Ruže su crvene, cure još crvenije   
   
Sjedim s društvom u 'kafiću uzdravlje'. To vam je kafić u koji ne zovete prijatelje. Oni dođu sami od sebe. To je jednostavno tako. Samo sam ja, u svojim blagim tridesetima, prošla već nekolicinu takvih urbanih domaćinstava. Čim se malo s druženjem pretjera ili neki par, koji nesvjesno predstavlja bazu, prekine, onda se svi pomalo izblendaju s iskorištenog prostora, ali lijepa sjećanja ostaju   
   
   
Da se niste smijali ovom 'šarenilu', to je ionako scenska garderoba    
   
   
I tako ja sjedim u još vrlo aktualnom kafiću. Nakon nekih pet ili šest sati prilazi nam preslatka bakica, ona čija vrsta izumire polako ali sigurno. Posljednja Mohikanka crnih marama, čvrsto stegnutih oko vrata i kecelja vrlo, vrloooo sitnog uzorka. Zašto si nikad nisu dozvolile makar veći cvijetak na velikim i plodnim im grudima, ostaje mi enigma. Bez daljnjeg, ima i ime: nonica iliti kumica. Obožavam ih.

Uglavnom, nudi nam, kao Crvenkapica iz bijele košare, lijepe ruže. Nisu čak ni bezobrazno skupe kao u nekim cvjećarama. 20 kuna jedna ruža, otkuuud? Iz Švedske, došlo iz ruke u ruku, putovalo čitavom Europom pješke. Moj trnu, moj živote! Ova bakica nudi dvije za 10 kuna, prilagodila se ženskica uvjetima tržišta. A i nije samo to. Nisu ruže baš in. 'Urbana gerila' ima osjećaj seljaštva kad kupuje ružu djevojci. To je nametljiva i ljigava fora starih galebova iz Omiša. Zamislimo se malo.

Ljubazna bakica, ne ona nametljiva sorta, gura se među stolovima i hvata hladne i neugodne poglede muškaraca. Oni, kao opečeni prisutnošću cvijeća, vežu cipele ispod stola i drže dah dok se baka ne izgura s pozornice. Žene i djevojke, također u neugodi, jer si same ružu ipak ne smiju kupiti, glume emancipirane osobe. One koje u pola jedan u noći u biti žele pričati samo o objektivnim stvarima. Ne dao Bog minutu romantike.

Ima više zabluda:

a) mislit će da sam totalni debil
b) na to neću bacati pare
c) ne paše njoj ruža u ruci

Za a) frajere moram reći - može biti da se i dogodi debilnost momenta, ali ta debilnost proizlazi iz stvarno lijepog momenta. Taj moment davanja ruže djevojci, pa čak i okorjeloj pankerici, nakon par sekundi razvlači nježan osjećaj u grudima. A do grudi hoćete stići? Ili?

Kako znam? Vidjela sam puno osušenih ruža kod svih svojih prijateljica kojima je to, navoooodno, glupo. Glupo je njoj jer je vama glupo, pa ste si oboje glupi poslije.

Naravski, ovo govorim ljudima koji imaju simpatiju za stolom, mada je lijepo i frendicu razgaliti. Tko zna koliko će prijateljstvo trajati? Možda postane kvalitetno prijateljstvo, ha, ha.

Za b) frajere moram istaknuti - ako ruža ne košta previše, isplati se. Jedna ruža - 17 anegdota i tri vica. Možda manje novaca, ali vremenski faktor je također novac. Ili?

Za c) frajere: nisam još vidjela da se ruža bacila. Možda se pojela, jednom. To sam vidjela. A to je isto fora.

I sad, ak nećete, nećete. Okejjjj! A ako ona, stvarno, neće cvijetak, kupite ga njenoj frendici. Tek tad ćete vidjeti pogled koji ja od milja zovem 'sudar meteora'.

Dobro, raspričala se ja o toj simpatičnoj bakici, a znam da danas svakih 35 sekundi ulijeću za stol razni likovi socijale. I tako nam je odlučiti kome dati novac, kome dati srce i što mi tu radimo. Ispijamo svoje kave u apokalipsi prosjaka i sirotinje. Pa u zdravlje nam.

Vraćam se bakici. Razgovaramo malo s njom. Ona nam se požali. Začudo, ne na promet s ružama, nego na lopove. Lopovi joj skoro svakih desetak dana, u trku, istrgnu iz korpice novčanik. A u novčaniku, uz 17 kuna, ima svoju putovnicu. Koju je već nekoliko puta morala vaditi iznova. Otišla je ona, sirota, svaki put, prijaviti krađu u policiju. I sad, zamislite naše plavooke Clintove Eastvoode!!! Ponudili oni bakici, da svaki put kad krene u ophodnju ružama, ostavi putovnicu kod njih na stanici. Eto, tako se rješava kriminal u gradu. Policija služi kao garderoba iliti svlačionica za kumice s placa. Super slatko.

I na kraju pametna rečenica: 'Budi sretan što si živ jer ćeš dugo biti mrtav.'

Voli vas Ivanka!

P.S. Što se tiče ruža, ispričavam se, u romantičnoj sam fazi. Ne ponovilo se!
   
   
Ivanka MAZURKIJEVIĆ
srijeda, 01.06.2005.