Eksplozija bi bila osam puta jača od Hirošime Autor: N. Vlačo | Foto:Reuters | 18.02.2009. - 05:00
Sudar britanske i francuske nuklearne podmornice, koji se 3. februara dogodio u Biskajskom zalivu na dubini od oko 300 metara, mogao je da ostavi katastrofalne posledice po ljude i okolinu, tvrdi Džon Lardž, bivši savetnik britanske Kraljevske mornarice. Iako zvaničnici tvrde da je sudar „HMS Vangarda” i „Le Triomfana” bio bezazlen, javnost je zapanjena podatkom da je samo na britanskoj podmornici bilo 48 nuklearnih bojevih glava, pri čemu bi eksplozija oba plovila uzrokovala eksploziju osam puta jaču od one načinjene 1945. prilikom bacanja nuklearne bombe na Hirošimu.
„Da je plutonijum iz raketa ili reaktora izašao u atmosferu, ljudi koji bi udahnuli taj vazduh bili bi na mestu mrtvi, a u naredne tri decenije došlo bi do povećanja broja obolelih od raka. Bila bi to prava humanitarna katastrofa”, navodi Lardž. Vest o sudaru podmornica čija je ukupna vrednost oko 4,5 milijardi evra nije bila dostupna javnosti sve dok britanski tabloid „San” u ponedeljak nije objavio da je izbegnuta nuklearna katastrofa u Atlantiku. Na konferenciji za štampu koju je istog dana britanska Kraljevska mornarica organizovala u čast 100. godišnjice svog prvog nosača aviona, admiral Džonaton Bend je na insistiranje novinara priznao da je do sudara došlo, ali da u incidentu nije bilo posledica. „Tačno je da su nedavno dve podmornice imale kontakt pri veoma maloj brzini, oba plovila su ostala neoštećena, a ni među posadama nije bilo povređenih. Potvrđujem vam da nuklearna bezbednost nije bila ugrožena”, kazao je Bend, kog su novinari kasnije na koktelu zadirkivali rečima: „Jeste li možda skoro naleteli na neke Francuze?”. Njegova tvrdnja o tome da na podmornicama nije bilo oštećenja ispostavila se kao netačna, pošto su francuski zvaničnici, nakon sopstvenog priznanja da je do sudara zaista došlo, naveli i da će za opravku navigacionog i sistema za navođenje raketa na „Le Triomfanu” biti potrebno više od 56 miliona evra. Prema informacijama medija, novac bi zajedno trebalo da obezbede Britanija i Francuska, što ukazuje na to da je britanska podmornica odgovorna za neželjeni „bliski susret”. Francusko Ministarstvo odbrane je 6. februara izdala šturo saopštenje o tome da je „Le Triomfan” tokom patrole naletela na „potopljeni objekat, verovatno kontejner”, pri čemu je delimično oštećen njen sonar. Britanska podmornica je tek u subotu dospela u bazu „Fazlejn” u Škotskoj, dok je francusko plovilo ranije prebačeno u bazu „L’Il Long” u blizini Bresta. Razlog sudara dve podmornice, zbog kojeg je britanska opozicija krenula u oštar napad na Ministarstvo odbrane u toj zemlji, verovatno leži u činjenici da se mornarice Britanije i Francuske ne koordiniraju prilikom misija u koje šalju svoje podmornice, kako to obično čine britanske i američke snage. Podmornice svih vodećih vojnih sila u svetu imaju određene duboke delove okeana i mora koje koriste kao „gnezda”, a o kojima ne obaveštavaju ni saveznike. Upotreba pasivnih sonara, koji osluškuju kretanje drugih podmornica, a pri tom skoro da ne otkrivaju sopstveno, uticala je na to da „HMS Vangard” i „Le Triomfan”, dođu u neposrednu blizinu, a da se „ne vide”. Džon Pajk, direktor sajta globalsecurity.org, kaže da je upotreba aktivnog sonara poput korišćenja baterijske lampe u mraku - osoba koja je koristi vidi ispred sebe, ali time omogućava i drugima da vide gde se nalazi. Zbog toga podmornice koje nose balističko naoružanje obično koriste pasivne sonare kako bi ostale što je moguće više neprimećene. Međutim, preciznost pasivnog sonara na maloj udaljenosti nije uvek najbolja.