I za mentalnu dugovječnost odgovorni su geni

ZAGREB - Istraživanje, čiji su rezultati izneseni na nedavno održanom godišnjem kongresu udruge American College of Neuropshychopharmacology, dokazalo je postojanje gena povezanog s mentalnom dugovječnošću osoba starijih od devedeset godina.


"O dugovječnosti pojedinca ili skupina do sada su napravljene mnoge studije, no mi smo se usredotočili na 'mentalnu' odnosno kognitivnu dugovječnost", rekao je George Zubenko, psihijatar i profesor bioloških znanosti s Medicinskog sveučilišta u Pittsburghu.

"Ova su nam istraživanja važna kako bismo dokazali važnost kvalitetnog mentalnog stanja osoba koje su doživjele duboku starost", objasnio je Zubenko.

Ranije je dokazano da je genetska predodređenost važna za dugovječnost kod ljudi, a tim Zubenka radi na dokazivanju činjenice da dijelovi ljudskog genoma, zajedno s drugim faktorima u načinu življenja, doprinose mentalnoj dugovječnosti osobe koja je doživjela duboku starost (preko 90 godina).

Istraživanje je provedeno na stotinu osoba u dobi od 90 i više godina, od čega je bilo pola žena i pola muškaraca. Korištenjem posebne znanstvene metode usporedili su njihov DNK s DNK-om skupine mladih ljudi u dobi od 18 do 25 godina tražeći specifične genetske nizove koji bi mogli utjecati na mentalnu "bistrinu" devedesetgodišnjaka.

Kako je i očekivano, kod većine starijih ustanovljena je povećana učestalost genetskog niza znanstvenicima poznatog kao APOE E2 alela (gena koji zauzimaju isto mjesto na homolognim kromosomima) i smanjena učestalost genetske varijante APOE E4 alela, u usporedbi s mlađom skupinom kod koje je bilo obratno. Spomenuti genetski nizovi odgovorni su, ovisno o njihovoj učestalosti i zastupljenosti u organizmu, za razvoj Alzheimerove bolesti, najčešći uzrok demencije u kasnijoj životnoj dobi.

Zubenko je ponovno skrenuo pozornost na već poznate činjenice, prema kojima na zdravo starenje i mentalnu dugovječnost iznimno loš utjecaj imaju cigarete i pretjerano konzumiranje alkohola.

"Pronalazak ovakvih genetskih faktora mogao bi nam pomoći u boljem razumijevanju procesa starenja, a jednoga dana omogućiti da novim saznanjima utječemo na kvalitetno produljenje životnog vijeka kod žena i muškaraca", smatra Zubenko. Rezultati studije objavljeni su u zadnjem broju stručnog časopisa Medical News Today.

Uskoro prva potpuna transplantacija lica
     
Britanski liječnici su učinili značajan korak ka izvođenju prve potpune transplantacije lica u svijetu. Plastični kirurg Peter Butler, zaposlen u londonskoj bolnici Royal Free Hopsital, dobio je dopuštenje da pronađe prikladnog pacijenta na kojem bi mogao izvršiti operaciju.

Doktor Butler, zajedno sa svojim suradnicima, radi na projektu transplantacije lica već 10 godina. On ističe da bi mu prvi pacijent trebao imati opekline na licu i velika oštećenja lica, a bilo bi poželjno i da su na pacijentu već obavljane određene implantacije kože. Donori su prijeko potrebni za izvršavanje transplantacija lica, a Butler kaže da ga najviše brine mogućnost da lice primatelja potpuno poprimi izgled lica donora. No, kompjutorska simulacija je pokazala da obitelj donora ipak ne bi trebala prepoznati njegovo lice na potencijalnom primatelju.

U povijest će svakako ući i francuski tim liječnika koji je, prije dva tjedna, izvršio prvu djelomičnu transplantaciju. Operacija je izvršena u francuskom gradu Aimeu kada su liječnici zamijenili nos, usta i bradu 38- godišnjoj Isabelle Dionire koju je prethodno, za lice, ugrizao pas.
 
