Kako je Google uzbunio Europu   
   
Amerikanizacija kulture nikome nije draga, a planovi za stvaranje masivne digitalizirane knjižnice potaknuli su najdublje strahove od angloameričke kulturne dominacije.   

Europljani se boje da će doprinos kontinenta stupovima zabilježenog znanja smlaviti želja za profitom kalifornijske kompanije te da će sve završiti amerikanocentričnom verzijom svjetskog književnog naslijeđa.

Googleova ambicija je grandiozna – mrvicu skromnija od agresivnog korporativnog preuzimanja svjetske književnosti, kažu kritičari najavljene digitalizacije, a jedan ju je čak opisao kao "jednostrano zapovijedanje mislima svijeta".

Projekt, koji je najavljen u prosincu 2004., uključuje objavljivanje na internetu skenova milijuna knjiga iz knjižnica četiriju sveučilišta: Oxforda, Harvarda, Stanforda te Sveučilišta Michigan, kao i Javne knjižnice New York. Za dovršenje projekta trebat će godine.

Strah je toliki da su šestorica europskih lidera zajednički predložila stvaranje Europske digitalne knjižnice, što bi se trebalo suprotstaviti Google Printu, kako se zove američki projekt. Očekuje se da će se i druge europske zemlje pridružiti inicijativi.

"Propuštanje digitalizacije predstavlja rizik da bi u budućoj geografiji znanja mjesto tog naslijeđa moglo ostati prazno", poručili su Europskoj uniji čelnici Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Poljske i Mađarske.

Jean-Noel Jeanneney, koji kao predsjednik Francuske nacionale knjižnice nadgleda zbirku od više od 13 milijuna knjiga, viziju Googleovog potencijalnog otimanja misli svijetapredstavlja u knjizi pod naslovom Kada je Google izazvao Europu.

"Mislim da bi to moglo dovesti do neravnoteže u koristi anglosaksonskog pogleda na svijet i mislim da je to opasno", rekao je u intervjuu.

Upozorava da i francuska kinematografija preživljava samo zahvaljujući velikim naporima vlade kojima joj osigurava preživljavanje od američkog pokolja.

Gledajući u budućnost, kritičari vide doba u kojem ste nitko ako vas Google ne može pronaći. To može samo još dodatno pogodovati Danteu ili Shakespeareu, ali to će biti na štetu manje poznatih autora.

"Postoji opravdana bojazan da će nešto što neće biti registrirano na mreži jednostavno biti shvaćano kao nepostojeće", rekao je mađarski misnistar kulture Andras Bozoki i dodao kako europski projekt osigurava glas manjim državama i književnostima.

I dok su divovi mađarske književnosti nesumnjivo na policama knjižnica s popisa za digitalizaciju, Google se vjerojatno neće zamarati izborom iz djela, ili možda hoće, ali samo onim što je prevedno? Često se spominje i slučaj pisca iz 19. stoljeća Cypriana Norwida, omiljenog autora pape Ivana Pavla II. Hoće li Google objaviti njegovu poeziju na poljskom, originalnom jeziku na kojem je pisana?

"Mnoga djela koje Francuzi smatraju izvorima kulturne inspiracije, ne samo za Europljane, također bi mogla biti izostavljena iz tržišno orijentiranog selekcijskog sustava", kaže Jeanneney.

On europsku tražilicu vidi kao kulturnu uslugu, ne samo kao poredane knjige.

No, ističe i mogućnost uključivanja Googlea u europski projekt, pa su predstavnici američke kompanije u Parizu već održali sastanak s predstavnicima francuske Nacionalne knjižnice.

"Postavili smo nebrojeno pitanja", kaže Agnes Sall, generalna direktorica knjižnice. Što i ne čudi s obzirom da su se već 23 nacionalne knjižnice iz 25 članica izjasnile za europsku tražilicu.

Google pak kaže da će rado surađivati s knjižnicama širom svijeta kako bi što više knjiga bilo uključeno u indeks pretraživih naslova.

"Mi podržavamo sve napore u vezi s digitalizacijom jer vjerujemo da svi mogu imati koristi kada je na internetu dostupno više informacija", rekla je Susan Wojcicki, Googleova direktorica za razvoj. Dodala je da američke knjižnice već imaju značajni dio materijala objavljenog na stranim jezicima.

Kao i uvijek, ima i kritičara europske inicijative.

Pierre Buhler, izvanredni profesor na prestižnoj Nacionalnoj fondaciji političkih znanosti napisao je u komentaru objavljenom u International Herald Tribune-u da je Jeanneney "promašio smjer".

"Ono na što on poziva nije ni više ni manje nego prvi kulturni rat u cyberspaceu", napisao je profesor Buhler.

   
IskonInternet   
09.05.2005.