Amerikanci pokapaju ugljični dioksid :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Amerikanci pokapaju ugljični dioksid

Tekući CO2 injektira se iz velikih spremnika

Znanstvenici koji su došli na 'genijalnu' ideju da staklenički plin ubace duboko ispod površine Teksasa, otkrili su da njihov mali eksperiment 'vrije' u neugodnu korozivnu mješavinu.

Znanstvenici koji testiraju dubinsko geološko odlaganje ugljičnog dioksida ustanovili su da plin ostaje gdje su ga stavili, ali da proždire velike količine minerala.

Naime, istraživači su u magazinu Geology objavili da reakcija ugljičnog dioksida u vapnencu na 1550 metara dubine stvara opaku mješavinu metala i organskih supstanci.

Istovremeno CO2 otapa iznenađujuće veliku količinu minerala koji plin zadržavaju na mjestu na koje je injektiran. Za sada još ništa ne curi, ali tim će se fenomenom trebati pobliže pozabaviti prije nego takve ugljikove otopine izađu kroz pore i dodatno doprinesu efektu staklenika, kažu znanstvenici.

Bušači nafte često ubacuju CO2 u tlo kako bi stvorili dodatni pritisak i izvadili što više nafte, ali znanstvenici iz projekta Frio Brine Pilot Experiment, kojeg financira američko ministarstvo energije, su svjeveroistočno od Houstona upumpali čak 1600 tona ugljičnog dioksida kako bi vidjeli kamo plin ide i što se događa s njim.

"Najprije smo gledali ogromni detalj kako bismo vidjeli što se događa", kaže geokemičar i autor studije Yousif Kharaka.

On i kolege otkrili su da ugljični dioksid snižava pH-faktor otopine od skoro neutralnih 6,5 na 3,0, što odgovara kiselosti octa.

"Ta promjena uzrokuje otapanje mnogo, mnogo minerala", kaže Kharaka, "oslobađajući metale kao što su željezo i mangan. Organska materija također ulazi u otopinu, a oslobađaju se relativno velike količine ugljikovih minerala".

Upravo gubitak karbonata najviše zabrinjava Kharaku. Ti spojevi u prirodnom obliku zatvaraju pore i pukotine u stijeni, koje otvorene mogu propustiti CO2 te mogu poremetiti gornje slojeve tla, što za poljedicu može imati za sada nepoznati učinak na zalihe vode za piće i navodnjavanje.

"Možda je još problematičnije", kaže Kharaka, "što kisela mješavina može napasti karbonate u cementu kojima su zapečaćene stare naftne i plinske bušotine, kojih u SAD-u ima oko 2,5 milijuna. Lekcija koju smo naučili je da štogod činili s ugljičnim dioksidom, postoje učinci na okoliš koje moramo riješiti".

Geologa Julio Friedmann iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore manje brine korozivno nagrizanje 'pečata' na bivšin bušotinama.

"Zemljina ovojnica je dobro konfigurirana za zadržavanje ugljičnog dioksida", misli on. Kaže kako je u SAD-u ima najmanje 80 naftnih polja u koja se CO2 upumpava već 30 godina.

"Do sada nismo vidjeli nikakve katastrofalne nesreće. Unatoč tome nas rezultati projekta Frio navode na postojanje određenog rizika kojeg nismo bili svjesni prije", kaže Friedmann. "Novi potencijalni rizik je u tome da CO2 može dospjeti do plićih spremnika pitke vode".

Izvor: NetPortal