MARKO POLO


GDE JE BIO VELIKI PUTNIK...


     Prema jednoj britanskoj istoričarki, ovaj čuveni venecijanski trgovac nikada nije stupio na kinesku teritoriju.Jer kako drugačije objasniti neverovatnu činjenicu da Marko Polo u svojim rukopisima ne spominje ni Kineski zid, ni čaj, ni kaligrafiju?

PRAZNINE KOJE ZBUNJUJU

    1298. godine u jednom zatvoru u Đenovi pisac po imnu Rustičeli iz Pize, saslušao je uspomene venecijanskog trgovca i po njegovom diktatu napisao vrlo opsežan 'Opis Sveta'.Ime ovog putnika bilo je Marko Polo.On je bio proveo 17 godina u Kini u službi Kublaj-kana, unuka poznatog Džingis-kana.Neprikosnoveni gazda svih mongolskih azijskih kanova, u to doba je kontrolisao čitavu Kinu gde je zaposlio mnogo svojih agenata.



   Marko Polo dospeo je u tamnicu, jer je u borbi sa Đenovljanima stao na stranu Venecije.Po izdržanoj kazni vratio se u svoj grad sa napisanom knjigom, koja ubrzo postaje bestseler, a Marko Polo postaje slavna ličnost.Na slici dole je ruta kojom je išao Marko Polo.
    Danas, iako je originalni rukopis izgubljen, svetom kruži više od 150 kopija, raznog porekla, sa prilično različitim detaljima, mnogim dodavanjima i izostavljanjima.Glavne činjenice su ostale: prvo putovanje Nikole i Matea Pola (Markovog oca i ujaka) do Karakoruma, prestonice Kublaja-kana, zatim njihov susret sa velikim kanom koji ih je imanovao hrišćanskim emisarima i preko njih uputio poruku papi Klementu IV; njihov povratak u Veneciju; drugo putovanje u društvu sa mladim Markom; njegovo postavljanje na mesto upravnika grada Jangcu; misije koje su mu poveravane, opisi mesta u koja je navraćao kao i oružana pratnja mongolske princeze koja je pod njegovom zaštitom otišla iz Kine u Persiju, gde će se udati za kralja Arghuna.
   Tako je ovaj skromni trgovac postao ambasador hrišćanstva u Aziji.Istorija ga je zapamtila kao hroničara koji je srednjevekovnom Zapadu ostavio jedno od najpotpunijih svedočanstava o dalekom Orijentu. Osim, ako nije lagao i ukoliko njegovi opisi nisu velika prevara !
    Moguće je da se Marko Polo nije nikada obreo u zemlji izlazećeg sunca i da je crpeo svoje uspomene iz pripovedanja stvarnih putnika ! Da bi osvežio svoje pamćenje, prepisivao je persijanske geografske knjige.Ova teza, potekla od više nemačkih stručnjaka za mongolsku istoriju, poput Herberta Frankea, pojavila se u vrlo dokumentovanoj knjizi engleske istoričarke Fransis Vud, pod uredništvom Kineskog odeljenja Britanske biblioteke. Kako tvrdi ova istoričarka, Marko Polo nikada nije bio u Kini ! Njeni glavni argumenti podneti su na ocenu nekolicini stručnjaka za život i delo Marka Pola, kao i za Kinu s kraja XIII veka.
    Fransis Vud ističe sledeći ključni argument: ako je Marko Polo, kao što on tvrdi, bio značajna osoba, zašto nema njegovog imena u službenim kineskim i mongolskim arhivama, administrativnim dokumentima, u osobnim dnevnicima i u kazivanju njegovih savremenika?
    Marko Polo je verovatno prenaglasio važnost svoje funkcije i ulepšao činjenice u svoju korist.Ali to nije dovoljno da objasni odsustvo bilo kakvog spominjanja njegovog imena. Kristofer Šifer, sinolog na Univerzitetu u Lejdu u Holandiji, predlagao je drugo objašnjenje. U istoriji Kine, mongolska dinastija Jian (1260-1367) nema nikakav legitimitet.Posle povlačenja Mongola, Kinezi dinastije Mingo ponovo su ispisali taj deo istorije, brišući sve tragove svojih osvajača.Mongolske arhive bile su uništene, a imena državnika dobila su kineski prizvuk.Stoga je lako shvatiti da je jedan Italijan koji je uživao naklonost kana, pa makar on bio i Marko Polo, vrlo lako bačen u zaborav.
    Ipak, ostaje čudno da ni jedan misionar, pa čak ni trgovac, došavši iz Evrope, nije nikada rekao ni reč o njegovom prisustvu.Uprkos svemu, u službenoj mongolskoj istoriji nije zaboravljen Džon od Marinjola, koji je bio papski predstavnik kod kana između 1330. i 1340. godine.
    Marko Polo je tvrdio da je obišao Kinu uzduž i popreko.Pa kako se onda moglo dogoditi da pri tome ne opiše Kineski zid? Zar mu je mogao izmaći pogled na jednu takvu neverovatnu građevinu? Na ovo pitanje odgovar je dao Mišel Kartje, direktor Visoke škole društvenih nauka, a on kaže da Marko Polo nije video Kineski zid iz prostog razloga što zid tada nije ni postojao.On kaže da su zapušteni ostaci zida koji su se u to vreme nalazili na severu Kine imali izgled zemljanih nasipa bez građevinskih radova, kula i osmatračnica.Oni nisu pregrađivali pejsaž kao današnji Kineski zid, koji je obnovljen u XVI veku.Međutim, i takvi ostaci zida u to vreme sigurno bi trebali skrenuti pažnju na sebe svojom pojavom.Izgleda da takvo nešto tada nije impresioniralo Marka Pola.





