Mi sve sukobe nazivamo borbom, jer je to ljudska ideja koja je najbliza odnosu pobednik - pobedjeni. Kada u osnovi ne bismo drzali ovaj koncept, ne bi bilo borbe.
Hijena koja oglodje kosti lesa, pauk koji jede muvu, ne cine ni vise ni manje nego jedno drvo zivota koje iz zemlje pokupi vodu i so potrebnu za zivot.

Ravnodusni posmatrac, kao ja, vidi hijenu, pauka i drvo.
Pravican covek upuca hijenu, cizmom zgazi pauka i legne u hladnovinu drveta verujuci da cini dobro delo.
Dakle, u apsolutnom smislu, nema ni borbe ni pravde... U osnovi je pravedno ono sto nam odgovara.
Pretpostavimo da umesto da covek ubije hijenu, hijena ubije coveka, drvo padne na njega i onda ga pauk otruje svojim ujedom - Sve nam to ne izgleda pravicno jer nam ne odgovara.
Uprkos tome sto  osnovi ne postoji nista drugo sem ovog utilitarnog interesa, ideja o pravde i ravnopravnosti je tendencija koja cuci u nama....

Ali, kako je realizovati?

Eugene V. Debs:

Now my friends, I am opposed to the system of society in which we live today, not because I lack the natural equipment to do for myself but because I am not satisfied to make myself comfortable knowing that there are thousands of my fellow men who suffer for the barest necessities of life. We were taught under the old ethic that man's business on this earth was to look out for himself. That was the ethic of the jungle; the ethic of the wild beast. Take care of yourself, no matter what may become of your fellow man. Thousands of years ago the question was asked; ''Am I my brother's keeper?'' That question has never yet been answered in a way that is satisfactory to civilized society.

Yes, I am my brother's keeper. I am under a moral obligation to him that is inspired, not by any maudlin sentimentality but by the higher duty I owe myself. What would you think me if I were capable of seating myself at a table and gorging myself with food and saw about me the children of my fellow beings starving to death.

1908 speech

Ideja o pravdi i ravnopravnosti je zamisao slabijih, jer za njih to je jedan od načina da se suprostave jačima tj. pobednicima.

Pobednik će sebe da uzdiže, praveći od sebe idola i misleći da je neprikosnoven. Za njega je pravedno da ima sve, jer je pobedio u sukobu i "zaslužio". Ovo je, u stvari, pravilo jačega koje vlada u prirodi. Životinjske vrste se međusobno tuku za prevlast, i pobednik tog sukoba uzima sve. Ovo "ubeđenje" je i dalje duboko ukorenjeno u čovekovoj svesti.
Gubitnik, ako ne bude mogao da pobedi jačeg, možda će težiti zamisli o ravnopravnosti i pravdi, što nije glavno pravilo prirode...



Ljudi treba da imaju više saosećanja za druge, da ne prate isključivo svoje ciljeve ili ciljeve svoje grupe. Da ne zamišljaju ljude koje se razlikuju od njih kao niže od njih, glupake, varvare, životinje, nego kao običnog čoveka...
Na kraju, svaki čovek ima nos, uši, oči, srce, želje...  Poenta je da se napravi sklad sa drugim ljudima.

doduše, ovo je moguće samo na papiru... Totalno je druga stvar realizovati

zavisi ko je taj covek na koga se srusilo drvo... Ja znam za pet ljudi koje bih voleo da vidim da umru na taj nacin... ti si u tom coveku verovatno odmah video nekog nevinog coveka kome se desilo ono sto nije zasluzio.
na ovo pitanje si dobio odlican odgovor. @Utopia, 
I ne zaboravi da je upravo covek merilo svih stvari. Pravda je relativna i samim tim tesko ostvarljiva (ja cak mislim i da je  nemoguca, no to je samo moje misljenje)... 

Pravednici su najgopri. Oni racionalizuiju svoje porive i sakrivaju se od sopstvene introspekcije iza viših ciljeva.

text je c/p sa jednog drugog foruma, nisam ga ja pisao

Svrha texta je da na jedan ocigledan primer, svako "pravdu" gleda onako kako njemu licno odgovara.

aaaaaaaaaaaa,  ok onda... nisam znao... jbg, mislio sam da je tvoje pitanje.