumca kome je priznala kako i ona želi da postane glumica. On ju je upoznao sa svojim kolegom Francom Envalom koji joj je obećao da će se raspitati može li ona da se prijavi za dramsku školu Kraljevskog pozorišta u Stokholmu.

- Da bih bila primljena, objasnili su mi kako moram da prođem audiciju na kojoj odlučuje komisija sastavljena od dvadesetak članova. Dali su mi drame švedske književnice Selme Lagerlof i francuske Madam Sen Žen koje sam učila šest meseci. Sećam se, audicija je bila jednog predivnog avgustovskog dana. Imala sam 17 godina i bila sam toliko uplašena da su mi se tresla kolena. Umalo se nisam onesvestila. Dok sam stajala pred komisijom, nisam videla  ništa, samo neko crnilo i šaputanja. Kada sam izgovorila svoje rečenice, otrčala sam bez pozdrava. Bila sam uplašena i mada sam znala da sam nepristojno postupila, moja sramežljivost je nadvladala razum. Ipak, nekoliko dana kasnije zazvonio mi je telefon i javili su mi da sam primljena. Čak i sada ne mogu da dišem kada se setim koliko sam u tom trenutku bila srećna – detaljno je opisala svoje početke Greta. Iako je ovu školu ipak volela, nije bila omiljena među koleginicama. Kasnije je među njima našla prijateljice za ispijanje jutarnjih kafa, a zajedno su pošle i na časove plesa, mada ih nije volela smatrajući da je prevelika za graciozne damske pokrete. Prilika da glumi ukazala joj se već na početku treće godine kada joj je jedan od profesora rekao da reditelj Stiler traži devojku za svoj novi film The Saga of Gosta Berling. U njemu je ostvarila svoju prvu glavnu ulogu. Snimanje nije počelo kako je zamišljala jer na početku nije mogla da se uživi u ulogu bolesne devojke, ali nakon što su joj dali dovoljno vremena da sama uvežba sve što se od nje tražilo, bila je naprosto briljantna.

- Sve što imam, mogu da zahvalim gospodinu Stileru i nikada nisam upoznala osobu koja ima lepšu dušu - opisivala je reditelja. Ubrzo potom dobila je ulogu u filmu čija se radnja odvijala u Istanbulu, pa je neko vreme tamo i boravila. Grad joj se nije previše svideo jer je u njemu bilo mnogo Turaka i sve joj je bilo prljavo. Kasnije je svoj prelaz sa evropske na američku kinematografiju opisala vrlo jednostavno: Potpisala sam trogodišnji ugovor sa rediteljem Stilerom.

Dolaskom u Ameriku, Greta je prvo zasijala u nemim filmovima. Svi su hvalili njenu ekspresivnost, glumu i lepotu, a proslavila se pod imenom Garbo. Promenila ga je 1923. godine na nagovor Stilera, kojeg je od milja nazvala Moše. Njena majka Ana potpisala je sve potrebne dokumente i 9. decembra podnela zahtev da se njenoj ćerki i službeno promeni prezime. Već sa prvim holivudskim filmom Torent glumica je postigla uspeh, ali teško se prilagođavala gotovo zatvoreničkom načinu rada po kojem funkcionišu američki filmski studiji. Velika joj je prepreka bio engleski jezik koji nije najbolje govorila pa je svugde sa sobom vodila prevodioca.