    Izgleda međutim, da su i mnoge karakteristične crte kineskog društva izmakle velikom trgovcu. On opisuje lepotu i toalete Kineskinja iz visokog društva, međutim nigde ne spominje njihova bandažirana stopala.Tradicija koja se sastojala u tome da se stopala snažno stežu platnenim trakama kako bi ostala mala, ne bi mogla da ne začudi jednog Evropljanina.Sem ako on, posećujući Mongole, nije imao pristupa eliti kineskog društva.
    Kaligrafija ga je takođe izgleda ostavila potpuno ravnodušnim.U vreme kada upotreba papira nije bila raširena u Evropi, Kinezi su uveliko koristili pisana dokumenta.Napisi su uveliko ukrašavali paviljone, svetilišta, gradske kapije, vrtove, čak i stene jezera Hangchou.
    Ako se uzme u obzir da nije bio ljubitelj čaja, Marko Polo bi morao spomenuti ovo piće, tada potpuno nepoznato na Zapadu, pogotovo što se nije ustezao da opisuje jaka pića i vina služena na dvorskim banketima.Bio je blizak sa mongolskim osvajačima, pa možda nije pridavao veliki značaj kineskom narodu i njegovim običajima.Međutim, to ga nije sprečilo da spomene neke od njegovih izuma: papirni novac, porcelan ili korišćenje uglja kao goriva.
    Knjiga Marka Pola sadrži omaške i neistine.On tako grad Kancionfu smešta na pogrešnu obalu Žute reke.Uprkos svojim izjavama, on nije mogao da prisustvuje opsadi Ksjangjanga, koja se završila godinu dana pre pristizanja Polovih u Kinu.Te greške i ta preterivanja mogu biti pripisana lakoumnosti ili preteranoj revnosti brojnih prepisivača rukopisa.Što se tiče pogrešnih datuma, oni možda svedoče o teškoćama putnika da uskladi različite onovremenske kalendare.
    Međutim, istoričar Rene Kapler koji je preveo na savremeni francuski jezik knjigu Marka Pola, zapaža sledeće: čak ako je marko Polo i lagao, ipak je većina njegovih zapažanja istinita.Kakvim dokumentima je on dakle raspolagao?
    Za istoričarku Frensis Vud korišćenje persijanskih reči i imena umesto mongolskih ili kineskih, ukazuje na to da je Marko Polo mogao koristiti persijanske izvore, do kojih je dolazio preko svoje porodice, radi stvaranja trgovačkih ispostava na Istoku. Rene Kepler napominje da ne treba zaboraviti da je u tom delu sveta, persijanski jezik bio pretežak.Ali ako je on imao pristupa persijanskim kartama i spisima, zašto nije pronađen ni jedan od tih dokumenta?
     Sedam vekova nakon ovih događaja, vrlo je teško razdvajati nestvarno od stvarnoga.Neuobičajen stil knjige Marka Pola sadrži sumnju sam po sebi.Delo ne liči na putopis, već pre svega na priručnik iz geografije i istorije.U njemu je malo prepoznatljivog, a većina opisa je bezlična.Svedočanstva o Marku Polu data su veoma škrto.Uprkos svemu 'Opis Sveta' ostaje, neposredno ili posredno, sažeto i dragoceno svedočanstvo o tadašnjem Orijentu.





