Stvaranje svijeta
Prema ovom mitu,u pocetku nisu postojali zasebno zemlja, voda i nebo. Sve je bilo izmijesano i vladao je kaos. Zatim su se iz kaosa izdvojili boginja Gea i bog Uran. Ovaj bozanski par izrodio je divove ili titane. Uran, bojeci se da mu djeca ne otmu vlast, zatvorio je sve titane pod zemlju u duboku provaliju. Jedan od njih, Kronos, uspio je pobjeci iz provalije i osloboditi ostale titane. Oni su mu pomogli da otme vlast ocu i da sam postane gospodar sveta. Kronosa je, pak, svrgao s vlasti, poslije zestoke borbe, njegov mladi sin Zeus, koji je postao vrhovni bog i gospodar svijeta.


ZEUS,gospodar neba i zemlje,otac bogova

Zeus, najveci od svih besmrtnih bogova sa Olimpa, rodio se u jednoj pecini na planini Dikta, na Kritu, a rastao je, u nekoj drugoj spilji na planini Ida, gdje ga je sakrila majka Rea, hraneci se mlijekom kozije nimfe Amalteje, dok su ga Nimfe negovale. Zagospodarivsi i ucvrstivsi vlast nad svojom bracom i ostalim bogovima, zadobio je, od svih, zasluzeno postovanje i divljenje, te je, nakon Titanmahije i Gigantomahije, sa pravom, prihvaæen kao gospodar i otac bogova i ljudi. Njegovo oruzje je bio grom, dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na zemlji. Za Zeusa, njegova zakonita i jedina supruga bila je Hera koja mu je uvijek bila stalna i vjerna pratilja, kako u životu, tako i u svim njegovim djelima. Sa njom je dobio Aresa, Hebu, Ejletiju i Hefesa. Bezbrojne su, medjutim bile, njegove ljubavne avanture, sa boginjama i obiènim smrtnicama, koje su povremeno izazivale Herinu ljubomoru. Iz ovih avantura, Zeus ,je dobio mnogo druge djece, bogove, polubogove i heroje. Da bi spomenuli neke od mnogobrojnih avantura, moze se izdvojiti njegova veza sa Majom iz koje se rodio Hermes, sa Semelom je dobio Dionisa, od Lete, Apolona i Artemidu, iz veze sa Temidom, Sudjaje i Hore, a od Mnemosine devet Muza. Iz nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju, na svijet su dosli mnogi bogovi i heroji. Svu svoju djecu, volio je i stitio, te su vise puta i ona bila povod Herinom bijesu.


HERA ,zastitnca obitelji i udanih zena


Hera, kcerka Kronosa i Ree, Zeusova supruga i sestra, majka Aresa, Hebe, Ejlejtije i Hefesa, bila je zastitnica braka i udanih zena. Njena vaza sa Zeusom zapocela je mnogo prije njihovog braka, pa su se sastajali krijuci se od svojih roditelja. Kasnije,kada su se uskladili odnosi bogova sa Olimpa i Zeusa,i nakon Zevsovog ustolicenja, sklopljen je brak. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima,a pored svoje,podize i mnogo druge djece, kaznjava nevjeru i surovo se sveti ljubavnicama svoga muza. Letu, kada je ona nosila Apolona i Artemidu, jurila je sve do otoka Del, koje je do tad bilo pokretno ostrvo. Iju, koju je Zeus volio, pretvorila je u kravu. Heru su posebno obožavali u Argu, pa je zbog toga ova boginja bila zastitnica tog grada.Za vrijeme trojanskog rata štitila je Grke, i sudjelovala je u mnogim dogadjajima, koji su utjecali na ishod rata. Hera je obozavana i slavljena u cijeloj Grckoj, a najvaznija procesija koja je organizirana u njenu cast, predstavljala je sjecanje na njeno i Zeusovo vjencanje.

ATHENA,bozica mudrosti


Nakon pobjede,koju su odnijeli bogovi sa Olimpa u Titanomahiji, Zeus je obljubio Metidu,kcerku Oceana i Tetije.Tada su mu,Uran i Gea priopcili da æe se iz te veze,prvo roditi Atena,koja ce mu biti slicna po hrabrosti i mudrosti,a kasnije,i sin,koji æe ga nadmasiti po sposobnostima,tako da je postojala opasnost da ga,jednog dana,svrgne sa prijestolja.Da bi izbjegao takav dogadjaj,Zeus je progutao Metidu.Medjutim,priblizavao se cas Ateninog rodjenja,pa je Zeus naredio Prometeju,da mu svojom sjekirom otvori lubanju. Tada su,svi,zaprepasteni i iznenedjeni,ugledali kako iz Zeusove glave iskace naoruzana Atena,masuci svojim kopljem.Nova bozica je,pridruzivsi se ocu tijekom Gigamahije,uspjela pobijediti Enhelada, koga je oborila na zemlju,a zatim bacila na njega cijelu Siciliju,koja ga je prekrila.Iako je bila bozica rata,ona nije bila ratnicki raspolozena.Bila je mudra,pametna,i oduvijek je pomagale heroje,Perseja,Ahileja,Odiseja i mnoge druge,a ljubav koju je prema njima osjecala nije podrazumijevala nista erotsko.Atena ja,isto kao i Artemida,odlucila da u brak ne stupi cak ni sa bogom,vec da zauvijek ostane djevica.


POSEIDON,bog mora


Poseidon,grcki bog mora,sin Kronosa i Ree,smatra se jednim od najpostovanijh bogova Olimpa,jer je pored Zeusa i Here, jedan od najstarijih bogova. Zlatnim kocijama,krstari po svom kraljevstvu ,odnosno oceanima i morima,izmedju valova koji ga ni ne pokvase,uvijek okruzen veselim delfinima.
Iako se u Ilijadi opisuje kao zastitnik Grka, u Odiseji stalno proganja Odiseja,svim sredstvima,pogotovu od trenutka kad mu je on oslijepio sin, Kiklopa Polifema. Pored toga, i ostale heroje je namucio prilikom njihovog povratka iz Troje,bez obzira sto ih je tijekom samog rata podrzavao,jer ga je pogodilo unistavanje grada,kojeg je on sam svojim rukama sagradio. Poseidon je uzivao u ljubavi sa raznim boginjama,kao i sa poznatim smrtnicama,i iz tih veza je imao mnogo djece. Neka od njegove djece su Triton od Amfitrite, Polifem od Toose, Antej od Gee, Orion od Euriale, Pelija i Nelej od Tire, Pegas i Hrisor od Meduse, Atlent od Klito, i mnogi drugi.

DEMETRA (DEMETER),bozica zitnih polja

Demetra je bila bozica plodnosti,majka zastitnica polja,koja je stitila sve obradjene povrsine,a pogotovo zitnih polja.Pored toga smatra se i boginjom koja je sudjelovala u stvaranju svijeta, pa sve sto na zemlji zivi,cvjeta i donosi plod,svoje postojanje duguje Demetri i njenoj brizljivosti.Demetra je bila veoma privrzena svojoj kcerki Persefoni,koju je dobila sa Zeusom,i za koju je bila jako vezana.Persefona je sretno rasla pored majke i ostalih bozica,sve dok se u nju nije zaljubio Had,koji ju je oteo.Demetra je,cim je saznala za nestanak voljene kceri,krenula u potragu za njom.Kada joj je Helie otkrio istinu,bozica se toliko naljutila da je napustila Olimp,zapostavila sve svoje duznosti,i prerusivsi se u staricu,otisla u službu kod Keleje.Za to vrijeme,zemlja je ostala neobradjena,poljoprivreda unazadjena,nista iz zemlje nije izniklo,niti dinosilo plodove.Vidjevsi sve to,Zeus je naredio Hadu da Demetri vrati Persefonu.Had je pristao da svoju zenu dovede u Gornji svijet,i vrati je majci,ali je prije toga lukavstvom natjerao da pojede zrno sipka.To jedno zrno,bilo je dovoljno,da Persefonu veze za Podzemni svijet.Sklopljen je sporazum sa Hadom:Persefona je osam mjeseci godisnje provodila sa majkom, a ostala cetiri sa Hadom.

