Državna tajna za 110 evra
E. R., 21. april 2007

ZAGREB - Necenzurisani transkripti sa sednica Vrhovnog saveta odbrane (VSO) SRJ koji navodno otkrivaju ulogu koju je Beograd devedesetih godina imao u događajima u Hrvatskoj i BiH, mogu se, za nešto više od 100 evra, naručiti preko sajta zagrebačke foto - agencije "Mape" - www.mape.hr.
Sednica vojnog i političkog vrha ondašnje Jugoslavije, 18. po redu, kako tvrde autori sajta, održana je u februaru 1994. godine. Prisustvovali su joj, između ostalih i Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Momčilo Perišić i Zoran Lilić.
Oni napominju da transkripti navodno potvrđuju učestvovanje vojske i političkog vrha SRJ u ratu u BiH i Hrvatskoj.
"Po onome što se može pročitati, uz brojne teme razgovaralo se i o visokim funkcionerima Republike Srpske Krajine i o mobilizaciji vojnika za potrebe RSK u Hrvatskoj i RS u BiH", navodi se na sajtu "Mapa".
Mediji u BiH ovih dana takođe objavljuju transkripte sa sednica VSO čiji su pojedini delovi zatamljeni. Pojedini sarajevski mediji tvrde da su baš to dokumenti koje je spominjao Džefri Najs kada je nedavno optužio svoju bivšu šeficu Karlu del Ponte da je prikrivala dokaze o umešanosti Beograda u događaje u Hrvatskoj i BiH, čime je navodno doprinela da Srbija dobije spor za genocid koji je pokrenula BiH.
Ipak, čini se da je tako nešto malo verovatno, jer baš sarajevski "Dnevni avaz" tvrdi da je te dokumente objavio još pre dve godine, što znači da oni i nisu bili nepoznati javnosti u BiH još dok je spor u Međunarodnom sudu pravde uveliko trajao.

Izvor: Novosti

hehe Novinar i voditelj dnevnika Hayat televizije je prvi provalio, a sada u HR zaradjuju na glupostima.

Pilicari...

ne kapiraš  .... taj portal funkcionira na principu pretplate , sve se plaća 





ZAGREB - Necenzurirani zapisnik 18. sjednice Vrhovnog vijeća obrane SRJ, čije je dijelove objavila sarajevska televizija Hayat, jasno pokazuje na koje je načine jugoslavenski politički i vojni vrh sudjelovao u ratovima na prostoru BiH i Hrvatske. Izjave sudionika te sjednice, koja je u Beogradu održana 7. veljače 1994., ne pružaju, međutim, dokaze o planiranju genocida.

Zapisnici su u središtu interesa javnosti otkako je New York Times postavio pitanje zašto je Međunarodni sud pravde (ICJ) presudu za tužbu BiH protiv Srbije za genocid donio bez uvida u necenzurirane dokumente. Bivši Miloševićev tužitelj Geoffrey Nice je u pismu Jutarnjem listu ustvrdio da je glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte zbog istih dokumenata napravila nagodbu koja je Beogradu poslužila da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti.

“Predložio bih dvije teme za tekuća pitanja: jednu smo maloprije načeli - informacija o dosadašnjem tijeku mobilizacije za potrebe Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, a druga tema je angažiranje Vojske Jugoslavije u bivšoj Bosni i Hercegovini”, citat je tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je u arhivi Haaškog suda zacrnjen.

Jutarnji list je do necenzuriranog zapisnika, koji nosi oznaku “vojna tajna” i “strogo povjerljivo”, došao putem fotoagencije Mape.

Za Hrvatsku su najzanimljiviji dijelovi oni u kojima se raspravlja o imenovanju Dušana Rakića, ministra obrane tzv. Republike Srpske Krajine, za kontraadmirala Vojske Jugoslavije.

Momir Bulatović na sjednici pita je li što sporno u tome što Rakić istodobno ima funkcije i u tzv. RSK i u VJ, na što mu načelnik Generalštaba Momčilo Perišić odvraća da je o tome razgovarao s vođama tzv. Krajine, koji su mu rekli da na Rakića u novoj vladi ne računaju. Milošević u tom trenutku upozorava na moguće probleme s međunarodnom zajednicom.

“Nama Tuđman u Ženevi pred supredsjednicima protestira kako smo tamo umiješani u rat, stavljamo aktivne generale itd. Mi sve to trebamo ‘progutati’, da bismo im osigurali aktivnog starješinu generalskog nivoa, da bi oni poslije tri mjeseca rekli: ‘Šalili smo se, on nam ne odgovara’, a prije toga su pitani deset puta; oni ga birali, oni ga tražili, a sada kažu da ne računaju na njega!”, rekao je Milošević.

U nastavku rasprave govori se o tome tko bi mogao biti novi mandatar vlade tzv. Krajine i Bulatović prepričava svoj razgovor s vođom srpskih radikala Vojislavom Šešeljem, kojem je rekao: “Dok se oni svađaju između sebe, može Tuđman ušetati u Knin”. Sudionici zaključuju da Rakića neće vratiti na dužnost u Vojsci Jugoslavije.

Poslije tijekom sjednice Perišić otkriva, u dijelu koji je također zacrnjen, da je Milanu Martiću poslao iz Beograda pet vojnih sudaca. Raspravlja se i o tome da oficiri Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine uživaju sva prava kao da su u sastavu Vojske Jugoslavije.

Sastanak je zaključen raspravom u povodu ispaljivanja granate na sarajevsku tržnicu Markale, koja je ubila 68, a ranila 144 ljudi. Perišić iznosi tezu da su to učinili “mudžahedini” ili čak - Hrvati! Perišić proziva “mudžahedine” kao krivce jer “oni su protiv svih pregovora i dogovora”, a Hrvate “da bi odvukli pažnju od prijetnji sankcijama”.








Ivan Šimonović: Tražit ćemo transkripte iz Beograda

Hrvatska će tražiti transkripte sjednica Vrhovnog vijeća obrane SRJ i izravno od Beograda i putem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, rekao je danas za Jutarnji list zastupnik Hrvatske u tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde Ivan Šimonović.

- I bez ovih transkripata, temeljem dokumentacije kojom već raspolaže, kada bi Hrvatska uspjela dokazati genocid, uspjela bi vjerojatno dokazati i da za njega postoji odgovornost Beograda. Ali svaki je dodatni dokaz koristan, kako za tužbu tako i za saznavanje pune istine - tvrdi Šimonović. Na pitanje smatra li da se Hrvatska, ako to bude moguće, treba sa Srbijom izvansudski nagoditi, Šimonovića odgovara da i dalje zastupa tezu da bi to bilo dobro rješenje, jer ono RH omogućava da izbjegne “rizike koje nosi vođenje sudskog postupka do presude.”

- U slučaju nagodbe treba voditi računa o  utvrđivanju odgovornosti za stradanja u Hrvatskoj, kažnjavanju odgovornih, utvrđivanju istine o nestalima te povratu kulturnog blaga, pri čemu novčana odšteta i njezina visina nisu presudni - zaključuje Šimonović.

Izvor: Jutarnji.hr