    Na kraju svega, evo i prvih redova iz priloga knjige poteklih iz pera samoga Marka Pola, napisanih starofrancuskim jezikom, u kojima on sam kao da oseća da bi njegov putopis mogao da bude doveden u sumnju: 'Da biste saznali čistu istinu o različitim krajevima sveta, uzmite i čitajte ovu knjigu.Naći ćete u njoj najveća čudesa koja su tu opisana o velikoj Armeniji, Persiji, postojbini Tatara i Indiji i mnogim drugim provincijama.Naša knjiga će vas zadovoljiti svojom otvorenošću.U njoj o svemu tome, mudri i plemeniti građanin Venecije, marko Polo, vam priča ono što je video.Ali ima i ponešto što on nije video, ali je čuo, od ljudi dostojnih poverenje.Stoga da bi naša knjiga bila ispravna  i istinita, bez ikakvih laži, viđeno valja uzeti za viđeno, doznato za doznato.I svako ko ovu knjigu bude čuo ili čitao treba da joj poveruje, jer sve što je u njoj istinito je'.

Marko Polo je rođen na Korčuli.  Wikipedia:
Marko Polo (15. septembar 1254. - 8. januar 1324.) je bio korčulanski trgovac i istraživač koji je, zajedno sa svojim ocem i stricem, bio jedan od prvih evropljana koji je putovao Putem svile za Kinu (koju je nazivao Kitaj). Godine 1271. sa 17 godina krenuo je iz Venecije ka Dalekom istoku, a njegovi doživljaji, zabeleženi u delu "Knjiga svetskih čudesa" (1298), kasnije poznatom pod nazivom "Milion" (Il Milione) ili Putovanja Marka Pola, podstakli su pomorce evropskih zemalja da krenu u potragu za morskim putevima ka Dalekom istoku. Pretpostavka o njegovom rođenju na Korčuli zasniva se na dokumentu iz 15. veka po kojem je porodica Polo poreklom iz Dalmacije. Marko Polo je poznat kao jedan od najvećih svetskih istraživača. Skeptici ga nazivaju najvećim svetskim pripovedačem.

Porodica Polo je živela u Kini sedamnaest godina pre povratka u Veneciju. Nakon njegovog povratka, u morskoj bici između Venecije i Đenove, Marko je zarobljen i odveden u zatvor, gde je napisao knjigu Milion o svojim putovanjima.

http://www.korcula.net/mpolo/index.html

Marko Polo (Korcula, 1254. - Venecija, 8. sijecnja 1324.), mletacki trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je roden na otoku Korculi, iako oko toga ne postoji konsenzus.

Životopis

Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to da li je rođen u Veneciji ili u Korčuli.
Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.

Nikola, Markov otac i njegov brat Mate, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstvu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu.

Iz Kine su se vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., poveli su sa sobom i 17 godišnjeg Marka Pola. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaja. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.

Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju.

Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.



Tri godine nakon povratka, god. 1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu đenovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu.

Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom "cimeru" u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i treca je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kur'ana.

Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.


O knjizi ˝Il millione˝
Markova knjiga imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Zemljopisne karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovu putopisu.

Njemački je kartograf Johannes Schöner zapisao 1533. godine: "Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)... otkrića mnogih zemalja zasluga su Marka Pola... obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Amerigo Vespucci u svojim putovanjima po Indijskom oceanu." Pokazat će se, dakako, da Kolumbo nije stigao do predjela koje je opisao Marko Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno koje će po Amerigu biti prozvano - Amerika. Ali, preko crte obzora, Kolumba i druge velike istraživače privlačili su upravo Markovi živi prikazi. Poznato je da je Kristofor Kolumbo (1451.-1506.) posjedovao jedno latinsko izdanje Markove knjige i u bilješkama koje je pravio tokom putovanja uspoređivao vlastita otkrića s mjestima koja je Marko opisao.


Zanimljivost
Poznato je da se riječ (broj) milion (milijun) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Kada se je vratio u Veneciju pričao je svoje doživljaje, čak i megalomanski uvećavajući činjenice, opise i brojke. Ubrzo je po tome postao poznat, te su dotadašnje "normalne" brojčane oznake i relacije postale premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica "emilioni", iz čega je, sitnim modificiranjem, "rođen" novi broj.

Kip Marka Pola u Kineskom Hangzhou:



Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marco_Polo