APOLON bog svjetlosti, glazbe i proricanja

Apolon pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa,jer je Zeusov sin sa Letom,kao i njegova sestra Artemida.Apolon je ucinio mnoga hrabra djela,kao što je bilo oslobadjanje Delfa od strasnog zmaja Pitona koga je ubio svojim strijelama.Bio je prelijepi bog,visok,skladno graðen i bujne kose,i zbog toga je imao mnogo ljubavnih avantura,kako sa Nimfama,tako i sa obicnim smrtnicama.Jednom je i zavolio i kæerku boga Peneja, Dafnu.Meðutim ona mu nikako nije ljubav uzvracala,vec je, posto je bog stalno proganjo,zamolila oca da je u nesto pretvori kako bi se spasila. Nimfa je pretvorena u biljku lovor koja je onda posvecena Apolonu. Iz svojih ljubavnih avantura, bog je dobio mnogo djece, Orfeje od Kaliope, Asklepija od Koronide, Lina od Psamate, Aristaja od Kirene,Trojila od Kasandre i dr.Pored svojih avantura sa zenama, bog je volio i liepe muskarce, od kojih su najpoznatiji Hijakint i Kiparis. Nakon njihove smrti, prvi se pretvorio u cvijet a drugi u drvo. Apolon je bio i bog ratnik,veoma vjest strijelac, koji je mogao svoje strijele dobaciti jako daleko. Ljudi su ga prekomjerno obozavali, po raznim hramovima i prorocistima, takmicenjima, zrtvovanjma. Postao je religijski simbol,kako u umjetnosti,tako i u radu.Neki ga smatraju Pitagorinim ocem.



ARTEMIDA bozica mjeseca i lova

Artemida,kcerka Zeusa i Lete,rodjena istog dana kad i njen brat Apolon, bila je boginja lova i mjeseca. Od malena,zatrazila je od svog oca Zeusa da ostane neudana,te je naoruzana lukom i strijelom,obilazila sume u drustvu svojih omiljenih srna i jelena. Ona je bila osvetoljubiva bozica koja bi kaznjavala sve one koji bi pokazali nepostovanje.Istovremeno,stitila je lovce i neiskvarene ljude. Poznata je prica o njenoj osveti Niobi koju je sprovela uz pomoc svog brata Apolona. Nioba se stalno hvalisala kako je rodila èetrnaestero djece,za razliku od Lete, koja je rodila samo njih dvoje. Kada su za to èuli Apolon i Artemida,odlucili su da se osvete za uvredu koja je nanijeta njihovoj majci,te su strijelama poubijali svu njenu djecu. Jos jedna zrtva osvete ove bozice bio je i Aktajon. Bozica je na njega bila bijesna jer ju je jednom vidio kako se na nekom izvoru kupala gola. Njena osveta je bila surova. Njega je pretvorila u jelene,a bjesnilom je zarazila pedeset njegovih pasa, koji su ga na kraju i rastrgli.
   
             

HERMES,bog trgovine i proricanja,pismonosa bogova

Hermes je bio sin Zeusa i Maje,jedne od Plejada,koju je krasila izuzetna ljepota.Jos od malih nogu,vidjelo se da ce biti lukav i dovitljiv bog,jer iako je jos bio u pelenama,uspio je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova,koje je uspio tako vjesto sakriti da je Apolon morao iskoristiti sve svoje prorocanske sposobnosti,i svoja poznanstva,da bi ih nasao.Hermes se smata bogom trgovine,lopovluka i glasnikom bogova.Na sandalama i kacigi, koje je nosio,imao je krila,i uvijek je drzao skiptar.Pored toga sto je prvenstveno bio Zeusov glasnik,odnoseci i donoseci poruke po Zeusovom nalogu,bio je i pratitelj dusa koje je odvodio u Had.Hermes je imao mnogo djece,a neka od njih su: Mirtil od Klimene,Polib od Htonofile i Autolik (Odisejev djed),od Filonide.Kao njegovi sinovi spominju se i Pan,Arpalik,Abder i dr


AFRODITA, bozica ljepote i ljubavi

O Afroditi,bozici ljubavi i ljepote,postoje dvije razlièite verzije vezane ze njeno roðenje.Prva verzija je da je ona kæerka Zeusa i Dione, dok je prema drugoj rodjena iz sperme boga Urana,kada su njegove genitalije, pošto ga je Kron kastrirao, pale u more.Tako je iz morske pjene izronila Afrodita. Ona je stitila ljubav i sve zaljubljene, dok joj je najdraza zabava bila da natjera bogove da se zaljube u smrtne žene. Voljela je da pravi mnoge intrige, da bogove baca u ljubavne zagrljaje, narocito Zeusa, koji je svaki cas bio umjesan u neku ljubavnu peripetiju. Medjutim, ni ona sama nije mnogo zaostajala u svojim avanturama. Iako je bila udana za hromog boga Hefesa, bila je je i u ljubavnoj vezi sa Aresom. Iz Afroditine ljbavi sa Aresom rodili su se Eros, Dejimo, Fob i Harmonija. Afrodita je imala ljubavne veze sa Dionisom i sa Anhisom. Njen omiljeni cvijet bila je ruza, dok je njene kocije vukao par golubova, ptice koje je najviše voljela.

ARES, bog rata

Ares bog koji je volio borbu, uvijek se prikazuje sa kacigom, u ratnoj opremi, spreman za borbu.Gdje god je rat, krvoproliæe ili neki oruzani sukob, Ares je prisutan.To je bio razlog sto ga ljudi nisu slavili i obozavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zastitnikom, nigdje ne spominju. Sin Zeusa i Here, cesto bi dolazio u sukob sa ostalim bogovima pa cak i sa ocem. U Tebi je bio slavljen, kao predak kraljevske loze jer je njegova kcerka koju je imao sa Afroditom, Harmonija, bila žena Tebanskog kralja Kadma. I zaista,ovaj strasni bog imao je vezu sa njeznom i pozudnom Afroditom, sa kojom, je pored Harmonije imao i još Erosa, Foba i Dejma. Osim njih Ares je imao i drugu djecu. Neka od njih su Kiknio,Diomed i Liakon.

HEFES, bog vatre i zanatstva

Hefes,bog vatre,metalurgije i umjetnosti,bio je sin Zeusa i Here.Njegova radionica nalazila se na Lemnu,ali i gdje god su postojali vulkani i vatra. Njegova ramena i ruke bile su veoma snazne,dok su mu noge bile slabe. Hefes je bio i hrom i o tome keko se povrijedio postoje dve verzije: po prvoj, prilikom jedne svadje izmeðu Zeusa i Here, posto je Hefes, sudjelujuci u raspravi drzao stranu svoje majke, Zeus se naljutio, zgrabio ga za nogu i bacio ga sa Olimpa. Hefes je pao na otok Lemno gdje su ga stanovnici odnjegovali, ali je ostao hrom. Po drugoj verziji, Hefes se rodio hrom, Hera je odluèila, stideæi ga se, da prikrije njegovo roðenje, pa ga bacila sa Olimpa. Hefes je pao u ocean odakle su ga izvadile Tetida i Eurinoma. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio zlatno prijetsolje koje je sam napravio. Meðutim, samo što je Hera sjela na prijestolje,nasla se vezana i samo ju je Hefes mogao osloboditi. Hefes je vracen na Olimp a Zeus mu je u zelji da se iskupi dao Afroditu za zenu.


