Emocionalni ispad

Piše: Ljubica Uvodić Vranić, psiholog - psihoterapeut

Sigurno ste doživjeli da je netko iznenada pokazao kiselo lice pa za čas i žalosno spustio obrve i zatresao bradom, a onda, za nepunu minutu, prolio kišu suza. Kako ste se tada osjećali? Bili ste zbunjeni? Postali ste i sami žalosni? Osjećali ste se krivima ili barem odgovornima za takav iznenadni slap suza? Imali ste spontani poriv da utješite osobu koja je tako odjednom i gorko zaplakala? Zapitali ste se, što je meni ovo trebalo, a samo sam upitao kako joj je majka. Pa nisam mogao znati da je njezina majka nedavno preminula. Što ću sad?
Kod iznenadnih suza je možda i lakše jer je osoba zapravo autoagresivna. To znači da je svoju agresiju okrenula prema sebi i da sad sebe na neki način muči, kažnjava, sažalijeva.

Kod iznenadne ljutnje zna biti teže. Čak zastrašujuće. Ljutnja je agresija. Osoba napada nekoga. Verbalno. A nažalost katkad i ne samo verbalno. Unošenje u lice, prijetnje, psovke, približavanje s neprijateljskom mimikom sve to može izbezumiti onoga na koga se to odnosi. Zbog straha koju iznenadna ljutnja zna nametnuti, ovdje je moguće očekivati iznenadni odgovor na emocionalni ispad. Dok za suze imamo sućut, za ljutnju obično imamo neki drugi odgovor pa će osoba najvjerojatnije pomisliti kako sebe treba obraniti od sugovornika koji je odjednom pokazao iznenadnu i negativnu emociju.

Emocionalni ispad možemo definirati kao naglu, iznenadnu provalu emocije koju onaj koji tu emociju donosi ne zna kontrolirati.
Ni njegova okolina na koju je ta emocija upućena, ili joj tek svjedoči, nije spremna za emocionalni ispad pa često upravo ta okolina i postavlja dijagnozu - emocionalni ispad. Okolina obično ima poteškoća da se snađe u toj iznenadnoj i nepredvidljivoj situaciji. Kako je emocionalni ispad nepredvidljiv, tako je i reakcija na njega nepredvidljiva i često čudna, čak i onda kad osoba ima iskustvo s drugom osobom koja je već imala emocionalni ispad ili je sklona takvom ponašanju.

Na ispad ljutnje netko kao svoju reakciju izabere hrabro napuštanje bojnog polja. Netko reagira doslovnim bijegom ili povlačenjem u sebe, što je također neka vrsta bijega. Netko kad ga napadne netko drugi ljutnjom pokuša se obraniti isto takvom emocijom - ljutnjom. Čak i većom ljutnjom da bude uvjerljiv i da odnese pobjedu jer je njegova ljutnja veća pa je on jači. Rijetko se na nečiju ljutnju odgovara tješenjem. Možda jedino kad je riječ o ljutitom djetetu. Tješenje kod odraslih rijetko dolazi kao odgovor na emocionalni ispad ljutnje. Katkad možda netko i pokušava stvar smiriti pa se to smirivanje može donekle razumjeti kao tješenje.
Nekoj se ljutnji za koju nema razloga da se pojavi s toliko siline, može donekle doskočiti: moguća reakcija na emocionalni ispad ljutnje može biti protunapad.
Ako će taj protunapad riješiti i zaustaviti emocionalni ispad, "otrijezniti" onoga kojeg je zahvatila iznenadna i žestoka jarost, onda bi taj protunapad mogao biti čak i dobar. Dakle, nagla, brza i odlučna reakcija može biti odabrano ponašanje ako se tom reakcijom uspije iznenaditi i zaustaviti nekontrolirani ispad.
Ali, odgovor može biti i žestoki strah koji blokira. Tada nam kroz glavu tek prolaze pitanja poput: Kakav bi bio ishod tog duela? Je li moguće da on ostane u granicama verbalnog? Treba li pozvati nečiju pomoć?
Strah može dakle biti odgovor na emocionalni ispad ljutnje.
Strah sam po sebi može biti i emocionalni ispad. Takav ispad koji dolazi kao strah koji prestravljuje, blokira, izbezumljuje, zna biti snažan emocionalni ispad koji itekako može zbuniti sugovornika.
Često se bojimo nekih zahvata, liječenja pa čak i bezazlenog pregleda iako znamo da nam to zapravo koristi. Neki se ljudi boje nagle promjene pa reagiraju strahom. Onaj koji vrišti od straha jer reagira na upravo protekli događaj može itekako otežati spasiteljima da postupe brzo i učinkovito. Golemi strah koji čini osobu iracionalnom, a njezinu reakciju neprimjerenom zna ostaviti veće posljedice od samog događaja. Svi mi znamo kako se u tunelu, u nekom zatvorenom prostoru na uzvike požar, podmetnuta bomba i slično zna proširiti takav strah u masi da mnogi stradaju od panike jureći bezglavo prema izlazu, blokiraju izlaz, usporavaju evakuaciju pa čak, strašno je i izreći, ljudi gaze jedan drugoga u paničnom strahu.