Ogroman šok doživela je tokom snimanja filma Temptress kada joj je od raka limfnih žlezda umrla sestra Alva. Iako je od nje bila starija dve godine, Greta ju je uvek oslovljavala sa mlađa sestrica. Sa ciljem da ne gube vreme i novac, kuća MGM joj nije dopustila da otputuje u Švedsku na pogreb. Pošto nije mogla da tuguje sa porodicom, gubila je volju i za radom. Uz to, film nije želela da snima zato što nije htela da se uklapa u uloge zavodnica. Navodno je imala i velike probleme jer su joj se kolege iz studija na početku karijere podsmevale što je Šveđanka. Utehu je pronašla u snimanju novih filmova u kojima je glumila sa Džonom Gilbertom s kojim se upustila i u ljubavnu vezu. Kao ni o drugim privatnim stvarima, ni o toj vezi nije previše otkrivala, osim što je za kolegu i ljubavnika rekla da je odlično raditi s njim jer je vitalan, marljiv i duhovit. Zbog njega je sve više izlazila na mondenska okupljališta tadašnje filmske elite, što joj nije odgovaralo jer nije volela velike gužve, a pogotovo joj je bilo mučno i neugodno kada bi videla novinare i fotografe. Kako su joj rasli slava i ugled, tako je davala sve manje intervjua, a ako bi neko došao na snimanje filma u kojem glumi i Gilbert, on bi odmah umesto nje odgovarao na novinarska pitanja. Koliko su je mediji bili željni, pokazuje i podatak da je jedan fotograf danima kampovao ispred njene kuće. Kada je konačno izašla i nesigurno počela da vozi automobil, pomislio je kako mu se ukazala odlična prilika za fotografiju. Skočio je na haubu njenog automobila, a pošto je Greta tek učila da vozi, sletela je s puta i samo rekla: Prokletstvo! Kasnije je objavljen intervju od samo jedne reči.

Možda je spolja izgledala samouvereno odavajući utisak snažne žene koja apsolutno zna šta želi, ali privatno nije bila takva. Želela je da ima nekoga ko je usmerava, što je prvo našla u Stileru, a kasnije i u Gilbertu. Obojicu je volela i poštovala pa joj se nimalo nije svidelo kada je morala da bira između ta dva muškarca. Nakon jednog incidenta u njenoj kući u Los Anđelesu kada su se njih dvojica sreli, glumica je ipak ostala lojalna reditelju, a njenog dotadašnjeg ljubavnika odvela je policija.

Nikada se nije udavala, niti je imala decu i nagađa se kakve su bile njene seksualne sklonosti. Dok su neki njeni prijatelji tvrdili da je volela muškarce, drugi su govorili kako je bila lezbejka, spočitavali su joj i da je biseksualka, a pojedini su isticali da je aseksualna. Nekoliko žena tvrdile su da ih je zavela, a među njima i književnica Mercedes de Akosta koja je glumicu upoznala 1931. godine. Postala je njome opsednuta, a njihova veza navodno je trajala sve do 1944. godine kada je Greta zahtevala da književnica prestane da joj šalje pesme i pisma u kojoj joj stalno izjavljuje ljubav. Do prestanka svih odnosa došlo je 1960. nakon objavljivanja Akostinih memoara Here Lies the Hart u kojima je ona do detalja opisala svoju navodno ljubavnu vezu sa glumicom. Iako je imala oštar naglasak, s lakoćom je prešla na tonske filmove. I dok su zahvaljujući Greti blagajne bioskopa bile sve punije, glumica je sve dublje padala u depresiju.

- Toliko sam umorna. Dosta mi je svega i bojim se da nisam dovoljno mlada za sve ovo. Bila sam i veoma glupa, stalno sam boravila kod kuće i nisam odlazila u studio. Dolazili su po mene i pretili mi, ali ni tada nisam želela da idem. Mrzim što sam vezana za studio. Ne možeš ni zamisliti kako je biti ovoliko zbunjen i nesrećan. Ne želim nikoga da vidim, a počela sam da snimam novi film s američkim rediteljem. Ustajem u šest ujutro, vraćam se u 18 ili 19 časova i odmah idem u krevet iako ne mogu da spavam. I uvek sam sama, tako sama. Bože, grozna je i ružna ova Amerika, samo mašinerija koja uništava dušu. Nikada ne izlazim, stalno sam sama u svom malom i dosadnom hotelu. Jedino me uveseljava činjenica da idem u banku i šaljem novac mojoj porodici. Ne želim da upoznajem ljude iz drugih filmova, ne želim da pijem ili razgovaram s njima. Sigurno misle da sam čudna, a glamur kojim je zavijen američki film, ovde gotovo da uopšte ne postoji. Ovde nema ničega lepog ili elegantnog – napisala je u jednom pismu svojoj dugogodišnjoj prijateljici, švedskoj glumici Mimi Polak, jednoj od malobrojnih osoba s kojima je Greta bila bliska. U pismima stalno joj je pričala koliko je ogorčena na svoj život.