HESTIJA, bozica obiteljskog mira

Ova bozica je bila olicenje obiteljskog doma.Prvorodjena kcerka Krona i Ree, zatrazila je od svog brata Zeusa da zauvijek ostane djevica, iako su je Posejdon i Apolon trazili za suprugu. Njen smireni zivot i stabilan polozaj u kuæi na Olimpu, razlog je, što se ne spominje ni u kakvom dogadjaju, za razliku od ostalih bogova, a njeno prisustvo je mnogo znacajnije u svijetu maste.

TKO je i KAKO USRECIO ATENJANE


Kako je Atena dobila ime

Mora se na pocetku reci da Atenjani, u vrijeme kada ih je zadesila iznenadna sreca, uopce jos nisu bili Atenjani nego, valjda, Kekropljani ili tako nekako. Grad koji se danas zove Atena zvao se, prema legendi, Kekropija, jer ga je sagradio Kekrop, polucovjek-polubog, poznat jos i po tome sto je imao zmajev rep.
Dodje tako Kekrop jednog dana na planinu Olimp, sjediste bogova, da se pozali najmocnijem, vrhovnom bogu, Zeusu, kako je htio da svom novo sagradjenom gradu potrazi zastitnika medju bogovima, ali su se bogovi oko toga posvadjali. Najzesca svadja izbila je izmedju Atene, bozice mudrosti i ratnickih vjestina i Posejdona, boga morskih voda. E, sad se Zeus duboko zamisli i smisli da je najbolje da Kekropu prepusti da sam izabere. Kekrop, kao mudar vladar, predlozi slijedece: neka svaki kandidat za zastitnika njegovog lijepog grada iznese darove, pa ce onom ciji dar gradu i zemlji bude korisniji, pripasti cast da grad bude nazvan njegovim imenom. I Posejdon i Atena su ovo odusevljeno prihvatili jer je, naravno, svatko od njih bio ubijedjen da ce bas njegov dar biti taj koji ce Kekropa i njegove sugradjane oboriti s nogu. Atenjane je, kao što je bilo lako pogoditi, usrecila bozica Atena, i to tako sto im je poklonila jedno malo, kvrgavo drvce sivozelenog lisca. Drvce je, meðutim, pravilo lijepu hladovinu koja je postajala sve veca kako je ono raslo a, što je najvaznije, radjalo je male zelene plodove koji ne samo da su bili ukusni za jelo nego se iz njih moglo cijediti mirisno i hranljivo ulje. Atenjani su se, dakle, opredijelili za naizgled skroman, ali zato veoma praktican poklon, mada ih je Posejdonov dar u prvi mah mnogo vise odusevio. Posejdon je udarcem trozupca o stijenu uèinio da iz nje potekne voda. Atenjani su, onako ozednjeli pod Suncem, okusili prve gutljaje i shvatili da je voda-SLANA.

HADOVA RACUNICA/ nastanak godisnjih doba

HAD bio gospodar mracnog podzemnog svijeta, carstva mrtvih. No, kako ni bogovi nisu od kamena, Hadu se, eto, desilo da se zaljubi. Izabranica njegovog srca bila je prelijepa Persefona, kcerka bozice Demetre,zastitnice bilja i zemljoradnje. HAD, naravno, nije bio vican udvaranju pa je Persefonu naprosto oteo i odveo je sa sobom u podzemni svijet.

Demetra,i zbezumljena od boli i brige, dugo je lutala trazeci svoju kcerku, a kada je saznala da je oteta, toliko se naljutila da je Zemlju kaznila strasnom kaznom: sve biljke su prestale da rastu i radjaju plodove, tako je zaprijetila sveopcta glad i smrt. Onda je mocni Zeus naredio Hadu da Persefonu vrati majci. Had je medjutim, toliko volio svoju zenu da niposto nije htio da se rastane od nje, ali o Zeusovo naredjenje ni on se nije smio oglusiti. I onda je smislio rjesenje kojim su, donekle, bili zadovoljni svi: i on, i Persefona, i Demetra. Posto sa Zeusom nije bilo sale, HAD je morao poslusati i Persefonu vrati majci. Ipak, posto ni sam nije htio ostati bez nje, posluzio se malim trikom: dao joj je da pojede jedan plod sipka, za koji se vjerovalo da strahovito pojacava ljubav zene prema muzu i poslao je natrag, u gornji svijet. I Persefona i njena majka Demetra bile su presretne, a na Zemlji je sve ponovo ozivjelo: biljke su listale, cvjetale, rasle i davale plodove, a zivot je nastavio da tece kao i ranije. Ipak, poslije nekog vremena, Persefona je pocela tugovati za mužem koga je, eto, ostavila samog i tuznog u mracnom i hladnom carstvu mrtvih. Konacno, rekla je majci da joj Had strasno nedostaje i da ce otici kod njega na neko vrijeme, pa ce se opet vratiti njoj.Tako je i bilo. Otada je Persefona stalno isla tamo-amo, a stari Grci su vjerovali da se upravo zbog toga smijenjuju godisnja doba: proljece, ljeto i rana jesen kada sve raste, buja, cvjeta i daje plodove, i kasna jesen i zima, kada sve na zemlji zamire, ali su Had i Persefona u podzemnom svijetu sigurno sretni.

   
             

PANDORINA KUTIJA

Kako je Zeus kaznio ljudski rod

Zeus,vrhovni gospodar cijelog svijeta, nije bio taj koji je stvorio ljude.Tvorac ljudskog roda bio je Prometej, moæni Titan koji je Zeusu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom. Zato se Zeus, i pored svoje moæi, pomalo plašio i Prometeja i ljudi. Zeus je tek toliko da se zna ko je gazda kaznio ljudski rod jednim strasnim lukavstvom.

Najprije je svom sinu Hefestu, majstoru svih zanata, naredio da nacini djevojku ljepsu od svih. Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima.Tako joj je Hera udahnula zelju za sretnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit, Ateni, koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju covjeka, cijela ta Zevsova namjera nije bila bas sasvim po volji pa je djevojci, umjesto mudrosti, usadila lukavost i mrznju; Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom, darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju; najzad, Afrodita, bozica ljubavi, obdarila je djevojku zavodljivoscu i neodoljivom privlacnoscu.

Posto su je bogovi tako bogato darovali, Zeus joj dade ime Pandora ("obdarena svim darovima") i, kao svoj poklon, dade joj cvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reèe: "Pazi dobro, ne otvaraj je dok ne doðeš meðu ljude!" Pod cvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrasnije što se moze zamisliti: bolesti, poplave, suše, pozari, zemljotresi, glad i neimastina, mrznja i zavist medju ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to, doduse, nije znala, ali je ipak sprovela u djelo strasnu Zeusovu namjeru.

