»Bozanska komponenta«

Već desetljećima se zna da su u ljudi podložnih epileptičnim napadima (do kojih dolazi u sljepoočnim režnjevima mozga) mnogo češća duboka duhovna iskustva nego što je to uobičajeno. Profesor V.S. Ramachandran, ravnatelj Centra za mozak i spoznaju pri Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, cijeli svoj radni vijek radi s epileptičarima. Nakon napada pacijenti mu redovito govore stvari kao: »Postoji božanska svjetlost koja sve obasjava«, »Postoji konačna istina koja leži sasvim izvan dosega običnog uma previše zaokupljenog vakodnevnom vrevom i bukom da bi primijetio ljepotu i veličinu svega postojećeg«, ili »Doktore, odjednom mi je sve postalo kristalno jasno. Više nisam imao nikakvih sumnji.« Pacijent koji je doživio ovo posljednje ispričao je da je »osjetio takav ushit da se u usporedbi s njim sve ostalo doimalo blijedim. U tom je ushitu bilo jasnoće, poimanja božanskog - bez kategorija, bez granica, samo jedinstvo sa Stvoriteljem.«
Zna se da je epilepsija povezana s eksplozijama električne aktivnosti, jačim od uobičajenih, u određenim područjima mozga i stoga se intenzivno duhovno iskustvo epileptičara već dugo veže za pojačanu aktivnost sljepoočnog režnja. Persingerovo je istraživanje sve to na neki način stavilo u kontrolirane uvjete. Otkrivši da magnetskim poljem može umjetno stimulirati sljepoočne režnjeve, uspio je izdvojiti i istražiti vezu takve stimulacije s različitim mističnim iskustvima, izvantjelesnim doživljajima, iskustvima prošlog života, doživljavanjem NLO-a (neidentificiranih letećih objekata), i tako dalje - a sve to u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. U velikoj većini slučajeva, podražaj sljepoočnog režnja izaziva jedno ili više ovakvih iskustava.
Jedna od Persingerovih suradnica, Peggy Ann Wright sa Lesley Collegea u Cambridgeu, u Massachusettsu, proučavala je vezu između povišene aktivnosti sljepoočnog režnja i takozvanih šamanskih doživljaja. To su putovanja duše u daleke predjele iskustva, a svrha im je komunicirati s duhovima živih i mrtvih te donijeti savjete za ozdravljenje. Rad Wrightove također je pokazao da ritmičko bubnjanje, kakvo se koristi u raznim duhovnim ritualima, uzbuđuje sljepoočne režnjeve i za njih vezana područja limbičnog sustava.
Persingerov se rad, kako smo vidjeli, fokusirao na duhovna iskustva izazvana umjetnim podražavanjem sljepoočnih režnjeva. Godine 1997, V.S. Ramachandran i suradnici načinili su još jedan korak prema povezivanju pojačane aktivnosti sljepoočnog režnja s duhovnim iskustvima - ovoga puta u »normalnih« ljudi pod normalnim uvjetima. Na sljepoočnice zdravih ljudi i epileptičara priključene su EEG-elektrode. Otkriveno je da se na spomen vjerskih
ili duhovnih riječi ili tema, aktivnost sljepoočnog režnja u zdravih ljudi povećava do jačine slične onoj u epileptičara prilikom napada. Na osnovi toga su zaključili: »Moguće je da u sljepoočnim režnjevima (posve 'normalnih' ljudi) postoji specijalizirano živčano ustrojstvo 'zaduženo' za vjeru. Moguće je da je fenomen vjere 'uprogramiran' u mozak.«
