Duga istorija pikantnog



Ljute papričice prže jezik i tjeraju suze na oči, no neki ljudi ne mogu bez njih. Pogotovo kuhari od Meksika do Tajlanda, koji samo prstohvatom čilija stvaraju čaroliju. A tko li se prvi tome dosjetio?

Sada su znanstvenici otkrili da je ova biljka u kulinarskom optjecaju najmanje 6000 godina. Novi fosili pokazuju da su prethistorijski ljudi od juga Perua do Bahama uzgajali više sorti papričica milenijima prije dolaska Kolumba, koji se smatra 'odgovornim' za uvođenje ljutog u svjetsku kuhinju.

Najstariji tragovi pronađeni su na jugozapadu Ekvadora, gdje su drevne obitelji pekle meso s uzgojenim papričicama prije 61.000 godina.

Otkriće, objavljeno u magazinu Science, ukazuje na činjenicu da je poljoprivredna proizvodnja starog Novog svijeta bila kudikamo sofisticiranija nego što se do sada vjerovalo.

"Neki ljudi, koji su drevnu hranu uvijek opisivali kao jednostavnu, vjerojatno će morati preispitati svoje stavove", kaže voditeljica istraživanja Linda Perry iz Nacionalnog muzeja prirodne povijesti Smithsonian.

"Ovo nam puno govori o tome što se motalo po glavi prethistorijskog čovjeka", kaže suautorica studije Deborah Pearsall, profesorica antropologije sa Sveučilišta Missouri-Columbia, koja je otkrila dokaze o tragovima čilija u posudama iz drevnog ekvadorskog sela.

Arheolozi prate porijeklo hrane ne samo iz čiste znatiželje o svakodnevnom životu drevnih ljudi. Širenje poljoprivrednih kultura može otkriti puno toga o prethistorijskim putovanjima i trgovini.

Tako je otkriveno da su se smokve na Srednjem istoku uzgajale već prije 11.400 godina, a ni žito puno ne zaostaje. U Novom svijetu kukuruz je bio kultiviran prije nekih 9000 godina.

"Drevni Amerikanci znali su što je dobro čim su to kušali", kaže arheobotaničar Andrew Fairbairn sa Sveučilišta u Brisbaneu. "Širenje udomaćenih biljaka pokretao je i okus, ali i kulinarska vrijednost kao potraga za kalorijama."

A kako se mogu otkriti tragovi papričica, koje nemaju ljusku ni drugih lako fosilizirajućih dokaza?

Primijenjena je relativno nova metoda, nazvana analiza škroba, pomoću koje je desetak istraživača na sedam arheoloških nalazišta u Latinskoj Americi pronašlo mikroskopske čestice škroba na kamenju s ognjišta, posuđu i u naslagama pepela.

Istraživači su otkrili da svih pet vrsta ljutih papričica daju mikroskopske čestice škroba koje nalikuju crvenim krvnim zrncima.

Konačno je Perry identificirala te mikrofosile kao ostatak domaće, a ne divlje, vrste čilija i to na nekim mjestima na kojima su papričice udomaćene prije ovladavanja vještinom izrade glinenog posuđa.

"Sada u granulama škroba imamo marker koji nam omogućava pogled unatrag u vremenu i demonstraciju raširenosti upotrebe domaćih ljutih papričica diljem obiju Amerika", kaže botaničar W. Hardy Eshbaugh, stručnjak za papričice koji nije sudjelovao u studiji.

Mikrofosili govore da se čili bogat vitaminom C obično miješao s kukuruzom i drugom hranom, a da nije bio korišten samo kao začin.

Ovim je istraživanjem pokrenut lov na prvo mjesto na kojem se uzgajao domaći čili. To ne može biti Ekvador, koji je predaleko od Bolivije i Brazila, gdje se najranije pojavio divlji čili.

"Bez obzira radilo se o migracijama ili trgovini, ovo je fascinantno", kaže Pearsall, koja je te rane uzgajivače ocijenila kao sofisticirane.

"Oni nisu bili na rubu gladi. Ljudi su uzgajali razne stvari i nisu bili fokusirani na puko preživljavanje."

Izvor: NetPortal