Kad joj je dao kutiju ,Zeus ju je poslao medju ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju. I, kako rece pjesnik, za minutu ili nesto vise, njih se dvoje ludo zaljubise...pa vec koliko sutradan napravise veliku svadbu. Poslije vjenèanja,meðu poklonima ugleda Pandora svoju vec skoro zaboravljenu kutiju. Rece muzu da je kutiju dobila od Zeusa i predlozi mu da zajedno pogledaju sto je unutra, ali je Epimetej zelio da ipak sacekaju njegovog brata. Posto Prometej nikako nije dolazio, radoznalost nadvlada Pandoru, te ona sama otvori tajanstvenu kutiju.

Vidjevsi kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom sire medju ljudima, Pandora se silno uplasi i zalupi poklopac! Time je, nazalost, ucinila i vise nego sto je Zeus zamislio. On je, naime, na samo dno kutije stavio NADU, da ljude utjesi kad im bude najteze! Pogodjeni silnim nevoljama, a bez tracka nade (koja je ostala cvrsto zatvorena pod poklopcem Pandorine kutije), ljudi su bili potpuno bespomocni i ponovo prepusteni na milost i nemilost Zeusu i drugim olimpskim bogovima. "A to je upravo ono što sam i htio!" mislio je zadovoljno Zeus,gledajuci kako se prema Olimpu uzdize dim sa mnogobrojnih zrtvenika koje su ljudi palili da umilostive mocne gospodare-Bogove

MIT o SIZIFU

Najtezi posao na svijetu

Kao sto je veæ poznato Zeus nije volio da mu se bilo tko suprotstavlja-ni bogovi a jos manje ljudi. Onaj koji je to najvise osjetio na svojoj kozi bio je Sizif, lukavi gospodar grada Korinta. Ono sto Zeus nikako nije mogao da mu oprosti bilo je to sto se, jednom za njega naroèito nezgodnom prilikom, Sizif pokazao kao prava tuzibaba: kada je Zeus oteo Eginu, kcerku rijecnog boga Azopa, Sizif je smjesta otrcao i tuzio ga njenom ocu. Zeus mu je odmah poslao Tanatosa, boga smrti, da ga vodi u podzemni svijet. Sizif je naredio svojoj zeni da ne prinosi posmrtnu zrtvu za njega. Kad su se bogovi zbog toga naljutili, Sizif ih je ubijedio da ga posalju da opomene zenu na red. Ali kad je stigao kuci vise nije htio da se vrati pa su bogovi po njega opet poslali boga Tantosa. Zeus ga je zbog toga kaznio strasnom kaznom: morao je da gura veliki kamen uz brdo i taman kad bi se priblizio vrhu kamen bi se skotrljao u podnozje. Sizif ga je morao opet gurati uz brdo i tako stalno iznova za vjecna vremena. Otuda se za posao koji je mukotrpan i tezak, a ne daje nikakve rezultate kaze SIZIFOV POSAO.

ORFEJ i EURIDIKA

Najtuznija ljubavna prica

Orfej je bio najveci pjevac na cijelom svijetu. Svirao je na liri, instrumentu koji mu je darovao bog Apolon. Kad bi on pjevao i svirao svi bi dolazili da ga slusaju: i ptice, i ribe, i zvijeri iz sume. Orfej je zivio sretno, u velikoj ljubavi sa svojom zenom Euridikom. Ali, jednoga dana Euridiku ujede zmija i ona umre.

U velikom bolu Orfej je pjevao tako tuzno da je cijela priroda tugovala s njim.Tada se Orfej upustio u strasan pothvat: sisao je u podzemni svijet i tamo, pred bogom Hadom i njegovom zenom Persefonom, zasvirao i zapjevao o svojoj ljubavi prema Euridiki i bolu zbog njene smrti. Njegova pjesma je bila tako tuzna da su i sjeni mrtvih zaplakali, a bogovi su se smilovali i dozvolili mu da povede Euridiku u gornji svijet. Postojao je samo jedan uvjet: uspjet ce izvesti Euridiku samo ako se nijednom ne osvrne a ako to ucini Euridika ce zauvijek ostati u podzemnom svijetu.

Orfej je sretan krenuo ka izlazu iz carstva mrtvih. Oko njega je bila tama i grobna tisina. U silnoj zelji da vidi ide li Euridika za njim Orfej je zaboravio na upozorenje bogova i osvrnuo se. Euridika je u tom trenutku nestala zauvijek u beskrajnoj tami podzemnog svijeta.


Autor teksta nepoznat.

grcka mitologija je po meni osnova za sve kasnije mitologije koje mozemo sresti u svim delovima evrope. . . pocevsi od rimske(koja je u stvari slicna, ali ne prikazana na romanticarski nacin kako su to samo grci znali) pa do germanske( s obzirom da i u germanskoj na pocetku stvaranja sveta vlada haos, do duse razlikuje se u mnogim elemenitma, jer su svet za razliku od grka dozivljavali kao jedno dzinovsko drvo---->( tu se recimo ukazuje slicnost izmedju germanske i slovenske mitologije). . . . ono sto mogu da preporucim svakom ljubitelju mitologije jesu dela od roberta grejvsa( cuveni britanski helenista). . . . tesko da mogu da izdovijm neko delo po kvalitetu,ali neka to bude zlatno runo koje govori o tumacenju i analizama cuvenog mita o argonautima, koji je uvek bio predmet interesovanja, pocevsi od grckih pa do srednjevekovnih pisara. . . . nadam se da ce se neko uskoro javiti na ovu temu,dobih obavestenje da ovde nije bilo posete bar 6 meseci :frown:

TANTALOVE MUKE

"Tantalovim mukama" nazivamo najteže moguće patnje na koje čovek može biti osuđen. Izraz potiče iz grčke mitologije i odnosi se na sudbinu Tantala, razmaženog sina ljubimca vrhovnog boga Zevsa. On je, naime, na surov način kaznio svog sina koji je prezreo očevu ljubav i sve bogove.

Tantal je bio bogat i moćan kralj grada Sipila u Lidiji na maloazijskoj obali Egejskog mora. Zahvaljujući naporima oca da ga zaštiti od svake nevolje, živeo je u stalnoj sreći i bogatstvu i nije poznavao nijednu brigu ovoga sveta. Razmaženi kralj, koji je često uživao sa besmrtnim bogovima u najlepšim gozbama na Olimpu, počeo je sebe da smatra nadčovekom, a zatim i ravnim svom ocu Zevsu. Postao je obestan, ohol, uobražen i sujetan - odavao je tajne bogova koje bio čuo na Olimpu i krišom donosio i delio prijateljima ambroziju i nektar, božanske hranu i piće koji čine smrtnike besmrtnima. Iako ga je Zevs opominjao, Tantal nije shvatao očeve pretnje ozbiljno, pa je postao još drskiji. Ubio je svog sina Peloposa, ne bi li proverio da li će bogovi otkriti da je za trpezom posluženo ljudsko meso. Bogovi su Peloposa ponovo oživeli, ali je ovaj postupak Zevs smatrao dovoljnim da svog sina surovo kazni. Zevs je Tantala osudio na trostruke muke - da večno bude u samrtnom strahu, večno gladan i večno žedan. Bacio ga je u Had, podzemni svet, i osudio ga da stoji u bistroj vodi do vrata koja bi se povlačila kada bi pokušao da je pije, a da mu nad glavom vise grane pune najlepših plodova voća koje bi se podizale kada bi on pokušao da ih ubere.