- Ponizila sam se, ogorčena sam, ljutita, ali ne mogu da pobegnem od onoga što mi je sudbina namenila. Nemam želja, ne čeznem ni za čim, prazna sam. Tako sam nezahvalna. Film je prikazan i kritičari su divni, ali jednostavno nisam impresionirana sama sobom. Kao da se odjednom život završio i nešto je umrlo u meni – požalila se svojoj prijateljici 1926. godine.

Iako su je često povezivali sa ženama, među kojima su bile Bet Dejvis i Ketrin Hepbern, veliku pažnju izazvalo je njeno druženje sa švedskim princom Sigvardom koji je tada navršio 21. godinu. Bili su na nekoliko večera, mediji su se raspisali o skorašnjoj kraljevskoj svadbi, a kada su je pitali da li je to istina, glumica je rekla: Ne igram se sa decom. Podjednako je bio misteriozan i njen odnos sa Vilhelmom Sorensenom, sinom bogatog industrijalca, koji je jedini prespavao u njenoj hotelskoj sobi. Svoju mladalačku ljubav koju je sa Šveđaninom Maskom Grumpelom počela dok je još radila u robnoj kući, nastavila je 1932. godine, a mnogi su ih viđali na romantičnim večerama. Ipak, oboje su tvrdili da su samo prijatelji.

- Neke žene žele da se udaju, a druge ne. Nikada nisam imala želju da stanem pred oltar. Nemam puno prijatelja i nisam videla puno sveta. Gospodin Stokovski je moj prijatelj, mnogo mi znači i ponudio mi je da zajedno putujemo gde god nam se prohte kako bih videla neke stvari – pričala je u jednom od intervjua glumica odgovarajući na pitanja u kakvom je odnosu sa dirigentom Leopoldom i dodala da godinu dana pre Drugog svetskog rata nije vreme kada treba rađati decu.

Dok je u Evropi besneo rat, skrhana neuspehom filma Two Face Woman, glumica je odlučila da se oprosti od glume i u trideset šestoj godini, na vrhuncu slave, otišla u penziju. Tada je počela da se druži sa raznim pripadnicima džet-seta. Među prijatelje ubrajala je i Aristotela Onazisa, a sa Erikom Goldšmitom često je šetala Central parkom. Uz njega je razvila zanimanje i ljubav prema umetnosti pa je u svojoj kolekciji imala slike slavnih majstora kao što su Renoar, Dega i Soutin kojima je ukrasila svoj njujorški stan. Druženje sa Đorđom Šileom i njegovom suprugom Valentinom, trajalo je godinama, a Greta je kasnije s njim počela i ljubavnu vezu. Tokom njihovog boravka u Parizu, Šiler je preminuo od posledica srčanog udara, a da bi izbegla medije, Greta je jednostavno pobegla. Valentina joj potom nije dozvolila da dođe na sahranu. Kasnije se pričalo da je u vezi i sa nutricionistom Gejlordom Hausenom koji joj je bio dobar prijatelj, ali govorilo se i da je on homoseksualac. Preminuo je 1984. godine kada je i Greti ustanovljen rak dojke pa je morala na operaciju. Nakon blagog srčanog udara završila je u bolnici, a zbog prestanka rada bubrega preminula je 15. aprila 1990. u osamdeset četvrtoj godini. Sahranjena je u rodnoj Švedskoj.

Izvor: Story