Drevni sisavci su i leteli



Kad su se pojavili prvi sisavci, prije nekih 200 milijuna godina, Zemljom su vladali dionsauri. Dugo se smatralo da su sisavci mogli preživjeti samo ako su bili mala, noćna bića bez specijalizacije.

Tek nakon izumiranja dionasura, prije otprilike 65 milijuna godina, sisavci su mogli doći na svoje.

No, u posljednih nekoliko godina, serije otkrića pokazala su da su se sisavci zapravo diverzificirali vrlo rano te da su usvojili masu trikova koji su im pomogli da prežive.

Među tim otkrićima nalaze se i insektojed specijaliziran za kopanje i biće nalik dabru, koje se hranilo ribama.

Novi dodatak gomili je Volitcotheria antiquus, 14 centimetara dugačak sisavac iz unutrašnje Mongolije. Njegova najimpresivnija karakteristika su velike kožne membrane koje su se protezale između prednjih i stražnjih udova.

"Bilo je veliko iznenađenje kad smo to vidjeli", rekao je paleontolog Jin Meng iz Američkog muzeja prirodne povijesti iz New Yorka, koji je s kolegama opisao fosil u magazinu Nature.

"Jasno je da je ta membrana bila prilagođena letenju", kaže Meng, "a biću koje se penje po drveću služila bi za let između grana".

Sa svojim četvrtastim krilima Volitcotheria vjerojatno nije lovila plijen iz zraka. No, let bi dobro došao kad je trebalo bježati od lovaca, kao što su leteći pterosauri, koji su živjeli u isto vrijeme.

Star između 130 i 164 milijuna godina, ovo je daleko najstariji fosil letećeg sisavca. Sljedeći poznati je fosil šišmiša iz Wyominga, star 51 milijun godina.

"Ukupni raspon ondašnje ekološke raznolikosti danas je kudikamo veći nego što smo mislili prije samo pet godina", kaže Zhexi Luo iz Muzeja prirodne povijesti Carnegie u Pittsburghu.

Izvor: NetPortal