Sljepoočni režnjevi blisko su povezani s limbičnim sustavom, moždanim centrom za emocije i pamćenje. Dva bitna dijela limbičnog sustava su amygdalum, malena bademasta tvorevina u sredini limbičnog područja, i hipokampus, neophodan za pamćenje iskustava. Persingerov je rad pokazao da podražavanje ta dva emocionalna centra u mozgu izaziva pojačanu aktivnost sljepoočnih režnjeva. I obratno, pojačana aktivnost sljepoočnog režnja izaziva burnu emocionalnu reakciju. Činjenica da je u to uključen hipokampus, vezan za sjećanje, ima za posljedicu to da, premda većina duhovnih iskustava u sljepoočnom režnju traje samo nekoliko sekundi, ona mogu imati snažan i trajan emocionalni utjecaj na cijeli život osobe - koji se često naziva »preobražavajućim«. Uključenost limbičnog sustava ukazuje na važnost emocionalnog faktora u vjerskom ili duhovnom iskustvu, za razliku od samog vjerovanja, koje može biti potpuno intelektualno.
Neurobiolozi poput Persingera i Ramachandrana nazvali su područje sljepoočnih režnjeva vezano za vjersko ili duhovno iskustvo »božanskom točkom« ili »božanskom komponentom«. Njihovo je mišljenje da se ta božanska točka razvila u mozgu radi ispunjenja neke evolucijske svrhe, ali brzo dodaju da to ni na koji način ne dokazuje da Bog uistinu postoji, niti da ljudi uistinu komuniciraju s Njim. Što ona, dakle, dokazuje?
Je li »božanska točka« neki neurološki trik kojim se priroda poigrala s nama zato što je ljudsko vjerovanje u Boga na neki način korisno za prirodu ili društvo? Jesu li se tisućama godina razvijali rituali i simboli, da li su pisani stihovi, cijeli životi posvećivani vjeri, vodeni ratovi i građene katedrale samo zbog električne aktivnosti u nekim dijelovima mozga? Je li silina preobraćenja Sv. Pavla na cesti za Damask samo popratna pojava epileptičnog napada? Ili je »božanska točka« presudna komponenta naše sveobuhvatnije duhovne inteligencije, a aktivnost sljepoočnog režnja način na koji je priroda
omogućila mozgu da sudjeluje u dubljoj spoznaji nas samih i Svemira
oko nas?
Kad je harvardski psiholog William James početkom dvadesetog stoljeća napisao svoje sad već klasično djelo Raznolikost vjerskih iskustava (The Varieties of Religious Experience) on dabome nije znao za buduća istraživanja »božanske točke«. Ali znao je da epileptični napadi i sklonost određenim oblicima ludila stvaraju iskustva vrlo slična duhovnima, i bio mišljenja da bi »stanoviti medicinski materijalisti «, kako ih je on nazivao, mogli to iskoristiti da umanje značenje
duhovnih iskustava. James je takve materijaliste smatrao »plitkoumnima « kad nisu u stanju razlučiti dva bitna i vrlo različita pitanja. Kakva je priroda i biološko ishodište duhovnog iskustva? I koje je njegovo značenje i smisao? Mozak je, po njegovom mišljenje, važan sudionik u većini psiholoških iskustava, ali reći tako nešto nije isto što i reći da se sva takva iskustva mogu svesti »isključivo na neurologiju«. Znanstvenici mogu, na primjer, simuliran »vizualno
iskustvo« podražavanjem vidnog korteksa, ali to ne dokazuje da je sam vid halucinacija.
U svjetlu najnovijih neuroloških istraživanja čini se očitim da »božanska točka« igra itekako bitnu biološku ulogu pri duhovnom iskustvu. Rad Persingera i Ramachandrana, te drugih neurologa i psihologa koji su proučavali aktivnost »božanske točke« u vezi s ludilom i kreativnošću, potvrđuje vezu između podražaja sljepoočnog režnja ili limbičnog područja i »abnormalnih« ili »osobitih« iskustava raznih vrsta. Međutim da bismo mogli u potpunosti ocijeniti
ulogu »božanske točke«, te iskustava koja ona potiče ili kojima posreduje, moramo pobliže ispitati neka od tih iskustava, ludilo i bolest s kojima su često povezana, i njihovu pozitivnu ulogu pri rješavanju problema, imaginaciji i kreativnosti.