Giganti

(Grč. Gigantes, lat. Gigantes - nakazni dugokosi divovi, sinovi boginje zemlje Geje, rođeni iz kapljica krvi boga Urana)
Budući da su bili potomci bogova starijih od olimpskih i budući da su bili neizmerno jaki, nisu priznavali vlast najvišeg boga Zevsa, iako je za svet bila bolja njegova nego Kronova vlast. Boginja zemlje Geja, koja nije mogla da oprosti Zevsu što je svrgnuo njenog sina Krona s prestola, nagovorila je gigante na pobunu. Njih nije trebalo posebno nagovarati, a kad su od Geje dobili čarobnu biljku koja ih je činila neranjivima od oružja bogova, digli su se iz rodne Palene (na poluostrvu Halkidikiju) i napali Olimp. Rasplamsala se žestoka borba i bogovi su se našli u škripcu. Najviši bog Zevs obratio se za pomoć ljudima: poslao je boginju Atenu da dovede njegovog ovozemaljskog sina Herkula. Kad je Geja za to doznala, nastojala je da svojim sinovima nabavi biljku koja bi ih štitila i od oružja ljudi, ali nije uspela da je pronađe, jer je Zevs zabranio bogu sunca Heliosu, pa čak i boginji meseca Seleni, da na svet prospu svoje svetlo, a sam je lično počupao i uništio svaku takvu biljku. Herkulov dolazak zapečatio je sudbinu giganata. Međutim oni se nisu predavali i, umesto da mole za milost, izabrali su smrt u borbi. Prvi je poginuo Alkionej, najjači gigant. Herkul ga je ranio otrovnom strelom, a zatim u dvoboju izbacio preko granice Palene, jer je znao da je u rodnoj zemlji Alkionej besmrtan. Herkulov uspeh je dao bogovima novu snagu. Hefest je na giganta Klitija bacio planinu užarenog gvožđa, a Atena na ošamućenog Enkelada ostrvo Siciliju; Posejdon je komadom zemlje koji je otrgnuo od ostrva Kosa oborio u more giganta Polibota i tako je nastalo ostrvo Nisir. Ostale gigante Zevs je s Olimpa oborio munjama, a zatim ih je Herkul ošamućene pobio.

Greje

(Grč. Graiai, lat. Graiae - kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete)
Bilo ih je tri i zvale su se Pefreda, Enija i Dina. Živele su na dalekom zapadu blizu staništa boginje noći Nikte. Rodile su se već stare i sede i sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub. Kad je jedna od njih nosila to njihovo jedino zajedničko oko, morala je da vodi druge dve jer su tada bile slepe, a kad je jedna od njih imala zub, druge dve nisu mogle da jedu pa su gladovale. Za to oko i za taj zub uvek su se svađale i zagorčavala jedna drugoj već dovoljno neveseo život. Njihove sestre bile su nakazne Gorgone, a brat im je bio zmaj Ladon, koji je čuvao stablo sa zlatnim jabukama u vrtu Hesperida. Sa Grejama se susreo i Persej kada je krenuo da ubije Gorgonu Meduzu. On je čekao trenutak kada su oko predavale jedna drugoj, kad nijedna nije videla, oduzeo im ga i, zapretivši da ga neće vratiti, prisilio ih da mu pokažu put do Gorgona.

Grifon

(Grč. Gryps, lat. Griphus - mitsko čudovište, nastao od lava i orla)
U Grčku a otuda u Rim, grifoni su dospeli sa Istoka, gde su nastali mnogo pre "klasičnog starog veka", kao vrsta fantastičnih bića kojima su tamošnji narodi nastanili svet svoje fantazije. Najstarija od tih stvorenja poznata su nam iz Egipta. To su u najčešće kombinacije lava i ptice i lava i čoveka, od kojih je najpoznatija Sfinga. Iz Mesopotamije dolazi mešanac lava ili bika i čoveka, i lava i ptice grabljivice, škorpiona i čoveka, raznih zmajeva i sl. Najpoznatiji njihovi predstavnici bili su siruši ("vavilonski zmajevi") i kerubini, krilati bikovi-stražari s ljudskom glavom. Kako su se od tih bića razvili grifoni, nije pouzdano utvrđeno. Može se reći da je u Egiptu prevladao tzv. ptičji tip, a u Mesopotamiji i Persiji lavlji tip. Na grčkom tlu se susrećemo s grifonima najpre na umetničkim predmetima sa Krita (iz 17-16. veka p.n.e.) a zatim iz Sparte (8-7. vek p.n.e.)
Ta bića se u književnosti prvi put pominju kod Hesioda, ali taj podatak potiče od starovekovnog komentatora njegovog dela. Prvi ih u prvoj polovini 5. veka p.n.e. spominje Herodot. Piše da su to čudovišta s lavljim telom, orlovskim krilima i kandžama, koja žive negde daleko na severu Azije, čuvajući tamo od jednookih Arismapana bogata ležišta zlata. Eshil ih naziva "Zevsovim psima s ptičjim kljunom koji ne laju". Kasniji autori su doznali nešto više o njima. Grifoni su, navodno, bili jači od bilo koje druge životinje, sa izuzetkom lava i slona. Čovek je mogao da ih se domogne samo neposredno što su se izlegli, a živeli su u Indiji ili Baktriji. U Indiji su progonili kopače zlata, ali ne zbog zlata, već zbog straha za svoju mladunčad. U Baktriji su kandžama sami grebali i iskapali zlato i od njega gradili svoja gnezda, a ljudi su u svojoj pohlepi za zlatom skupljali otpatke od njihovih gnezda. Grifoni nisu došli u neposredan dodir sa junacima grčkih mitova. Od bogova je vezu s njim, još uvek nejasnu, imao jedino bog Apolon.

Kralj Mida
Mida je bio bogati frigijski kralj kome su, za kaznu što je zamjerao sudiji Tmolosu što je u muzičkom takmičenju između Apolona i Pana dosudio pobjedu Apolonovoj liri, izrasle magareće uši, jer mu je više godila Panova svirka. Mida je uši krio kapom, mada je na nesreću njegov berberin morao saznati tajnu. Mida mu je pripretio da će ga ubiti ako kaže ikom. Berberin je pucao u sebi od  tajne i nije izdržao, već je iskopao rupu i u nju šapnuo: " Kralj Mida ima magareće uši." Odmah je zatrpao rupu, ali je na tom mjestu iznikla trska koja je došapnula to drugoj trsci. Uskoro su i ptice čule novost i prenijele je čovjeku po imenu Melamp, koji je razumio njihov jezik. Melamp je rekao prijatelju i ubrzo je Mida čuo svoje ljude kako mu viču da skine kapu, da mu vide uši. Mida je odrubio glavu berberinu, a onda se ubio od sramote.

Zevs je glavni bog, vođa bogova i ljudi, bog neba i groma u grčkoj mitologiji koji prebiva na Olimpu.

Zevs jeste Dyeus u indo-evropskoj mitologiji (Zevs je "uzet" iz ove mitologije), Jupiter u rimskoj mitologiji, Tir u nordijskoj mitologiji...

Zevs je najmlađi sin Krona i Reje. Pre Zevsa rodili su se: Demetra, Hera, Hestija, Had, Posejdon. Međutim, kad god bi se Reja porodila Kron bi progutao dete jer se bojao da će ista sudbina zadesiti i njega kao i njegovog oca. Kada je Zevs trebalo da se rodi, Reja je zatražila pomoć od Urana i Geje, jer nije želela da i on bude progutan. Reja se porodila na Kritu, a Kron dade kamen umotan u odeću koji on proguta. Onda ona Zevsa sakrije na planini Ida. Postoji par verzija o odrastanju Zevsa.