Emocionalni ispad ljubomore također zna biti vrlo neugodan pa i opasan događaj, koji poznajemo otkad je svijeta. Sjetimo se Othela, ali nažalost i naših suvremenika, čiji se ljubomorni ispadi ne zadrže samo na riječima, nego s riječi prijeđu i na djela te fizički napadnu svoju ženu. Pritom je vrlo čest slučaj da nije riječ o preljubu već o patološkoj ljubomori. Takav emocionalni ispad može eskalirati do ubojstva i samoubojstva. Djeca su tu naravno najveće žrtve pa se katkad dogodi da osim što strada majka, stradaju i djeca, od očeve ruke. Ostanu li pak živi, rastu sa životnom traumom i sjećanjem na strašni događaj kad su izgubili jednog ili čak oba roditelja.
Emocionalni ispadi znaju dakle biti ne samo neugodni za sve one koji se nađu u blizini, nego znaju i toliko preplaviti osobu da čovjek ne zna što čini.

Emocionalni ispadi ne moraju biti samo provala negativnih emocija.
Sigurno ste čuli za onu narodnu: "igruška nađe plakušku". Naime, katkad zna doći do pretjerane provale pozitivnog raspoloženja koje onda više nije ugodno onima koji mu prisustvuju. A nije ugodno ni onome koji se pretjerano smije. Taj se neobuzdani smijeh zna preokrenuti u plač pa i to pokazuje da nije riječ o dobroj već pretjeranoj emociji koja se preokrenula u svoju suprotnost, jednako kao što se nakon sprovoda ljudi znaju opustiti i početi grčevito smijati, odnosno zahvati ih drugo emocionalno raspoloženje. To pokazuje da je emocionalnom ispadu manje važan predznak, pozitivno ili negativno, a više snaga, nekontroliranost i, manje ili više, neopravdanost.

Emocionalni ispad tada postaje veći, da se tako izrazim, od čovjeka i zavlada čovjekom. Taj gubitak kontrole zna za onoga koji tu kontrolu gubi postati pomalo bolesno zadovoljstvo.
Kao što se uživa u vlasti i zapovijedanju drugima, što prelazi mjeru, dakle ne ponašamo se odgovorno nego sebično, tako se i emocionalni ispad može smatrati nekim sebičnim užitkom. Odgovorna osoba, ako i izgubi kontrolu, nakon što je to shvatila, nastoji se ispričati i obećati da to više neće ponoviti.
Ako su nam u djetinjstvu dopuštali da se bacimo na pod u emocionalnom ispadu i još nas poslije toga nagradili time što su nam kupili igračku zbog koje smo se bacili na pod, možda su nam pomogli da pogrešno pretpostavimo kako je emocionalni ispad i dopušten i čak isplativ. Možda smo tako svojim ponašanjem, koje je bilo potpomognuto i tolerancijom i nagradom, navikli ucjenjivati svoju okolinu. Ali u životu srećemo ljude koji nisu slijepo zaljubljeni u nas kao što su to naši roditelji, pa nam se emocionalne ucjene mogu "razbiti o glavu".

Čak i neke provale iznenadnog, glasnog i možda razuzdanog smijeha, mogu također biti neugodne za onoga tko se nalazi pokraj te osobe.
Čovjek je možda rekao nešto što je njemu izgledalo bezazleno, neutralno ili umjereno šaljivo i nije očekivao nekontroliranu reakciju - neobuzdan smijeh. Takav smijeh potiče na razmišljanje: Jesam li izrekao glupost? Zabavlja li se sugovornik, smije li se ili me ismijava?

Ovdje smo spomenuli, dakle, emocionalne ispade koji su različitog karaktera, jer su ih proizvele različite emocije.
Spominjali smo kako se to odražava na sugovornika ili na svjedoka takve provale.
Ali emocionalni ispad ima naravno i drugi aspekt. Što to znači za osobu koja je izgubila kontrolu? Nakon emocionalnog ispada, osoba se može smiriti te na svoj ispad gledati kritički.
Zašto? Pa postoje uobičajeni, kulturološki uvjetovani načini pokazivanja emocija. U redu je nasmijati se, možda i pustiti suzu. Ali malo tko misli da je u redu smijati se tako da to čuju tri stola dalje u restoranu ili svi naši susjedi sa svake strane našeg stana.

