Pingvinskom kakicom do 'antinobela'
 
 
Pingvin iz vrste Adélie i njegovo gnijezdo okruženo očitim dokazima 'propulzije'
 
Koliko daleko pingivni mogu dobaciti svoj izmet ili dilema plivaju li ljudi brže u sirupu nego u vodi bila su pitanja čiji su se odgovori našli među dobitnicima Ig Nobelovih nagrada za 2005.
 

U vrijeme dodjele najprestižnije nagrade iz različitih područja znanosti, tradicionalno se dodjeljuje i anti-Nobel za dostignuća koja nikome ne trebaju. Ig Nobelovu nagradu organizira znanstveno-humoristički časopis Annals of Improbable Research i njome se nagrađuju "znanstvena dostignuća koja ljude najprije nasmiju, a tek ih onda potaknu na razmišljanje".

Edward Cussler i Brian Gettelfinger, sa Sveučilišta Minnesota, dobili su Ig Nobela za kemiju za razrješavanje vječne dileme: plivaju li ljudi brže u sirupu nego u vodi. Pitanje je bilo posebno važno kad se Gettelfinger, kao student, zapitao kako može povećati svoju brzinu na trenizima za olimpijske kvalifikacije.

Tako je par pripremio pokus u dva 25-metarska bazena u kampusu – za što su im trebala 22 različita odobrenja. Planirali su s vodom pomiješati 20 vagona kukuruznog sirupa, ali ih je spriječio grad Minneapolis tražeći 20.000 dolara pod izgovorom da će sirup preopteretiti gradski kanalizacijski sustav.

Umjesto kukuruznog sirupa, domišljati se par dosjetio u bazen istresti 310 kilograma sušenog i mljevenog zrna guara (puder guara koristi se za pojačavanje materijala u tekstilnoj i papirnoj industriji, a inače je biljka koja raste u suhim područjima).

"Nije bilo lijepo kad smo došli sljedećeg jutra", rekao je Cussler New Scientistu. "Sve je izgledalo kao bazen pun šmrkalja".

No, to nije spriječilo 16 dobrovoljaca da zapliva. Svi su plivali dvije dužine bazena, tuširajući se nakon izlaska iz bazena sa 'dodacima'. Mjereći vremena plivača, Cussler je otkrio da gušća tekućina povećava snagu zamaha, ali i pruža veći otpor kretanju tijela pa nema nikakve razlike u brzini i postignutom vremenu.

"Bilo je zabavno", rekao je, "ali je na kraju zaista bilo potpuno uzaludno".

Ig Nobel za dinamiku fulida dodijeljen je teoretskoj analizi propulzije pingivnske kakice, koje su se poduhvatili Benno Meyer-Rochow s Međunardonog sveučilišta u Bremenu i finskog Sveučilišta Oulu te Jozsef Gal s mađarskog Sveučilišta Lorand Eötvös.

Kad priroda zove, dvije vrste pingvina s antarktičkog područja nerado napuštaju gnijezda kako ne bi jaja ostavili predugo izloženima ekstremnoj hladnoći.

Umjesto toga, oni samo nadignu zadak i – ispale. Putujući izmet prosječno odleti na udaljenost od 40 cenimetara.

Uzimajući u obzir visinu ptice, anatomiju njenog anusa te ubrzanje i viskoznost izmeta, istraživači su izračunali da unutrašnji pirtisak kod toga doseže 10 do 60 kilopaskala (0,1 do 0,6 atmosfera), što je dramatično više od najvišeg potiska kojeg čovjek može proizvesti u istoj akciji.

No, nije li to malo presmiješni zadatak za ozbiljnu znanost? "Zapravo, to misli samo mali broj ljudi", izjavio je New Scientistu Meyer-Rochow.

"Čim im objasnimo, zoo-čuvari, paleontolozi, inženjeri, fiziolozi, itd. odmah shvaćaju da fiziklana svojstva oslobađanja fluida kroz tako malu rupicu ponekad imaju ključno značenje".

 
Clocky, sat za 'povećavanje produktivnosti' i stanjivanje živaca

Kao i kod pravog Nobela, dodijeljene su nagrade i u drugim kategorijama.

Tako su za književnost nagrađeni autori legendarnih, tzv. Nigerijskih pisama. Pažljivi odbor za dodjelu nagrade pobrojao je čak 419 raznih ponuda za 'sigurno' stjecanje enormnog bogatstva, pod uvjetom da se nekoj udovici nekog ratnog vođe spremni dati broj svog računa u Švicarskoj. Nakon prebacivanja novaca, do kojeg je vjerojatno došlo 'poštenom otimačinom', vama pripada zanimljivi postotak od te transakcije. Ako do sada niste primili nijedan slični e-mail, onda ste se vjerojatno tek jučer počeli koristiti internetom.

Ig Nobela za ekonomiju osvojila je Gauri Nanda s MIT-a za "doprinos produktivnosti na radnom mjestu". Ona je izumila Clocky, alarm-sat koji se sakrije kad se na njemu pritisne tipka 'snooze'. Da bi stvar bila učinkovita, Clocky se svaki put otkotrlja na drugo mjesto.

"Izbacivanjem ljudi iz kreveta, Clocky bi trebao dodati mnogo produktivnih sati na radnom mjestu. Barem teoretski.", navodi komitet Ig Nobela.

Nagradu za fiziku, osvojili su 'učitelj i njegov učenik' za "nevjerojatnu sporost pokusa".

"Smolasta kap" je eksperiment koji je na Sveučilištu Queensland 1927. započeo pokojni Thomas Parnelli i koji sada nastavlja John Mainstone. Smola je vrlo tankog sloja i teoretski ona je tekućina, ali se povremeno ponaša kao krutina. Kako bi dokazao da je tekuća, Parnell je otopio određenu količinu u tavi, gdje ju je ostavio i da se ohladi. Tada je čekao. Čekao. I čekao. Za kondenziranje prve kapi trebalo je 8 godina, a za drugu sljedećih devet. Do 2000. godine nakapalo je 8 kapi smole, a Mainstone sada čeka devetu.


Više:
Ig Nobel homepage





 
 
IskonInternet

Zanimljivo- de bre to sve nadjes oooooo milostiva

Tajne zanata   

Salim se.. najcesce pokupim tekstove ovde... Imaju stvarno odlicnu naucnu redakciju... 

E necu da kliknem na to "ovde" ostavljam to tebi- stvarno sjajni napisi dolaze od tebe