Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 10:32:35
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Geni i svijest DNA  (Pročitano 1799 puta)
16. Maj 2008, 04:55:07
Veteran foruma
Legenda foruma

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 36621
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Sony xperia
Geni i svijest DNA
Epigenetika - Percepcija i geni
Percepcija kontrolira ponašanje i aktivnost gena


Bruce H. Lipton, Ph.D., celularni biolog i pisac, bio je sveucilišni profesor i predavao je na Medicinskom Fakultetu u
državi Winsconsin (1973-1982), gdje se takoðer bavio i istraživanjem mišicne distrofije. Kao viši naucni suradnik na
Odjeljenju za patologiju, Medicinskog fakulteta u Stanfordu (1987-1992), objavio je naucni rad na temu kloniranih ljudskih
stanica u kojem otkriva kako percepcija kontrolira ponašanje i aktivnost gena. Bruce-ovo trenutno istraživanje na temu
biokemijskih puteva koji povezuju um i tijelo, pruža nam jedan uvid u molekularnu bazu svijesti.


Mi nismo žrtve naših gena; naš um utice na naše stanice

Inspiracija: Veliki Dar za Svako Dijete Covjecanstva

Piše: Meryl Ann Butler

"Bradenovo i Liptonovo istraživanje u njihovim specificnim naucnim disciplinama urodilo je dvjema kartama koje vode do
jedne te iste riznice u kojoj se krije kovceg sa duhovnim blagom. Najdublje misterije religije i duhovnosti su do sada
vecinom izmicale zapadnim tragaocima. Meðutim, u iznenaðujucoj završnici, nauka je ta koja je pritekla u pomoc.

Podsvjesno ponašanje je programirano da radi bez kontrole ili obzervacije od strane svjesnog dijela covjekovog uma.
Neurolozi su otkrili da se 95%-99% naših aktivnosti nalazi pod kontrolom podsvijesti. To je razlog zašto mi rijetko
primjecujemo naše ponašanje ili geste. Nama je nametnuto jedno vjerovanje da korištenjem slobodne volje možemo
poništavati negativne programe kojima je programirana naša podsvijest. Na žalost, da bi se to ucinilo, covjek bi morao
konstantno bdjeti nad svojim ponašanjem."
Prenatalni i natalni mozak pretežno radi na delta i theta EEG frekvencijama, tokom prvih šest godina našeg života. Taj
niski nivo moždane aktivnosti poznat je kao hipnogogicno stanje. Dok se nalazi u tom hipnotickom transu, dijete se ne
mora posebno obucavati kako se ponašati na odreðeni nacin. Ono dobija svoje programiranje ponašanja jednostavno uz
pomoc promatranja roditelja, brace ili sestara, svojih vršnjaka i ucitelja.
Nadalje, podsvjesni um djeteta takoðe prikuplja u sebe vjerovanja koja su u vezi s njim samim. Kada
roditelj ili ucitelj kaže nekom malom djetetu da je ono bolesno, glupo, trulo, da ništa ne zaslužuje; to se takoðer
zapisuje kao cinjenica u podsvjesnom umu mališana.
Veliku vecinu naših podsvjesnih programa sticemo za vrijeme našeg ranog razvojnog doba [prvih šest godina]. Ta
stecena uvjerenja sacinjavaju onaj centralni glas koji kontrolira sudbinu zajednice stanica našeg tijela. Kooperacija i
zajedništvo su stvarni bazicni principi evolucije, kao i osnovni principi stanicne ( li celularne ) biologije.
To programiranje za vrijeme našeg djetinjstva, vraca nam se kao neka pošast kad odrastemo i lišava nas svih onih naših
natprirodnih moci! ... Tako dolazimo i do onog najvažnijeg pitanja, kako se podsvjesni um može
reprogramirati?
Prvo, mi možemo postati svjesniji samih sebe [svjesni onoga KAKO smo svjesni], i manje se oslanjati na one automatske
programe iz podsvijesti. Postajuci potpuno svjesni, mi ostajemo vladari nad našom sudbinom, a ne žrtve naših programa.

Autor: Meryl Ann Butler
Objavljeno u magazinu - Awareness.

Mi živimo naše živote na bazi onoga što mislimo o ovom našem svijetu, o sebi, o našim sposobnostima i ogranicenjima.
Što ako su ta naša vjerovanja pogrešna? Kakav bi znacaj imalo to kad bi otkrili da je sve, od DNA života, pa do
buducnosti ovog našeg svijeta, zasnovano na jednom jednostavnom kodu realnosti; koji se može mijenjati
i popravljati prema našem izboru? Gregg Braden, Bruce Lipton i Todd Ovokaitys pozivaju nas na jedan razgovor upravo
o tome!

