ŽIVOT UDVOJE NIJE LAK
Ljubav je doista apsurdna?

Datum objave:
21.06.2011 08:00
Autor: tportal.hr

Opčinjeni ljubavlju vole vjerovati da su slučajne žrtve Amorovih strelica – iako su vjerojatnije žrtve potrebe, usamljenosti i nesigurnosti, koje se žele osloboditi odgovornosti i koje su sklonije maštanju negoli samosvijesti ili razumijevanju. No, je li to bitno kada su opijeni zanosom koji sve oko njih čini ljepšim? Nemaju li opčinjeni ljubavlju sjajan seks – i, općenito, ne zabavljaju li se više od drugih? Problem je što opčinjenost ne traje vječno
Općenito se smatra da ljubav i opijenost koja dolazi s njom traje najviše dvije godine, iako je vjerojatnije da traje puno kraće, u prosjeku nešto više od godine dana. Ali opčinjeni ljubavlju blaženo su nesvjesni toga vremenskog ograničenja pa ih iščeznuće čarolije, kada se dogodi, gadno šokira. 'Zašto se ljubav mora okončati i što učiniti u tome trenutku?' pita se Michael Foley, autor knjige 'Doba apsurdnosti' u izdanju Naklade Ljevak.

Kada ljubav nestane, jedna od opcija je stoičko prihvaćanje – prije negoli se to dogodilo, par se već možda vjenčao i dobio djecu. Takvo rješenje bilo bi uobičajeno u tradicionalnim društvima. U suvremenom svijetu popularna alternativa bila bi preljub, pustolovni turizam sredovječnih pripadnika srednje klase. Duga je opcija drukčija vrsta prihvaćanja – prihvaćanje činjenice da je ugasli plamen znak da moramo potražiti novog partnera. Treća opcija je pokušati sudjelovati u prijelazu od opčinjenosti do ljubavi.

Za ljubav nisu potrebna predaja i uranjanje, nego autonomija i odvajanje, tvrdi autor knjige 'Doba apsurdnosti'. Sazrijevanje partnera, koje se često percipira kao prijetnja, moglo bi biti izvor obnove. Ono što koristi pojedincu i što izgleda sebično moglo bi koristiti objema stranama. Vrijedi i obrnuto – neuspjeli razvoj jednog partnera mogao bi u drugome izazvati prijezir i strah. A upravo je prijezir najopasniji proizvod svih veza. Brakovi propadaju jer prijezir djeluje poput kiseline koja rastvara svaku vezu. 'Ali autonoman, neovisan partner, iako je s njime možda teže živjeti, puno će rjeđe izazivati prijezir. Tako će se par uspješnije razvijati zajedno ako svaki od njih ohrabruje drugoga da se razvija zasebno', piše Michael Foley u knjizi 'Doba apsurdnosti'.

Ni s kime se ne može lako živjeti – i ne postoji konačno i definitivno stanje ljubavi. Kao i sreća, ljubav je proces koji traje, nekovrsni, zajednički kreativni proces koji nikada ne prestaje. Kao i u svim oblicima stvaralaštva, ljubav je ciklus iscrpljivanja i obnavljanja. Taj projekt iziskuje vrijeme i strpljenje. Kao što cijeli život moramo učiti korisne i vrijedne vještine da bismo njima ovladali, isto vrijedi i za ljubav.

Ljubav počiva na trima potpornjima – naklonosti, poštovanju i želji. Ako ijedan od tih potpornja popusti, sve će se urušiti – ali samo su naklonost i poštovanje podložni slatkome razumu. Želja je džoker u tome setu, mračna sila koja sve čini neuhvatljivim, složenim i nestabilnim. Brak je kaotičan sustav, kojime upravljaju presložene sile da bismo ih mogli razumjeti i podložan je dugoročnim sličnim ponašanjem koje se ne može objasniti nasumičnošću. Tako dobro ili loše vrijeme ostaje dobro ili loše, te će mir uglavnom voditi do još većeg mira, a svađe u još veće svađe.

Trzavice su sastavni dio svih seksualnih veza jer su animalne i emocionalne potrebe izrazito snažne, iako nikada nisu potpuno shvaćene ili kontrolirane. Ali, trzavice su vrlo bitne za vezu jer ono što ugrožava njezin opstanak ujedno je održava na životu. Iako je druženje bitno, a zajednički seks jedna od najvećih utjeha zrelosti, seksualna veza nikada ne može prerasti u pravo prijateljstvo. Ravnoteža i sigurnost mogu biti primamljivi, ali oni predstavljaju smrt. Uvijek mora postojati element opasnosti i rizika. Svaki ljubavnik mora biti demonski ljubavnik. Ali demonima sve brzo dosadi. Kada je veza u nevolji, obično prvo nastrada seks. Često je izostanak seksa prvi znak upozorenja.

Ljudi su danas zasićeni svime. Previše smo toga testirali i isprobali, potaknuti savjetom da neprestano moramo isticati važnost novine, ponavljajući da je tajna uspješne veze u tome da seks uvijek bude raznolik i svjež. Kao i s njezinim političkim prethodnicima, seksualna revolucija postala je svojevrsna tiranija.

A zbunjene ljubavnike kroz sve to vodi sve veća vojska terapeuta i savjetnika, koji često nude svoje savjete na televiziji u udarnome terminu. Ti muškarci i žene gorljivo vjeruju u modernu potragu za svetim gralom u obliku G-točke, koja je legendarna, bogata i nepoznata kao Atlantida. Zapravo 'G' u tome nazivu ne odnosi se na svet gral, nego na prvoga G-čovjeka, Ernsta Grafenberga, njemačkog ginekologa.

'Problem je u tome što seks gubi vezu s fizičkim apetitom i prirodnim ciklusom i sposobnostima tijela. Čak je i seksualni identitet postao nesiguran i fluidan. Rijetki su posve sigurni da su heteroseksualci, homoseksulaci ili oboje. Uvijek postoji proganjajuća misao da propuštamo ispunjenje u nekom drugom identitetu', tvrdi autor knjige 'Doba apsurdnosti.'
Pogrešna je također ideja da je ljubav posljedica seksualne ispunjenosti. Prije će biti da je obratno. Seks najviše ispunjava kada je izraz nježnosti, a ne majstorska izvedba tehnika iz priručnika.



Izvor: Tportal

Dosta dobar tekst. Mesaju ljubav i zaljubljenost ali moze im se oprostiti. 

Ljudi su danas previse "bujni". Usled previse izbora imaju premalo srece. A za neku ljubav i ne treba previse, samo sto retko ko to vidi tako. Ili traze previse ili kada i nadju nesto odgovarajuce uvek im nesto fali i uvek hoce vise. Nema nista lose u tome(ni ne treba se zadovoljati sa "mrvicama") ali ljudi preteraju sa tim. Nikada ni ne zastanu i zapitaju se sta oni nude, a cak i kada to urade misle da zasluzuju mnogo, najbolje, sve na svetu. 

Nije teze nego pre, samo su pravila drugacija kao i skala po kojoj ljudi mere tu ljubav. Ranije je bilo dovoljno da nadju nekoga odgovarajuceg i da se zene/udaju, danas zahtevaju mnogo vise i imaju veci izbor pa im je uvek nekako sve malo.

Ne uvek i ne svima, ali dosta ljudi je takvo sto se tice veza i neke ljubavi.