Odlomak iz knjige " SQ Duhovna inteligencija - suštinska inteligencija " autori Danah Zohar i Ian Marshall

kako te ne smori da citirash toliku gomilu tih nju ejdzh tekstova... 

Smori ???

Citaj i uci. Nauci i saznaj sta i drugi misle. Zasto neko misli da je istina o necemu,a neko ne. Zasto neko nesto ovako predstavlja, a neko onako. Zasto ,.... zasto, ....

Na kraju krajeva, niko te ne tera da citas.

Pusti ih, lightsoft...

Intelektualna lijenost je sveprisutna.

bolje nego duhovna lenjest.. k'o da vi chitate knjige sa npr. sajta svetosavlje.org

Da ne bih bio duhovno lijen ne moram citati bas s tog sajta.
Ima toga o-ho-ho za procitati a da se duhovno bogatim.

pa naravno, uvek ima za chitati.. samo Pravoslavlje treba izbegavati..

Da se razumijemo, u proslosti sam citao mnogo o Krscanstvu, ukljucujuci i Pravoslavlje...

 

Boze rogozube kako lupetas. Pa naravno da treba da procitas, kako uopste znas sta kritikujes kada nisi ni procitao o cemuu je rec. Sveti oci , su vrlo cesto imali i odlicno svetovno i teolosko obrazovanje, pa im je eto bilo na spasenje. Ako neko nece da cita duhovnu literaturu to nesprecava tebe da citas svetovnu. Pozdrav bratu u Hristu Rogozubu i svima ostalima

nikad chula za deveto crkveno pravilo?  mogla bi da nadjesh njegovu opshirniju verziju, a ne da ga chitash samo u crkvenom kalendaru gde je data jedna rechenica.

Sveti oci , su vrlo cesto imali i odlicno svetovno i teolosko obrazovanje, pa im je eto bilo na spasenje. Ako neko nece da cita duhovnu literaturu to nesprecava tebe da citas svetovnu. Pozdrav bratu u Hristu Rogozubu i svima ostalima

nemorash ponavljati. kazhe sveti Vladika Nikolaj- shto vishe svetskog unosimo u sebe, to vishe otrova unosimo u sebe. sveti Pajsije Velichkovski je sam batalio shkolu i rekao kako je svetsko obrazovanje shtetno i da se netreba njime zanositi. sveti Ignjatije Brjanchaninov prichao o svetskom obrazovanju kao ne- dushekorisnom i kao takvom nepozheljnom. tri najvecja svetitelja poslednjih vremena, a ti nemoj njih da slushash nego slushaj Irineja i Atanasija.
chitanje verskih/ filosofskih/ ideoloshkih knjiga pisanih od strane ne-pravoslavnih, za ljude koji ne poznaju dobro Jevandjelje i koji nisu utvrdjeni u veri je strogo zabranjeno. dakle, za 99% danashnjih krshtenih.

Ti to tako kazes Rogozube, a koliko vidim pishe ti da koristis Windows XP i Mozillu Firefox 2.0.0.11 kako si to naucio bez tog "svetskog obrazovanja", molim te, objasni 

Zezam se, nemoj se ljutiti

Duhovna inteligencija je nesto sto bih volio da su svi ljudi bogati time. Nazalost nisu.
Ja sam Hrvat, ti Srbin. Da su recimo 99.9% Hrvata i Srba bili duhovno bogatiji ne bi nam se desila sva ona zla koja jesu. Ja recimo, niad nisam digao ruku, ni oruzje, nista, ni na koje drugo ljudsko bice, ukljucujuci Srbe u to. Takav je moj pogled na svijet! Da je 99.9% Srba i Hrvata kao ja - bilo bi nam svima puno bolje danas i sva ona zla se ne bi desila.

A da ne kazem koliko je toga poslo od Crkve!
Da ne pricam koliko su Crkve zagovarale ubijanja, paljenja "onih drugih".

Meni ne postoje "oni drugi"!

Pravoslavna Crkva nikada nije zagovarala nikakvo nasilje.

Lako je vidjeti smece u tudjem dvoristu.
Tesko je cistiti ga u svojem.

malo prouchiti istoriju i sve cje biti jasno. Pravoslavlje je jedina vera koja nema u svojoj istoriji nikakvog organizovanog nasilja i jedina vera u koju su celi narodi prelazili u nju a da nisu bili osvajani.