MAB: Bruce, stvarno je iznenaðujuce to kako su se vaši i Gregg-ovi istraživacki radovi meðusobno spojili! Hvala vam što
ste voljni da podijelite s nama neke vaše misli.

Dr. Bruce H. Lipton: Hvala, drago mi je što sam ovdje!

MAB: Glavnu osnovu vaše knjige "The Biology of Belief" predstavlja to da mi kao ljudska bica nismo, kako se prije
vjerovalo, žrtve naših gena, nego da i naša prirodna okolina ima jedan direktan uticaj na našu DNA. Možete li to malo
pojasniti?

BL: Naravno. Donedavno se smatralo da su geni samo-aktualizirajuci, što znaci da se mogu sami ukljucivati i iskljucivati.
Kao rezultat toga, mnogi ljudi danas vjeruju da su oni samo genetski strojevi i da im njihovi geni kontroliraju živote.
Meðutim, moja istraživanja predstavljaju jedno potpuno novo razumijevanje nauke o stanicama. Ova nova biologija nam
otkriva da mi kontroliramo naš genom, a ne da on kontrolira nas. Sada se priznaje da prirodna okolina, a
posebno naša percepcija ili interpretacija prirodne okoline direktno upravlja aktivnošcu naših gena. To objašnjava zašto
ljudi mogu imati tzv. spontane remisije ili oporavljati se od ozljeda za koje se pretpostavljalo da ce ih zauvijek
onesposobiti.

MAB: Onda se tu stvarno radi o uticaju uma na materiju"?

BL: Da, ova nova perspektiva ljudske biologije, ne gleda više na tijelo kao na jedan obican mehanicki ureðaj, nego ona
ukljucuje i ulogu uma i duha. Ovo je jedan fundamentalan proboj u ljecenju, zato što on podrazumijeva to da mi možemo
promjenom naše percepcije ili vjerovanja slati potpuno drugacije poruke našim stanicama, i tako izazvati jedno
reprogramiranje njihovog oblika izražavanja.
Ta nova nauka se naziva epigenetika. Ona postoji vec nekih 16 godina ali je tek sada predstavljena široj javnosti. Na
primjer, Americko Društvo za Istraživanje Raka je jedna organizacija koja obraca pažnju na gene raka vec nekih 50
godina. Meðutim, oni su doznali da samo nekih 5% slucajeva raka ima genetsku vezu, ostavljajuci 95% slucajeva koji
nisu genetski vezani. Ova organizacija je nedavno objavila podatak na osnovu statistickih istraživanja da se 60%
slucajeva raka može izbjeci uz pomoc promjene životnog stila i ishrane. Tako, oni nam sada kažu,Radi se o
nacinu na koji živite, a ne o vašim genima."

MAB: Tako, ona oduvijek tražena fontana mladosti mogla bi biti upravo u nama samima?

BL: Unutar svakog od naših tijela upravo u ovom momentu postoje milijarde stem-stanica, embrijskih stanica cija je
namijena iscjeljenje ili zamjena oštecenih tkiva i organa. Meðutim, aktivnost i sudbina ovih regeneracijskih stanica je
epigenetski kontrolirana. To znaci da se one nalaze pod jednim snažnim uticajem naših misli i percepcije naše okoline.
Otud, naša uvjerenja o starenju mogu ometati ili potpomagati funkcioniranje stem-stanica, što ce voditi k našoj fiziološkoj
regeneraciji ili degeneraciji.

MAB: Kakvu ulogu u svemu tome igra evolucija?

BL: Ispostavilo se da Darwin nije bio u pravu. Sadašnja nauka poništava Darvinove teorije koje naglašavaju ulogu
konkurencije i borbe, meðutim, trebat ce godine dok ove informacije stignu i u školske knjige. Suradnja i zajedništvo su
osnovni i stvarni principi evolucije, kao što su oni i osnovni principi stanicne biologije. Ljudsko tijelo je izraz kooperativnog
truda jedne zajednice od pedeset triliona pojedinacnih stanica. Zajednica je po svojoj definiciji jedna organizacija
individua koje se odlucno zalažu za osiguravanje neke zajednicke vizije.
Jean-Baptiste Lamarck je bio u pravu još 50 godina prije Darwina. U 1809.g. Lamarck je pisao da ce problemi koji ce
zadesiti covjecanstvo u buducnosti biti posljedica odvajanja covjeka od prirode, a to ce nadalje voditi k uništenju društva.
Prema njegovom razumijevanju evolucije, organizam i njegova sredina stvaraju jednu kooperativnu interakciju. Ako želite
razumijeti sudbinu nekog organizma, onda prvo morate razumjeti njegovu vezu s prirodnom okolinom. On je spoznao to
da nas odvajanje od naše prirodne sredine odsijeca od našeg izvora. Bio je u pravu.
A kad razumijete suštinu epigenetike, onda cete shvatiti da je njegova teorija sada i naucno poduprta. Lamarck je
svojevremeno ispao glup jer nije postojao nikakav mehanizam uz pomoc kojeg bi se mogla razumjeti ova njegova teorija,
a pogotovo zato što smo progutali koncept neo-darvinistickih biologa koji su tvrdili da je ljudsko tijelo podvrgnuto
genetickoj upravi. A znate što, napredna nauka danas pokazuje da je on nakon svega, bio u pravu.