Što mora poduzeti onaj koji je imao emocionalni ispad?
Naravno, ispričati se. To prvo. A potom istražiti zbog čega mu se to dogodilo. Trebalo bi otkriti je li riječ o duljem potiskivanju emocija koje onda kad iziđu na vidjelo eksplodiraju poput "expres-lonca". Ako je o tome riječ, treba se polako navikavati na češće pokazivanje emocija, odnosno na svom osobnom "loncu" trebamo ugraditi ventil koji će nam omogućiti da dio emocionalne pare polako otpuštamo van.
Možda je riječ o urođenom žestokom emocionalnom rea-giranju koje je sastavni dio osobe i zbog kojeg i ta osoba, a često i svi oke nje, pate. Nakon provale bijesa kolerik se brzo smiri i osjeća se dobro. Čak se i čudi zbog čega njegova draga s njim ne razgovara i odbija njegove poljupce i izgovara čudne rečenice: "Ti mene takvim ponašanjem ubijaš i ne možeš me sad jednim poljupcem oživjeti."Upravljanje svojim bijesom i ljutnjom može se naučiti, ali to nije lagan zadatak onome koji se navikao dati sebi oduška. Obično su takvi ljudi više povezani s onima na koje viču pa njihovo odbijanje zbog vike i emocionalnog ispada teško podnose. Tako se dogodi da oni koji sebi priušte emocionalne ispade na kraju ostanu bez važnih osoba u svom životu. Mnogi ljudi ne znaju što će s onima koji svako malo imaju emocionalne ispade, ekscese, koje oni onda dožive kao uvredu, bol i teško se od toga oporavljaju pa i napuštaju takav odnos jer ne znaju kako se nositi s tim vulkanskim provalama ljutnje.
Naravno da je važno da ponašanje ima svoje mjesto pod sigurnim kišobranom psihičkog zdravlja, a kad se nagne na onu drugu stranu, kad se više ne može govori-ti o zdravlju, tada je emocionalni ispad dio neurotičnog ponašanja, dio psihotičnog ponašanja ili dio onoga što zovemo poremećaj osobnosti.
Neurotičar kaže: Urlam na tebe, ali mi je žao jer znam da nije u redu.
Psihotična osoba u svojoj bolesnoj fazi nije do kraja ni svjesna da je imala emocionalni ispad.Poremećena osobnost obično zna da je imala emocionalni ispad, ali ima za to opravdanje koje to zapravo nije.
Poremećena osobnost dopušta sebi žestoku reakciju i nije joj previše, ili čak uopće, stalo što ta reakcija znači onome drugome. On je kao pametan pa mu glupani idu na živce, ili je uredan pa mu neuredni idu na živce. Ili je neuredan pa mu ti dosadno pedantni ljudi idu na živce. Ili to tumači na neki svoj način, ali pazi da u tom njegovom načinu on uvijek bude bolji i u pravu, a njegova okolina lošija pa dobiva od njega ukor kakav je i zaslužila.

Poremećena osobnost, za razliku od onoga tko je psihotičan, dobro zna da nije u pravu, ali ga to nije briga i ponavlja isto dokle god može druge uvjeravati da je u pravu.
Važno je reći da ljudi koji podnose emocionalne ispade onih koji su se na njih navikli i misle da imaju na njih pravo, ili se samo prave da tako misle kako bi sebi dali oduška - griješe. Griješe i prema sebi i prema onome koga puštaju da se neprimjereno ponaša. Mi smo dužni kontrolirati svoje emocije, a ne emocionalnim ispadima mučiti svoju okolinu.
Teško je katkad reći dragoj osobi - to je bio emocionalni ispad. Bojimo se da bismo je time mogli uvrijediti pa pokušavamo tu osobu razumjeti i pronaći opravdanje za njezino ponašanje. I, umjesto razumijevanja, dogodi se nerazumijevanje. Mi šutimo da zaštitimo i pokažemo razumijevanje, a onaj koji je imao emocionalni ispad ne dobije pravu povratnu informaciju. Kako nitko tu osobu nije upozorio na neprimjereno ponašanje, ona može pomisliti da je to ponašanje u redu pa i nastaviti tako. Sve do trenutka dok druga strana ne postane umorna.
Neki kažu da ništa ne iscrpljuje kao izloženost snažnim i nekontroliranim emocijama. Ne samo umor dakle, nego iscrpljenost, zaustavi povratnu informaciju pa stvari izgle-daju još gore i još nerazumljivije. Teško je imati zakašnjelu povratnu informaciju jer osoba koja je izložena emocionalnim ispadima katkad gubi samopouzdanje i nadu da svojom reakcijom može nešto učiniti. Najteže je kad počne vjerovati da zaslužuje emocionalne ispade i da je kriva što netko stalno urla na nju. U toj fazi oboje trebaju pomoć.

Zaključimo: emocionalni ispad može biti rijetka pojava, navika pa i teror koju jedna osoba provodi nad svojom okolinom. Onaj koji je toliko ljut da je to na razini emocionalnog ispada možda je u sebi nemoćan, nesiguran i nesretan ali to ga ne opravdava niti njegovoj okolini može vratiti mir.

Izvor

- Brana.M... pišeš brate zanimljive i poučne teme... ali brate preduge...
  odaberi najznačajnije...pa da i ja učestvujem.