 

Popravak gena: Signal u stanici ubikvitin presudan za obnovu DNK

– Svakoga se dana događaju milijuni oštećenja u našem genomu koji se popravljaju prirodnim procesom. Ali do sada nismo znali na koji način, koji je točno mehanizam popravljanja oštećena genskoga materijala. Dokazali smo da je signal koji privlači određeni enzim, tzv. translezijsku polimerazu, na pravo mjesto, na mjesto oštećenja stanice enzim ubikvitin – objašnjava hrvatski znanstvenik dr. Ivan Đikić, inače najmlađi redoviti profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.
Jučer je u jednom od vodećih znanstvenih časopisa u svijetu “Science” objavljeno znanstveno otkriće tima znanstvenika koje vodi dr. Đikić, a koje je u svjetskim znanstvenim krugovima ocijenjeno izuzetnim.

– Otkrili smo generalni mehanizam pomoću kojeg se stanice u zdravog čovjeka brane od razvoja tumora. Primjerice, pod utjecajem ultraljubičastih zraka stanice kože u svom se genskom materijalu oštećuju, ali se ta oštećenja neprestano popravljaju i stanica ostaje netaknuta i zdrava, i to modelom koji smo otkrili. Taj mehanizam uključuje proteine translezijske polimeraze koji dolaze na mjesto oštećena DNK u stanici na koji ga privuče protein ubikvitin.

To je pojednostavljen mehanizam popravljanja oštećena DNK u stanici. Ako se taj mehanizam poremeti, nastaje rak, a to smo konkretno dokazali na stanicama raka kože uzete od pacijenta u kojeg je dijagnosticiran rak kože tzv. xeroderma pigmentoze. Stanice raka uspjeli smo spasiti tako što smo u njih ubacili zdravi enzim ubikvitin – govori dr. Đikić.

Ubikvitin označi gdje je na stanici oštećenje i privuče na to mjesto drugi protein koji to oštećenje popravlja. Sve djeluje tako jednostavno, ali iza ovoga otkrića stoji višegodišnji laboratorijski rad, i to četiriju međunarodnih interdisciplinarnih znanstvenih skupina: strukturalnih biologa, kliničara, fizičara i tima molekularnih biologa dr. Đikića.

– Iz svoga laboratorijskog istraživanja nismo objavili to da u našem organizmu ima doista mnogo, mnogo proteina koji djeluju istim ili sličnim mehanizmom u stanicama pluća, jetara i drugih organa s istom funkcijom – popravljanja našega oštećena genskog materijala. Dakle, vjerujemo da model koji smo otkrili na stanicama tumora kože funkcionira i u stanicama tumora drugih organa – kaže naš sugovornik te dodaje da je ubikvitin kao generalni signal unutar stanice uključen ne samo u reparaciju DNK već, među ostalim, i u infekciju HIV-om.

Napominje da je otkriće mehanizma kako se organizam prirodno bori protiv razvoja tumora dijagnostičko sredstvo na temlju kojeg će farmaceutske kompanije ući u potragu za tzv. pametnim, molekularno ciljanim lijekovima koji će djelovati na interakciju između translezijskih enzima i ubikvitinskog signala.

To je, kaže, u kliničkoj medicini budućnost našeg otkrića. Glavni je cilj bazičnih istraživanja njihova primjena u kliničkoj praksi, u liječenju bolesnika. Dr. Đikić uvjeren je da će otkriće biti veoma važno za kliničku medicinu. Jer, u terapiji posebno zloćudnih tumora medicina sve više ide u smjeru individualnog liječenja kombinacijom molekularne dijagnostike i tzv. pametnih lijekova. Među najpoznatijima su glivec, herceptin, a nedavno je Pfizer registrirao pametni lijek sutent za terapiju GIST-a (jedan oblik tumora želuca), raka bubrega i raka prostate.