MAB: Dobro, kako se to odražava na stanicnom nivou?

BL: Informacija iz životne sredine se prenosi do stanice preko stanicne membrane. Mi smo mislili da je jezgra stanice
njen mozak. Meðutim, 1985. godine otkrio sam da je stanicna ovojnica u stvari mozak stanice. Jezgra je, kako se
ispostavilo, njen reproduktivni centar.
Stanicna membrana prati zbivanja u životnoj sredini, pa onda šalje signale genima da oni mogu upravljati stanicnim
procesima, što omogucava njen opstanak. U ljudskom tijelu, mozak šalje poruke stanicnoj membrani kako bi kontrolirao
njeno ponašanje i genetsku aktivnost. To je nacin kako um, preko mozga, upravlja našom biologijom.
Na primjer, jedna važna grana zdravstvene nauke naziva se psihoneuroimunologija. Bukvano, taj pojam znaci: um (psiha-
) kontrolira mozak (neuro-) koji onda kontrolira imunološki sistem (imunologija). To je nacin na koji dolazi i do placebo
efekta!
Kada um ocijeni da je prirodna sredina sigurna i da ona podržava život, onda se stanice koncentriraju na rast. Stanice
moraju rasti kako bi održavale zdravo funkcioniranje tijela.
Meðutim, kod stanja stresa, stanice zauzimaju obrambeni stav kako bi se zaštitile. Kad se to desi, onda se energetske
zalihe tijela koje se normalno koriste za podržavanje njegovog rasta, preusmjeravaju k onim sistemima koji osiguravaju
zaštitu. To rezultira u ogranicavanju ili sprecavanju procesa rasta u sistemu koji je pod stresom.
Dok se naši sistemi mogu prilagoditi periodima akutnog (kratkotrajnog) stresa, produžena ili stanja kronicnog stresa
dovode do iscrpljivanja organizma jer potrebe tijela za energijom nisu u skladu s kolicinom energije potrebne za njegovo
održavanje, a to je i ono što vodi do narušavanja rada organizma i pojave bolesti.
Na primjer, strah koji se širi u SAD-u nakon 9-11 ima vrlo destruktivno djelovanje na zdravlje graðana. Kad god vlada
izda upozorenje u vezi mogucnosti novih teroristickih napada, sam strah uzrokuje hormone stresa koji zatvore ili iskljuce
našu biologiju i pocnu s obrambenim reakcijama.
Od napada na Svjetski Trgovacki Centar, zdravlje u našoj državi se drasticno pogoršalo, dok je profit kojeg ostvaruju
farmaceutske kompanije skocio za više od 100%!
Ovaj naš sistem za uzbunjivanje koji je baziran na bojama, takoðer je odgovoran i za neke druge ozbiljne posljedice. U
stanju straha, hormoni stresa mijenjaju tok krvi u mozgu. U normalnim, zdravim uvjetima, tok krvi je vecinom orijentiran
na prednji mozak, mjesto svjesne kontrole. Meðutim, kod stresa, krvne žile prednjeg mozga se sužavaju, tjerajuci krv u
njegov zadnji dio, koji predstavlja centar podsvjesne refleksne kontrole. Jednostavno receno, u stanju straha mi
postajemo više reaktivni, a manje inteligentni.


