Esad Midžić

Esad Muharema Midžić je rođen 1917. godine u Prijedoru, Bosna i Hercegovina. Prije ulaska u NOB bio je student. Član KPJ postao je 1940. U NOB stupio 1941. Strijeljan je 1942. u Banjoj Luci. Za narodnog heroja proglašen 5. jula 1951. godine.

Esad je ponikao u siromašnoj prijedorskoj porodici, istrajno je išao putem istaknutog komuniste-revolucionara. Teško se školovao, ali se svojom upornošću uvijek svrstavao u red najboljih među naprednim mladim ljudima iz gimnazijskih klupa u Prijedoru i Bihaću pa do Pravnog fakulteta u Beogradu. Živog duha i znatiželjan, nastojao je što više da sazna i bude neposredan učesnik akcije.

Pomogao je rudarima Ljubije za vrijeme njihovog štrajka septembra 1940. godine. Tada postaje član KPJ. Rat je dočekao kao član MK KPJ za Prijedor. Odlukom Partije odlazi u sela i učestvuje u pripremama ustanka. Odmah po ustanku, a naročito u borbama kozarskih partizana u Podgradcima, Turjaku i Mrakovici, došli su do punog izražaja oni Esadovi kvaliteti s kojima se probio na čelo Kozarčana.

9. februara 1942. godine Esadu Midžiću je povjerena dužnost političkog komesara Kozarske proleterske čete. Kad je od najboljih boraca Bosanske krajine formiran Prvi krajiški proleterski bataljon, Esad je postao politički komesar tog bataljona. Krajiški proleteri vodili su bitke u centralnoj Bosni protiv četnika, ustaša i Nijemaca. Kada je bataljon na Motajici bio desetkovan Esad Midžić se sa 20 drugova probio prema Čemernici, ali je pao u četničku klopku i tu je zarobljen. Predat je ustašama, a ovi ga odvode u Banju Luku, u zloglasnu Crnu kuću.

Odbio je predlog ustaša da pređe u njihovu službu, da će biti pomilovan kao »zavedeni partizan«. Navodno, Esad im je odgovorio: »Da, tačno je da sam partizan, ali prije svega ja sam komunista i još nešto: komesar proleterskog bataljona. Prema tome, nisam, »zavedeni partizan, već svjestan borac i rukovodilac. Znam sve veze, ali vam nećii reći ni jednu, jer to rade samo izdajnici, a nikada komunisti.«

Takođe, komunistički izvori tvrde i iduće:
Ustaše su ga mučile. Nije ništa priznao. Kada mu je prije strijeljanja prišao hodža da ga blagoslovi, prezrivo ga je odbio i rekao da je to glupo i nedostojno komuniste. Prije nego što je streljački vod pucao, Esad je klicao Komunističkoj partiji i vikao da mu nije žao što gine, jer će narodna borba uroditi plodom. Strijeljan je 17. jula 1942. godine.

Esad Midžić spada u red najboljih junaka Kozare iz perioda NOB-a. Prijedorska gimnazija je nakon drugog svjetskog rata preimenovana njegovim imenom, a od 1992. godine, gimnazija nosi naziv "Sveti Sava".

Literatura
Korišćena knjiga "Kozara" dr. Ljube Mihića

Izvor: Wikipedia