Edvard II (Caernarvon, Wales, 25. april 1284. - Berkeley Castle, 21. septembar 1327.), engleski kralj.

Bio je četvrti sin kralja Edvarda I, te je bio prvi engleski prijestolonasljednik koji je nosio titulu Princa od Walesa. Krunu je naslijedio 1307. godine nakon očeve smrti.

Vodio je rat sa Škotskom u kojem je pretrpio poraz u bici kod Bannockburna pa je Škotskoj morao priznati neovisnost. Taj poraz je bio i posljedica sukoba sa vodećim velikašima zbog stanovitog Piersa Gavestona kojeg je doveo na dvor, proglasio grofom od Cornwalla, te mu dao bogatstvo i utjecaj. Izbila je politička kriza zbog čega je 1311. Edvard II morao prihvatiti uredbe koje su mu ograničavale vlast, a Gavestona su 1312. ubili neprijateljski raspoloženi plemići.

Kraljev rođak Thomas, grof od Lancastera, pristaša uredbi koje su ograničavale kraljevu vlast, stekao je tako kontrolu nad državom, sve dok ga Edvard II nije uspio poraziti u bici kod Boroughbridgea 1322. godine i dao ga smaknuti. Uredbe je stavio izvan snage ali je i dalje ostao vrlo nepopularan vladar.

Svoju nepopularnost zahvaljuje i dovođenju na dvor svojih novih ljubimaca, stanovitih oca i sina Despensera. Njihov utjecaj na vlast bio je naglašeno razbojnički i nije poštivao nasljedna prava. Kraljeva posvećenost pokroviteljstvu nad ljubimcima i nepridržavanje onovremenih predodžbi o ponašanju kralja dovela je do novih nezadovoljstava.

Edvardova supruga Izabela, kći Filipa IV Francuskog je sa svojim ljubavnikom Rogerom Mortimerom 1326. zarobila Edvarda, svrgnula ga u korist sina Edvarda i dala ubiti. Edvard II smaknut je 1327. u dvorcu Berkeley, vjerojatno užarenim žaračem stavljenim u kroz metalnu cijev u debelo crijevo, što je bio način usmrćivanja koji iza sebe nije ostavljao optužujućih tragova i djelovao je kao prirodna smrt usmrćenog, a vjerojatno je bio i osveta zbog njegovih homoseksualnih sklonosti.

Naslijedio ga je sin Edvard.

Izvor: Wikipedia