Nadmoc uma nad genima

Nova biologija otkriva zašto ljudi mogu doživjeti spontana ozdravljenja ili se oporaviti od ozljeda za koje se smatralo da
uzrokuju trajni invaliditet
Ranije u svojoj karijeri znanstvenika istraživaca i profesora na Medicinskom fakultetu aktivno sam podržavao motrište da
je ljudsko tijelo »biokemijski stroj programiran genima.« Mi znanstvenici smatrali smo da ljudske sposobnosti - kao na
primjer one umjetnicke i intelektualne - te ljudske slabosti - na primjer, bolesti krvožilnog sustava, rak ili depresija -
predstavljaju unaprijed programirane karakteristike u našim genima. Stoga sam životne prednosti i nedostatke,
ukljucujuci i naše zdravlje te predisponiranost bolestima, smatrao tek odrazom našeg genetskog nasljeða.
Sve donedavno mislilo se da se geni samostalno ostvaruju, da se mogu sami »ukljucivati i iskljucivati.« Takvo ponašanje
potrebno je da bi geni mogli upravljati biologijom. Pa ipak, naše razumijevanje se razvija. U sadašnjim kolegijima i
udžbenicima biologije i dalje se naglašava moc gena, meðutim meðu vodecim znanstvenicima koji se bave
proucavanjem stanica raða se radikalno novo shvacanje. Sada se prepoznaje da aktivnošcu naših gena neposredno
upravlja okolina, konkretno naša percepcija (interpretacija) okoline. Aktivnošcu gena upravlja okolina preko procesa koji
se naziva epigenetska kontrola.
Taj novi pogled na biologiju covjeka ne smatra da je tijelo samo mehanicki ureðaj, nego priznaje ulogu uma i duha.
Buduci da prepoznaje da promjenom svoje percepcije ili uvjerenja svojim stanicama šaljemo potpuno drukcije poruke i
tako reprogramiramo njihovo djelovanje, taj proboj u biologiji od kljucnog je znacaja za sve vrste lijecenja. Nova biologija
otkriva zašto ljudi mogu doživjeti spontana ozdravljenja ili se oporaviti od ozljeda za koje se smatralo da uzrokuju trajni
invaliditet.
Funkcionalne jedinice života su pojedinacne stanice od kojih se sastoje naša tijela. Iako je svaka stanica inherentno
inteligentna te može samostalno preživjeti i kada se odstrani iz tijela, u tijelu se svaka stanica odrice svoje individualnosti
i postaje clan višestanicne zajednice. Tijelo, u stvari, predstavlja suradnju zajednice od pedeset bilijuna pojedinacnih
stanica. Po definiciji, zajednica je organizacija individuuma predanih promicanju zajednicke vizije. Sukladno tome,
premda je svaka stanica slobodan entitet, tjelesna zajednica se pokorava željama i svrsi svog »središnjeg glasa«, onoga
što percipiramo kao um i duh.
Kada um opaža da je okolina sigurna i prijateljska, stanice se bave rastom i održavanjem tijela. U stresnim situacijama
stanice, meðutim, napuštaju svoje uobicajene funkcije i zauzimaju »obrambeni stav«. Energetski izvori tijela – koji
se obicno koriste za podržavanje rasta – preusmjeruju se u sustave koji osiguravaju obranu za trajanja stresa.
Jednostavno receno, kada je sustav pod stresom, procesi rasta se ogranicavaju ili prekidaju. Iako se naši tjelesni sustavi
mogu prilagoditi razdobljima akutnog (kratkotrajnog) stresa, produženi ili kronicni stres ih slabi buduci da crpi energiju
potrebnu za njihovo održavanje, što posljedicno dovodi do poremecaja i bolesti.
Glavni uzrok stresa je »središnji glas« sustava, um. Um možemo usporediti s vozacem automobila. Ukoliko ga se
pažljivo vozi, automobil se može održavati i imati dobre performanse tijekom cijelog životnog vijeka. Vecina olupina
ostavljenih uz cestu i naslaganih u auto-otpadima rezultat su lošeg vozackog umijeca. Isto tako, upravljamo li umješno
svojim ponašanjem, možemo ocekivati dug, sretan i ispunjen život. S druge strane, neprikladno ponašanje i pogrešno
upravljanje osjecajima, slicno lošem vozacu, izlaže stanicno »vozilo« stresu, te slabi njegove performanse i izaziva
»kvar«.
Jeste li dobar ili loš vozac? Prije nego što odgovorite na to pitanje, uocite da »središnji glas« koji upravlja tijelom
sacinjavaju dva odijeljena uma. (Sebe)svjesni um je mislece »ja«, to je kreativni um što izražava slobodnu volju. Njegov
partner i pomocnik je podsvjesni um, super-racunalo s bazom podataka odnosno programiranih ponašanja. Jedan dio
njegovih programa proizlazi iz genetike; to su naši nagoni i oni predstavljaju prirodu.