Ne treba ici daleko u istoriju/povijest. Ni vremenski ni geografski.
Cca 15-ak godina, cca 500-tinjak kilometara. Praksa govori svoje vise no postovi na Bureku.

Pravoslavni Hrishcjani ne vode osvajachke ratove. to je aksiom. ne zakljuchak.

iz ovog aksioma mozhesh izvucji zakljuchak da ko vodi osvajachki rat nije Pravoslavni Hrishcjanin. mada, to na shta ti mislish nije bio osvajachki rat, ali je ista poenta.

Eeeehheeeeeeeejjjjj, ovde je rec o duhovnoj inteligenciji. Samo da Vas podsetim. 

sveti Vladika Nikolaj - Neposredno posle završetka bogoslovije, kao odličnom i darovitom učeniku, nuđeno mu je da ide na studije u Rusiju. On je pošto-poto hteo na Zapad. Nije mogao odmah dobiti stipendiju. Rešio je da čeka. I jednog dana stigla je odluka ministra prosvete da se Nikoli obezbeđuje stipendija za nastavak studija na starokatoličkom fakultetu u Bernu u Švajcarskoj. Želja je bila ispunjena. Nikola je spakovao kofere i otputovao u Švajcarsku.

U Bernu je Nikola prvi put dobio potrebne uslove za učenje i studiranje. Imao je državnu stipendiju koja mu je obezbeđivala pristojan život. Sa fotografija iz tog doba vidi se da je on već tada postao uglađeni i lepo odeveni evropski student i gospodin. Dobro je naučio nemački jezik i pored svog matičnog fakulteta u Bernu odlazio je da sluša predavanja na drugim fakultetima širom Švajcarske i Nemačke. Ostajao je čitave semestre na poznatim fakultetima slušajući čuvene profesore teologije i filosofije. Po završenom fakultetu prijavio je doktorsku tezu i doktorirao na temu: “Vera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkve”.

Iz Švajcarske, Nikola se vraća u Beograd, sa namerom da studije nastavi na Oksfordu u Engleskoj. Nije odmah dobio stipendiju, ali on otputuje u Englesku. Verovatno intervencijom i vezama prote Ilića, ubrzo mu je dodeljena stipendija. Bez velikih teškoća Nikola nauči engleski jezik i završi filosofki fakultet u Oksfordu i doktorira iz filosofije na temu: “Filosofija Berklija”. Ovu temu je branio na francuskom jeziku u Ženevi. I tako sa dva doktorata i perfektnim znanjem tri glavna evropska jezika, Nikola se vraća u Beograd.

U Beogradu nije dočekan sa oduševljenjem. Mala balkanska sredina dočekala ga je sa zavišću a crkveni ljudi su zazirali od njega zbog toga što se školovao u rimokatoličkoj Evropi. Ni jedna diploma nije mu priznata, navodno zbog toga što nije imao završenu punu gimnaziju. I on, sa završena dva fakulteta i položena dva doktorata na dva najznamenitija evropska univerziteta vraća se u srednju školu i polaže sedmi i osmi razred gimnazije u Drugoj beogradskoj gimnaziji. Posle toga je postavljen za suplenta Beogradske bogoslovije kao svršeni student filosofije. Predavao je svetovne predmete i jezike.

shto vishe svetovnosti unosimo u sebe- to vishe otrova unosimo u sebe.

ovu rechenicu je zapisao posle svog istinskog Hrishcjanskog budjenja. znash, od kada su pocheli da ga zovu "Ohridski mrachnjak". od kada je pocheo da pishe protiv evrope, zapadne civilizacije, njegog obrazovanja, njene kulture, njenih vrednosti, njene lazhnosti, i njene pogubnosti.

Apsolutno sam fasciniran tobom - molio bih te da mi posaljes sliku da napravim ikonu po tvom liku i da te slavim kao krsnu slavu. NAdmasio si sve prethodnike koji su galopirali ovim stepama.