Europa ostaje bez struje



Kontinentu prijeti energetski mrak. Ubrzano ostaje bez energije. Baterije su gotovo prazne i trebat će apsolutno svi mogući izvori da se zadovolji rekordna potražnja za strujom.

Ovih je dana u Češkoj, točnije u mjestu Velký Karlov u južnoj Moravskoj, počela raditi najveća elektrana na biogorivo u Europi! Oko 6,5 milijuna eura vrijedna elektrana proizvodi 2,7 megavata električne energije na sat, za što će, na radost ekologije, utrošiti 250 tona otpada, piše Vjesnik.

Međutim, s obzirom da će elektrana raditi puna 24 sata dnevno, godišnje će, tvrdi kompanija Zevo koja njome upravlja, ona moći proizvesti čak 23.725 megavatsati, za što će pak utrošiti 90.000 tona otpada. Stručnjaci procjenjuju da će godišnja proizvodnja ove 'bioelektrane', čija je gradnja počela lani u studenome, moći namiriti potrebe oko 8000 čeških kućanstava.

Obistine li se crne prognoze energetskih stručnjaka, ovakve bismo vijesti mogli slušati sve češće. Europa, naime, ubrzano ostaje bez energije, njezine su baterije na izmaku i bit će joj stoga potrebni apsolutno svi mogući energetski izvori kako bi zadovoljila rekordno rastuću potražnju za strujom.

Stari kontinent, smatra se, jedva raspolaže energijom. Razloga je za patnju nekoliko, no najvažniji su - sve manja proizvodnja električne energije, nedostatna ulaganja u elektroenergetsku infrastrukturu, sve veće cijene energenata te poput puža spora liberalizacija tržišta.



Koliko je pitanje energetske sadašnjosti i budućnosti Europe aktualno, dokazuje i činjenica da je prošloga tjedna časopis Forbes objavio zabrinjavajuću analizu energetskih potreba i mogućnosti Staroga kontinenta.

Forbes je, uz to, ponaosob promotrio i energetsku situaciju u najvećim i najrazvijenijim europskim državama te došao do zanimljivoga, ali i gotovo dramatičnog zaključka - kotlovi diljem Europe neće još dugo zviždati!

Ovakve su slutnje poduprte čvrstim argumentima i neumoljivim brojčanim podacima. Razlika između ponude električne energije i potražnje za njom nikad, primjerice, nije bila manja! U 2005. i početkom 2006. u Europi je proizvedeno tek 4,8 posto električne energije više od potražnje, što je čak niže od rekordnih 5,8 posto razlike zabilježene 2004. godine.

Ekstremni vremenski uvjeti, nažalost, pritom su samo još odmogli - Europa je ljeti 2005. doživjela rekordne vrućine, što je za sobom povuklo rekordnu prodaju i potrošnju klimatizacijskih uređaja.

Zima 2005./06. donijela je pak drugu krajnost - hladnoće nalik sibirskima u većem dijelu Europe, ali i suše u Španjolskoj i Francuskoj. Sve je to utjecalo na iscrpljenost 'europskoga strujnog kruga'.

U najvećim je nevoljama, Španjolska i to unatoč rastu proizvodnje električne energije od 8 posto, dok zemlje poput Velike Britanije i Irske zahvaljujući većim ulaganjima u svoje elektroenergetske sustave zasad stoje najbolje. Uzevši, međutim, kontinent u globalu, Europa - vapi za investicijama.

Lani je konzultantska tvrtka Capgemini objavila procjenu da bi europske vlade u idućih 25 godina u elektrane morale uložiti novih 700 milijardi eura. U svome ovogodišnjem izvještaju European Energy Market Observatory Capgemini priznaje da su ulaganja u 2005. porasla, no uz dodatak to je nedovoljno da Europi osigura stabilnu opskrbu električnom energijom u idućih pet godina!



"Možemo se pitati zašto vlade ne ulažu više", kaže Colette Lewiner, voditelj odjela za energiju u Capgeminiju i odmah nudi odgovor. "Rizici su iznimno veliki, jer posao uključuje dugoročnost. Osim toga, procedura za dobivanje dozvola, primjerice, za gradnju nuklearne elektrane, vrlo je duga. Prije vam je za to trebalo pet godina, a danas to često potraje i više od 10 godina".

Ruski nadzor nad ključnim energetskim 'slavinama' jedan je od glavnih čimbenika visokih cijena energenata, ponajprije plina. Prisjetimo li se samo početka ove godine, Europa se, unatoč sibirskim temperaturama preznojavala kao u sauni kada je ruski predsjednik Vladimir Putin 'zavrnuo pipu' plinovodu kroz Ukrajinu.

Iako je Kremlj tad vrlo brzo opskrbu plinom normalizirao, mnogi su taj nediplomatski ruski potez protumačili kao snažno podsjećanje toga euroazijskog diva da dugoročne europske zalihe energije umnogome ovise o - ruskome plinu!

U kontekstu priče o energetskoj budućnosti Europe bilo bi neozbiljno zaobići pitanje ekologije, odnosno Prokotola iz Kjota. I članice Europske unije, kao uostalom i sama EU, moraju se strogo pridržavati dogovorenih obveza, na što ih obvezuje i Europski nacrt o stakleničkim plinovima iz 2005. No, iako je, prema Protokolu iz Kjota, obveza EU da do 2008.-2012. smanji emisiju stakleničkih plinova za osam posto u odnosu na razinu iz 1990., lani je čak 15 članica EU bilo 300 milijuna tona ugljičnog dioksida daleko od cilja iz Kjota.

Koliko je pak Europa, i je li uopće, daleko od redukcija električne energije, to još nitko ne zna. Na europskim je vladama da svome stanovništvu osiguraju sigurnu opskrbu strujom jer nam se, u suprotnome, smiješi povratak u mračan i hladan srednji vijek, piše Vjesnik.

Izvor: NetPortal