1. Odgojila ga je Geja
2. Odgojila ga je Amaltea
3. Odgojila ga je nimfa Adamantea. Kako je Hronos vladao zemljom, nebesima i morem, ona ga je zavezala tako da je visio sa drveta ne nalazeći se ni na nebu, ni na zemlji ni na moru, već između njih i tako Kron ne uspe da ga vidi.
4. Odgojila ga je nimfa Kinosura. U znak zahvalnost, Zevs ju je postavio među zvezde nakon njene smrti.
5. Odgajila ga je Melisa koja ga je hranila kozijem mlekom

Kada je odrastao Zevs je naterao oca da ispljune decu suprotnim redom od onog kojim ih je gutao: prvo kamen, zatim ostale. Jedna verzija je i da je Zevs rasekao Kronov stomak. Nakon što je oslobodio braću i sestre, Zevs je oslobodio kiklope, gigante, storuke divove i braću Kronovu, koji su prvo od ruke Urana zatvoreni u Tartar, a zatim i od Kronove, a ovi mu dadoše munju. Nakon ovoga Zevsova braća i sestra zajedno sa kiklopima i ostalim bićima povedoše rat protiv Krona i ostalih titana. Kada su ih pobedili, Krona i ostale titane baciše u Tartar, najdublje mesto na zemlji. Zevs tamo takođe zatvori kiklope i storuke divove, one koji su mu dali munju i pomagali u ratu.

Nakon pobede nad titanima, Zevs je podelio svet sa njegova dva brata. Hadu je dao podzemni svet, a Posejdonu more.

Zevs je bio brat i muž Here. Osim dece sa njom, Zevs je imao mnogo afera i vanbračne dece. Imao je afere sa boginjama (Demetra, Latona, Maja..), sa smrtnicama (Evropa, Leda..), kao i sa mnogim nimfama. Hera je bila ljubomorna i stalno je proganjala Zevsove ljubavnice i njihovu decu.
Had, grčki bog podzemnog sveta bio je sin Titana Hronusa i Ree. On ima tri starije sestre, Hestiju, Demetru i Heru i dva mlađa brata, Posejdona i Zevsa.

Zevs, koji nije bio pojeden od strane svog oca, naterao je Hronusa da povrati svoju decu, odnosno Zevsovu braću i sestre. Braća i sestre su se udružili u ratu protiv Titana. Zevs, Posejdon i Had su dobili oružje od tri Kiklopa, koji su im pomagali u toku rata. Zevs je dobio munju, Posejdon trozubac, a Had štit koji ga čini nevidljivim. Tokom noći, pre prve bitke, Had ,koristeći svoj štit, ušunjao se među Titane i uništio im oružje. Rat je trajao deset godina i završio se pobedom mlađih bogova. Nakon pobede, braća su podelila zemlju na tri dela i svak je vladao u svom. Zevs je bog neba, Posejdon je bog mora, a Had je dobio podzemni svet, nevidljiv svet u koji idu duše mrtvih.

Smrtnici su Hada najmanje voleli od svih bogova. On je zabranio da iko napušta njegov region i veoma je bio ljut kada bi se to desilo. Had je bio okrutan i nemilostiv, svirep u ratu, ali bio je pravedan i nije bio zao bog. Bio je morbidnog karaktera i zato nije bio omiljen među bogovima, a kako je upravljao podzemnim svetom, većina smrtnika ga je mešela sa smrću i bojala ga se. To je greška jer smrt donosi Tanatos, a ne Had.

Kada su se smrtnici molili Hadu, oni su čelom i rukama dodirivali zemlju da bi bili sigurni da ih je čuo. Žrtvovane su mu crne životinje, na primer crna ovca, a među današnjim analitičarima antike postoji ubeđenje da su mu žrtvovani i ljudi. Krv žrtve bi se sipala u duboku jamu da bi ona stigla do njega, a onaj koji bi tu krv sipao morao je da okrene glavu na drugu stranu. Festival, koji se svakih sto godina držao u njegovu čast, zvao se Svetovne igre.

Njegovo oružje bila je dvokraka viljuška, kojom je on uništavao sve što bi mu se našlo na putu ili što nije voleo. Pored ovoga, posedovao je i štap sa kojim je mogao da prebaci duhove mrtvih u svet živih. Had se vozio tamnim kočijama koje su vukli crni konji. Had je dozvolio da posete njega i podzemni svet i da se vrate u svet živih Heraklu, Orfeju, Tezeju, Eneju i Odiseju. Nikome od njih nije bilo prijatno u mračnom carstvu. O strahoti tog sveta govori i Ahil, kada se obraća Odiseju koga je sreo u podzemnom svetu:

Podzemni svet

Podzemni svet se sastoji iz nekoliko delova od kojih su najveći Tartar (nešto kao hrišćanski pakao) i Jelisejska polja (hrišćanski raj). Ova podela se ne može posmatrati kao striktna jer Grci nisu mnogo mislili o životu posle smrti, pa tako se nisu mnogo udubljivali u pitanje na kojem mestu će živeti u podzemnom svetu. U podzemnom svetu se nalaze i Bašte Hesperida, koje se često indentifikuju sa Ostrvima blagoslovenih iz irske mitologije.

Pokojnici ulaze u podzemni svet prelazeći reku Aheront. Preko reke ih prevozi Haron, koji čuva obol - mali novčić koji omogućuje prolaz. Novčić stavljaju ispod jezika pokojnika njegovi rođaci ili prijatelji i kada on dođe u podzemni svet, on taj novčić daje Heronu. Zato siromašni i oni bez prijatelja ostaju zauvek na obali jer nemaju novčić za prevoz. Drugu stranu obale čuva Kerber, troglavi pas-zver. Kada prođu pored njega, dušama mrtvih se sudi i na taj način određuje kako će i gde boraviti u podzemnom svetu. Pored Aheronta (reke tuge), postoji još nekoliko reka u Hadu: Hoktus (reka jadikovanja), Felegton (reka vatre), Leta (reka zaborava), Stiks (reka mržnje) i Eridan (hladna, ledena reka). Stiks je granica između gornjeg i donjeg sveta.

Prvi deo Hada sadrži polja Asphodel, gde senke heroja lutaju utučeno među manjim dušama, koje pište oko njih kao šišmiši. Samo prolivanje krvi njima u čast može da vrati kod njih osećaje koje ima živ čovek (kao vampiri u drugim mitologijama). Iza polja se nalazi Ereb, tama i užas Hada. Tu se nalaze dve bare. Jedna bara potiče od reke Lete i obične duše u toj bari plutaju da bi im se izbrisalo sve sećanje. Druga bara je bara Mnemozine i duše iz ove bare piju vodu. U dvorištu ispred Hadove palate sede tri sudije: Minos, Radamant i Jak. Tu se sudi dušama mrtvih i one se vraćaju u polja Asphodel ako nisu ni mnogo dobre, ni mnogo zle, šalju u Tartar ako duše pripadaju bezbožnicima i zlim ljudima ili odlaze u Jelisejska polja ako su heroji ili blagosloveni.

Persefona

Persefona je kći najvišeg boga Zevs-a i boginje Demetra-e, žena boga podzemnog svijeta Had-a.

