Izricanje konačne presude počelo je jutros u 9 sati u sudnici 1 Haškog tribunala.
Nakon čitanja prvostepene presude, žalbe generala i zaključaka Žalbenog veća, predsedavajući sudija Teodor Meron je optuženima saopštio da su oslobođeni skoro svih tačaka optužnice- progona, deportacije, ubistva, zločina protiv čovečnosti, pljačku imovine, kršenje zakona i običaja ratovanja...
Gotovina i Markač su tako oslobođeni krivice po skoro svim tačkama optužnice (1,2,4,5,6,7,8,9) osim treće tačke.
A ta treća tačka odnosi se na to da je Gotovina znao za kaznena dela koja su počinjena i da je ta dela trebalo da istraži, što je Gotovina, prema Raspravnom vijeću, propustio učiniti. Kada je reč o Markaču, Žalbeno veće je prihvatilo zaključek raspravnog veća da je Markač svojim propustom da istraži zločine specijalne policije stvorio atmosferu nekažnjivosti, što je pripadnike specijalne policije potaknulo na ratne zločine.
Ovo je konačna presuda Haškog tribunala.
Podsetimo, Gotovina i Markač su u prvostepenoj presudi osuđeni za progone, deportacije, nečovečno postupanje, ubistva, pljačku javne i privatne imovine i bezobzirno razaranje gradova i sela Srba za vreme i posle "Oluje". Gotovina je u prvostepenom postupku pred Haškim sudom 15. aprila 2011. godine osuđen na 24 godine zatvora, Markač na 18 godina, a preostali član hrvatske "trojke", general Ivan Čermak, oslobođen je krivice. Tužilaštvo na tu odluku nije uložilo žalbu. Kako je teko prvostepeni proces
Teodor Meron čita konačnu presudu
Gotovina je u vreme "Oluje" bio komandant Zbornog područja Split, a Markač Specijalne policije. Dokumentaciono informativni centar "Veritas" u svojoj evidenciji ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba u "Oluji", od kojih 1.205 civila - 522 žene i 12 dece. U "Oluji" je s prostora Srpske Krajine proterano oko 220.000 ljudi.
Suđenje za "Oluju" počelo je 11. marta 2008. zbog ratnih zločina u iz avgusta 1995. godine.
Gotovinu je Haški tribunal optužio 2001, u bekstvu je bio do decembra 2005. kada je uhapšen u Španiji i "smešten" u pritvor Tribunala u Sheveningenu.
Optužnica protiv Čermaka i Markača podignuta je 2004. i oni su se dobrovoljno predali Tribunalu, potom i pušteni na privremenu slobodu do početka suđenja.
Izvođenje dokaza na suđenju završeno je 11. juna 2010. godine, završne reči strane su održale krajem avgusta, odnosno početkom septembra 2010, a tokom 303 radna dana iskaz je dao 81 svedok optužbe, dok je u odbranu optuženih generala svedočilo 57 osoba.
Prema prvostepenoj presudi iz aprila 2001. Gotovina, koji je zapovedao "Olujom", i Markač kao komandant specijalne policije bili su članovi udruženog zločinačkog poduhvata koji je predvodio tadašnji hrvatski predsednik Franjo Tuđman.
Cilj je, prema navodu optužnice, bilo proterivanje sprskog stanovništva iz Kninske krajine - Gotovina i Markač proglašeni su tada krivim za progon, deportaciju, pljačku, ubistva, bezobzirno uništavanje, nehumana dela i okrutni tretman srpskog stanovništva u Krajini od početka avgusta do kraja septembra 1995. godine.
General Gotovina je, prema toj presudi, naredio nezakonito granatiranje Knina i drugih gradova u Krajini i ništa nije učinio da spreči i kazni zločine svojih podređenih nad srpskim stanovništvom.
Gotovina i Markač su na prvostepenu presudu uložili žalbe. Njihove odbrane podnele su tokom prošle i ove godine nekoliko zahteva da se u žalbenom delu postupka uvede oko 30 novih dokaza, među kojima su bili i zapisnici sednica Vrhovnog saveta odbrane koje su se održavale u Beogradu za vreme Oluje, američka diplomatska beleška objavljena na Vikiliksu i ekspertski izveštaji američkih oficira.
Čitanjem nepravosnažne presude i određivanjem rasporeda istupanja odbrana konferencija Žalbenog veća je počela 14. maja ove godine.
Žalbeno veće je 21. jula zatražilo od Tužilaštva da razradi svoje teze o krivici po alternativnim oblicima odgovornosti Gotovine i Markača.
Veće je 2. oktobra ove godine odbilo da razmatra nove dokaze koje je tokom žalbenog postupka predlagala odbrana optuženih hrvatskih generala.
Odbrane su u avgustu ove godine posebnim aktom osporavale i nadležnost Žalbenog veća za razmatranje pitanja alternativne krivice dvojice generala, jer je reč o pitanju koje nije predmet žalbenog postupka.
Haško tužilaštvo je poručilo tada da prvostepena presuda kojom su osuđeni kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata daje osnova za proglašenje njihove krivice i kao pomagača u tom poduhvatu, kao i za proglašenje njihove krivice po komandnoj odgovornosti za zločine koji su usledili tokom dva meseca nakon Oluje.
Odbrana je tvrdila suprotno, odnosno da nepravosnažna presuda ne daje nikakav osnov žalbenom veću da donese osuđujuću presudu.
« Poslednja izmena: 16. Nov 2012, 10:00:01 od Perudji »