Podsvjesni um nije sjedište rasuðivanja ni kreativne svijesti; on je iskljucivo ureðaj koji reagira na podražaje. Kada se
signal iz okoline percipira, podsvjesni um refleksno aktivira od prije pohranjen bihevijoralni odgovor odnosno ponašanje,
nešto što ne zahtijeva razmišljanje. Podsvjesni um je programibilni autopilot koji može upravljati »vozilom« bez opažanja
ili znanja pilota – svjesnog uma. Kada podsvjesni autopilot upravlja ponašanjem, svijest sanjari o buducnosti ili
revidira prošlost.
Djelotvornost sustava s dvostrukim umom odreðuje kvaliteta programa u podsvjesnom umu. U biti, vaše vozacko
umijece oblikuje osoba koja vas je naucila voziti. Na primjer, ako su vas naucili da vozite s jednom nogom na gasu, a s
drugom na kocnici, bez obzira na to koliko automobila posjedujete, svima ce se neizbježno prijevremeno pokvariti
kocnice ili motor. Slicno tome, ako je vaš podsvjesni um programiran neprikladnim bihevijoralnim odgovorima na životna
iskustva, vaše ce »vozacko umijece«, koje je ispod optimalnog, pridonositi životnim nedacama i havarijama. Na primjer,
bolesti krvožilnog sustava, glavni uzrok smrti, mogu se izravno pripisati programima ponašanja koji loše upravljaju
tjelesnu reakciju na stres.
Jeste li dobar ili loš vozac? Odgovor nije lak. U našem svjesnom, kreativnom umu možemo se smatrati umješnim
vozacima (bez obzira na autodestruktivne i ogranicavajuce programe ponašanja koji neopaženo potkopavaju naša
stremljenja.)
Ljudi su uglavnom nesvjesni svojih temeljnih predodžbi i uvjerenja o životu. Uzrok tome krije se u cinjenici što prenatalni i
neonatalni mozak u prvih šest godina ljudskog života djeluje pretežno na delta i theta EEG frekvencijama. Ta niska
razina moždane aktivnosti naziva se hipnogogicno stanje. Dok su u tom hipnotickom transu, roditelji djecu ne moraju
aktivno poducavati jer ona svoje programe ponašanja stjecu jednostavno promatranjem roditelja, brace i sestara,
vršnjaka i ucitelja. Jesu li vam vaša iskustva u ranoj razvojnoj dobi pružila dobre modele ponašanja za nastavak vašeg
života?
Tijekom prvih šest godina života dijete podsvjesno stjece repertoar ponašanja potreban da postane funkcionalni clan
društva. Povrh toga, djetetov um takoðer »skida« uvjerenja koja se odnosi na njega samog. Kada roditelj malom djetetu
kaže da je glupo, nevrijedno, odnosno da posjeduje bilo kakvu negativnu osobinu, to se u djetetov podsvjesni um
registrira kao »cinjenica«. Ta stecena uvjerenja tvore »središnji glas« koji upravlja sudbinom tjelesne stanicne zajednice
tijela. Iako osoba u domeni svjesnog uma može imati visoko mišljenje o sebi, mocniji nesvjesni um istovremeno može
promicati autodestruktivno ponašanje.
Kod autopilotskog mehanizma nevolja je u tome što su podsvjesni postupci programirani na nacin da se odvijaju bez
da ih svjesno nadziremo, pa cak i bez da ih opazimo. Buduci da je vecina naših postupaka pod nadzorom podsvjesnog
uma, rijetko ih zamjecujemo, a kamoli da znamo da su se uopce poceli odvijati. Mada vaš svjesni um percipira da ste
dobar vozac, nesvjesni um, koji vecinu vremena drži ruke na upravljacu, mogao bi vas voditi putem uništenja.
Kada postanemo svjesniji i sve se manje oslanjamo na automatizirane podsvjesne programe, prestajemo biti »žrtve«
vlastitih programa i postajemo gospodari svoje sudbine. Svjesnost posredstvom vlastite sposobnosti da preraðuje
ogranicavajuce predodžbe (uvjerenja) i autodestruktivna ponašanja može aktivno preobraziti narav našeg života tako da
bude ispunjen ljubavlju, zdravljem i napretkom.
Danas nam razliciti modaliteti nove energetske psihologije omogucavaju da brzo i temeljito reprogramiramo
ogranicavajuca podsvjesna uvjerenja koja potom stanicnoj zajednici, to jest našem tijelu, šalju skup poruka drukcije
kvalitete. Stoga upotreba tih modaliteta predstavlja kljuc za osobni razvoj i fizicko zdravlje. Sve to govori u prilog postavci
da živimo u svijetu svjesnog izbora, a ne genetskog determinizma.


P.S. Link sam zagubio, tako da poima nemam odakle sam ovo skinuo.
« Poslednja izmena: 16. Maj 2008, 05:01:03 od lightsoft »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 10:32:35
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.103 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.