U tom carstvu podzemnog svijeta imala je isti položaj kao Hera na Olimp-u. Bila je Hadova suvladarka nad dušama mrtvih i bogovima podzemnog svijeta. Bila je neumoljiva i nemilosrdna kao i sam Had. Nije voljela ni bogove ni ljude, za i obratno.

Persefona je postala Hadova žena protiv svoje volje. Živjela je u društvu nimfi na nisajskim livadama, provodila vrijeme u plesu i pjevanju, brala cvijeće i zabavljala se sličnim djevojačkim zabavama. Kad je jednom u šetnji ubrala narcis, cvijet smrti, otvorila se pod njom zemlja i iz dubina je izašao bog Had. Za čas ju je savladao i doslovno je s njom proprao u zemlju.

Persefona je samo da krikne, ali majka Demetra, koja je odmah dotrčala, nije našla ni traga od nje. Dugo je tražila svoju kćerku, sve dok joj bog Helij nije ispričao šta se desilo. Onda je Demetra otišla na Olimp i zatražila pomoć od Zevsa. Zevs je poslao glasnika Hermes-a u podzemni svijet da vrati kćerku natrag. Ali, bilo je prekasno: Had se u međuvremenu oženio s Persefonom i dao joj je da pojede jezgro nar-a koji je bio simbol braka (kad bi neko nešto u podzemlju pojeo, nije se više mogao vratiti na gornji svijet).

Nakon dugog pregovaranja Zevs je postigao kompromis: Demetra je pristala da njena kći ostane Hadova žena i da sa njim živi trećinu godine u podzemnom svijetu, a Had se obavezao da će je puštati da dvije trećine godine provede na gornjem svijetu i tamo živi s majkom.

Od tada Persefona dolazi na zemlju u proljeće, a Demetra, radosna zbog njenog povratka, daje rastinju snagu plodnosti kako bi je vijela priroda pozdravila zelenilom i cvijećem. Kad se krajem jeseni Persefona vraća u carstvo mrtvih, cijela priroda, a s njom i Demetra, tuguje i oblači se u žalosnu odeću.
U grčkoj mitologiji Posejdon je bog mora, zemljotresa i konja. Rimljani su imali inspiraciju iz grčke mitologije pa su u svojoj rimskoj mitologiji izmislili boga mora Neptuna, a u etrurćanskoj Netuns. Posejdon je sin Hronosa i Reje. Kao i ostala braća i sestre i Posejdona progutaše njegov otac.


Posejdon

Međutim njega i sve ostale oslobodio je Zevs, najmlađi sin Hronosa. Zevs je tada zbacio sa vlasti svoga oca i preuzeo vlast. Pošto je zemlja bila velika, on ju je podelio na tri dela. Posejdonu je dao more, Hadu podzemni svet, a za sebe je zadržao zemlju i nebo. Kada je bio dobre volje Posejdon bi stvarao stvarao nova ostrva i more bi bilo mirno, a kada je bio loše volje uz pomoć svog trozubca podsticao je zemljotrese, potapanje brodova i davljenja. Živeo je u palati na dnu mora koja je napravljena od korala i dijamanata. Imao je mnogo dece sa mnogo žena, kako sa boginjama tako i sa smrtnim ženama. Neka od njegove dece su Triton od Amfitrite, Polifem od Toose, Antej od Gee, Orion od Eurijale, Pelija i Nelej od Tire, Pegas i Hrisaor od Meduse, Atlant od Klito i mnogi drugi. Pošto je okruživao zemlju, a samim tim i uticao na nju, poznat je i po imenima Kosmozostis, Kosmosistis, Mesopontios, Pelagios, Pontokrator i mnogim drugim.

Borio se sa Atinom oko toga čiji je grad Atina... Pošto je izgubio, naljutio se i Atinjanima podario slano more...
Geja (Gaja, Gea, ge; grč. Γῆ ili Γαῖα), "Zemlja", majka Urana (Neba), Giganata i Titana, začetnica svakog života na Zemlji. Prema Heziodovoj Teogoniji (ne kao u Bibliji, po kojoj ju je stvorio jedan Bog), posle KaosaŠablon:Newdsm, ona je sama od sebe postala.

Apolon

Pripada drugoj generaciji bogova sa Olimpa, jer je sin Zevsa i Lete, kao i njegova sestra bliznakinja Artemida. Apolon je bio prelepi bog, visok, skladno građen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo ljubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je zavolio kćerku boga Peneja, Dafne. Međutim ona mu ljubav nikako nije uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjao, zamolila oca da je u nešto pretvori, kako bi se spasila. Tako i bi. Nimfa je pretvorena u biljku lovor, biljku koja je od onda posvećena Apolonu.

Apolon je bio i bog ratnik, veoma vešt strelac, koji je mogao sve strele da dobaci jako daleko. Ljudi su prekomerno obožavali, po raznim hramovima i proročištvima, na takmičenjima i žrtvovanjima. Postao je religijski simbol kako u umetnosti, tako i u radu. Šta više, neki ga smatraju Pitagorinim ocem
Hera (Ἥρα), veoma poštovana Zevsova supruga, bila je zaštitnica braka i udatih žena. Svojom vernošću davala je primer i bogovima i ljudima. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima, a pored svoje, podiže i mnogo druge dece, kažnjava neverstvo i surovo se sveti ljubavnicama svoga muža.

Rođena iz braka Hronosa i Ree živela je, sa braćom i sestrama, u Kronosovoj utrobi (za detalje videti Hronos), sve dok ih nije oslobodio Zevs. Posle pobede nad Hronosom, Zevs uzima Heru za suprugu i ona postaje boginja.

Hera se često prikazuje u svečanim odorama noseći na glavi krunu, odnosno polos (visoka valjkasta kruna koju su nosile najznačajnije boginje). U svojoj ruci ona ponekad nosi nar, simbol zdrave krvi, ali i smrti. Nar je takođe i sastojak opijumskih napitaka koji se prave od maka.

Kao i sve boginje Hera je bila samovoljna i hirovita.

Hera je boginja braka i prauzor sjedinjavanja u prvoj bračnoj noći, ali ona nije dobra majka. Njena deca sa Zevsom su Ares (bog rata), Heba (boginja mladosti), Erida (boginja nereda, haosa, razdora i sl.) i Elitija (boginja porođaja). Hera je bila ljuta kad se rodila Atina (ćerka Zevsa i Metide), pa je ona rodila Hefesta (po nekim mitovima Hefest je i Zevsov sin). Zevs i/ili Hera su se gadili Hefesta zbog njegove ružnoće, pa su ga bacili sa planine Olimp. Po nekim drugim mitovima nijedno Herino dete nije Zevsovo jer je ona sama zatrudnela tako što je jela salatu i rukom tukla zemlju.

Hefest je želeo da se osveti Heri zato što ga je odbacila, pa joj je napravio magičan tron. Kada je ona sela na tron više nije mogla da ustane. Drugi bogovi su molili Hefesta da se vrati na Olimp i da oslobodi Heru, ali sve je bilo beskorisno. Zato ga je Dionis napio i doneo do Olimpa na leđima magarca. Hefest je oslobodio Heru pošto su mu dali Afroditu za ženu.
Hermes je bio sin Zevsa i Maje, jedne od Plejada, koju je krasila izuzetna lepota.Još od malih nogu, videlo se da će biti lukav i dovitljiv bog, jer iako je još bio u pelenama, uspeo je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova, koje je uspeo tako vešto da sakrije da je Apolon morao da iskoristi sve svoje proročanske sposobnosti, i svoja poznanstva, da bi ih našao. Hermes se smata bogom trgovine, lopovluka i glasnikom bogova. Na sandalama i šlemu, koje je nosio, imao je krila, i uvijek je držao skiptar. Pored toga što je prvenstveno bio Zevsov glasnik, odnoseći i donoseći poruke po Zevsovom nalogu, bio je i pratilac duša koje je odvodio u Had. Hermes je imao mnogo dece, a neka od njih su: Mirtil od Klimene, Polib od Htonofile i Autolik (Odisejev deda), od Filonide. Kao njegovi sinovi spominju se i Pan, Arpalik, Abder idr.


Grčki bog rata, najstariji sin Zevsa i Here. Opisan je kao snažan, silnik i kao svaćalica.

Ares, bog koji je volio borbu, uvek se prikazuje sa šlemom, u ratnoj opremi, i spreman za borbu. Gde god je rat, krvoproliće ili neki oružani sukob, Ares je prisutan. To je bio razlog što ga ljudi nisu slavili i obožavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigde ne spominju. Sin Zevsa i Here često je dolazio u sukob sa ostalim bogovima, pa čak i sa sopstvenim ocem.


U grčkoj mitologiji, Atina (grčki: Ἀθηνᾶ, Athēnâ, ili Ἀθήνη, Athénē; dorski: Ἀσάνα, Asána; latinski: Minerva) je bila boginja civilizacije, tj. mudrosti, tkanja, zanata i disciplinovanije strane rata (nasilje i krvožednost su bili Aresov domen). Atinina mudrost prati tehničko znanje potrebno u tkanju, metalurgiji ali takođe uključuje i lukavost (metis) likova kao što je Odisej. Njoj su sveti sova i maslinovo drvo.

Prve priče o Atini govore o njoj kao o boginji ptica. Prvobitno je zamišljena kao boginja sa krilima, a čak je u nekim mitovima i sama bila ptica - sova. Zato i ne čudi zašto u mitovima koji su nastali kasnije Atinina poruka stiže preko orla, sokola i sl.

Atinina najbolja prijateljica je Nike, boginja pobede. Atina se pojavljuje kao zaštitnica mnogih grčkih junaka, uključujući Herakla, Odiseja i Jasona. Ona je i omiljena Zevsova ćerka, rođena iz njegove glave.

Ona se takode pojavljuje u mnogim legendamakao sto je ova o Odiseju...

Odisejeva lukavost i oštroumlje brzo su osvojili Atinu. Ona nije mogla da mu pomogne tokom njegovog putovanja iz Troje ka domu sve dok Odisej nije došao na obalu ostrva gde je princeza Nusika prala svoju odeću. Atina se pojavila u snu Nusike i rekla joj da pusti Odiseja da se vrati kući, na Itaku. Kada je Odisej stigao na Itaku Atina je izašla pred njega prerušena slagavši ga da se njegova žena Penelopa preudala, misleći da je on mrtav. Odisej je uspeo da prozre Atininu masku i laž i ona mu je tada pomogla da povrati svoje kraljevstvo.
Hestija-boginja porodicnog mira
Ova boginja je bila oličenje porodičnog doma. Prvorođena kćerka Krona i Ree, zatražila je od svog brata da zauvek ostane devica, iako su je Posejdon i Apolon tražili za suprugu. Njen smireni život i stabilan položaj u Kući na Olimpu, razlog je, što se ne pominje ni u kakvom događaju, za razliku od ostalih bogova, a njeno prisustvo je mnogo značajnije u svetu mašte.
Eol je, prema grčkoj mitologiji, bog i gospodar vetrova; sin Posejdonov i Arnin. Živeo je u pećini na ostrvu Lipari u Eolskom arhipelagu, u kojoj je držao i iz koje je upravljao i zapovedao vetrovima.

Među Eolovim vetrovima najznačajniji su bili osmero braće Anemoi:
Boreas, siloviti sjeverni vjetar;
Notos, južni vjetar, topao i vlažan;
Euros, suhi istočni vjetar koji nosi lijepo vrijeme;
Zefiros, nježan i blag zapadni vjetar;
Kaikos, sjeveroistočni vjetar koji u rukama nosi masline;
Apeliotes, jugoistočni vjetar koji u rukama nosi zrelo voće;
Libos, jugozapadni vjetar zaogrnjen maglom;
Skiron, sjeverozapadni vjetar koji u ruci nosi urnu punu vode, uvijek spreman da je izlije na zemlju.

Sam Eol imao je šest sinova i šest kćeri koji su se međusobno poženili i porodili nove vetrove.

Kada je Odisej, na svom povratku iz Troje, pristao sa svojim brodom uz obalu Lipari, ugostio ga je Eol. Dirnut njegovom pričom o njegovom lutanju u potrazi za rodnom Itakom, odlučio mu je pomoći. Dao mu je mešinu u koju je zatvorio sve zle vetrove nepovoljne za plovidbu, a Zefiru, blagom zapadnom vjetru, naredio da ga prati na putovanju. Dok je Odisej spavao a njegovi brodovi plovili prema istoku, neki su njegovi saborci, verujući da se u mešini nalazi blago koje im je on zatajio, otvorili mešinu iz koje su izašli svi pobesneli vetrovi, uzrokovavši takvo nevreme koje je preživio samo Odisejev brod.
OK sada prelazimo na heroje ...



Ahil, Ahilej ili Ahiles (gr.Άχιλλεύς) u grčkoj mitologiji sin kralja Peleja i boginje Tetide, glavni junak Ilijade i, ujedno, najveći grčki junak. Boreći se sa Trojancima izgledao je „kao požar u suvoj borovoj šumi“. Kad mu je sudbina dala da bira, umesto dugog i neslavnog, odlučio se za kratak i slavan život. Ubio je u dvoboju Hektora, princa Troje, zato što mu je ovaj, pre toga, ubio najboljeg prijatelja, Patrokla. Gnevan, vukao je neprijateljev leš oko zidova grada kroz prašinu i stišao se tek kada je pred njega došao stari kralj Prijam, otac Hektorov, da ga moli za telo svog sina.

Pred kraj rata poginuo je od otrovne strele koja ga je pogodila u petu (njegovo jedino ranjivo mesto), a koju je odapeo Paris, Hektorov brat. Peta je bila njegovo jedino ranjivo mesto zato što ga je njegova majka, Tetida spuštajući ga u reku Stiks, kako bi postao nepobediv, držala za petu.

Čak se i danas koristi izraz „Ahilova peta“ za nečije ranjivo mesto.
Sizif je heroj iz grčke mitologije poznat po personifikaciji uzaludnog posla. Naime Sizif je bio osuđen da veliku kamenu gromadu gura uz planinsku strminu kako bi ga postavio na vrh. No, svaki put kada bi se primaknuo vrhu, kamena kugla bi mu izmaknula i sunovratila se u podnožje brda. Sizif je tako pokušavao, iznova i iznova, ali bez uspeha.Naime,Sizif je bio kaznjen jer je bio veoma lukav i varao je ljude.Dok je Sizif bio u podzemnom svetu na Korint stize njegov suparnik,jedini koji ga je bio dostojan,Autolik.On je bio sin Hermesa,boga vesnika,ali i boga lopova i prevaranata.Posle dugih prepirki,Autolik je Sizifu priznao da je lukaviji i ponudio mu ćerku za zenu.Njih dvojica su bili ubeđeni da će iz te veze nastati najlukaviji čovek na svetu.Tako i bi.Rodio se Odisej koji je prevazisao i svog oca.