Doping u sportu
Iako se na prvi pogleda čini kako je ideja korištenja nedozvoljenih sredstava vezana za napredak moderne medicine i farmakologije prvi podaci o dopingu u sportu stari su čak 2 700 godina. Naime, već su stari Grci na svojim drevnim Olipmijskim igrama koristili određene vrste gljiva da poboljšaju svoje performanse, a Azteci su u istu svrhu konzumirali ljudsko srce. 

Anabolički steroidi
Humani hormon rasta
Amfetamini i ostali stimulansi
Eritropoetin i krvni doping
Kreatin
Zaključak


Tommy Simpson
Pred kraj 19. stoljeća europski su biciklisti uzimali heroin, kokain i šećerne tablete natopljene eterom, a osvajač olimpijskog maratona 1904. godine Tom Hicks je uzimao strihnin i brandy tijekom utrke. Na olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine danski biciklist Knut Jensen jer preminuo za vrijeme utrke uslijed uzimanja amfetamina, a slična je sudbina zadesila i poznatog britanskog biciklista Tommya Simpsona za vrijeme Tour de Francea 1967. godine (slika 1.).

Na žalost upotreba dopinga nije vezana samo za vrhunske sportaše, već ih sve više koriste i rekreativci i mladi sportaši. Šokatni nam podaci dolaze iz SAD-a i Kanade gdje različite studije pokazuju kako skoro 5% sportaša u dobi do 14 godina koristi humani hormon rasta. Također se procjenjuje da 6% srednjoškolskih sportaša koristi androgene anaboličke steroide, a 15% ih je počelo s uzimanjem prije 10 godine života!

Iako su u široj javnosti androgeni anabolički steroidi najpoznatiji preparati koji se koriste u svrhu dopinga, postoji niz drugih sredstava s različitim učincima koji se koriste u različitim sportovima. Humani hormon rasta i eritropoetin su trenutačno najviše "u modi", kao i već dugo poznati amfetamini i kreatin.

U ovom članku će biti opisani najvažniji preparati koji se koriste kao doping, njihovo osnovno djelovanje kao i sve opasnosti i nuspojave uzimanja tih preparata koje nisu nimalo bezazlene.



Anabolički steroidi


Anabolički steroidi vrlo su popularni kod sportašica
Na Svjetskim igrama u Moskvi 1956. godine američki liječnik John Ziegler je prvi puta vidio tadašnje sovjetske sportaše kako koriste testosteron. Testosteron je muški spolni hormon koji se normalno proizvodi u ljudskom organizmu i odgovoran je za razvoj muških spolnih karakteristika, kao i za izgradnju mišićne mase. Kako bi pomogao svojim sportašima da budu ravnopravni sovjetskim Ziegler je razvio anabolički steroid pod imenom Dianabol kao alternativu za testosteron.

Dianabol se vrlo brzo proširio među sportašima koji su ga počeli koristiti u visokim dozama. Ziegler se cijeli život nakon toga kajao zbog svog postupka jer mu je ubrzo postalo jasno da je stvorio čudovište.

Osnovni učinak visokih (suprafizioloških) doza anabolčkih steroida je povećanje nemasne tjelesne mase, kao i veličine i snage mišića. Ovaj je učinak osobito vidljiv kod sportašica koje korištenjem steroida povećavaju mišićni masu i smanjuju postotak masnog tkiva (slika 2.).

Poznat je slučaj plivačica iz bivšeg DDR-a koje su steroidi pretvorili u "teške ljepotice", i koje su osvojile sve što se dalo osvojiti 70-h i 80-ih godina prošlog stoljeća. Slična stvar desila se i s kineskim plivačicama i trkačicama koje su u razdoblju od 1992. do 1994. također došle niotkuda i postavile niz svjetskih rekorda. Testiranjem urina utvrđeno je da je čak 11 kineskih sportašica, uključujući 7 plivačica bilo pozitivno na anaboličke steroide.

Nuspojave uzimanja anaboličkih steroida su vrlo ozbiljne i mogu uzrokovati niz problema. Utvrđeno je da steroidi povećavaju razinu kolesterola i masnoća u krvi, povećavaju rizik od srčanog infarkta i moždanog udara, kao i karcinoma jetre. Također uzrokuju i psihičke promjene kao i promjene u ponašanju. Zabilježeno je da povećavaju iritabilnost i agresiju, te mogu uzrokovati maniju, hipomaniju i depresiju.



Humani hormon rasta

Humani hormon rasta (HHR) je protein koji se normalno stvara u ljudskom tijelu a luči ga prednji režanj žljezde hipofize koja se nalazi u mozgu. Zna se da je po principu djelovanja anabolički hormon, što znači da potiče izgradnju i rast tjelesne mase. Osobe koje nemaju dovoljno HHR su niske građom, a kod onih koje ga imaju previše izaziva tzv. gigantizam, odnosno osobe postaju prevelike. Upravo zbog ovih učinaka sportaši su počeli koristiti HHR, nadajući se da će tako stimulirati procese koji će pojačati izgradnju mišićne mase.

Zbog činjenice da je uporaba HHR u ove svrhe ilegalna, dostupan je tek manji broj studija koje nam daju podatke o stvarnim učincima ovog hormona. Čini se da HHR dovodi do povećanja nemasne tjelesne težine, ali ne i mišićne mase, te se stoga većina autora slaže da nema znanstvenih dokaza da uporaba HHR dovodi do poboljšanja performansi sportaša.

Uočene nuspojave uključuje zadržavanje vode, pojavu sindroma karpalnog tunela, kao i rezistenciju na inzulin. Također je uočeno da se vremenom mogu pojaviti određene promjene na mišićima - tzv. miopatije.



Amfetamini i ostali stimulansi

Neslužbeni podaci govore kako su amfetamini postali sastavni dio sportskih svlačionica već od 60-ih godina prošlog stoljeća. Neslužbena anketa provedena među igračima jednog američkog profesionalnog baseball kluba je pokazala kako gotovo polovica igrača redovito koriste amfetamine, a slični su podaci vezani i za američki nogomet.

Osnovni razlog zašto su amfetamini tako popularni jest činjenjica da pojačavaju metabolizam i trošenje masti, pojačavaju budnost i otpornost na umor. Također su određene studije pokazale da amfetamini pojačavaju jačinu mišića, anaerobni kapacite, kao i maksimlanu snagu i izdržljivost sportaša. Najčešće korišteni preparati iz skupine amfetamina su efedrin i pseudoefedrin.

Od mnogobrojnih nuspojava najčešće su pojava anksioznosti, srčanih aritmija, visokog tlaka i halucinacija. Također je uočeno da amfetamini uzrokuju ovisnost.



Eritropoetin i krvni doping


Rekombinantne EPO često koriste biciklisti
Ključni faktor o kojem ovisi izdržljivost sportaša jest sposobnost prenošenja kisika putem krvi do tkiva. To znači da bi svaki preparat koji povećava sposobnost prenošenja kisika doveo do značajnog poboljšanja aerobnih performansi sportaša.

Jedan od najstarijih načina povećanja kapaciteta prenošenja kisika je boravak na visinama gdje je zrak puno rijeđi i ima manje kisika. Zbog toga se tijelo prilagođava novonastalim uvjetima i stvara više eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) koji su odgovorni za prenošenje kisika tkiva. Na žalost po povratku u niže predjele stvar se vraća na normalu i učinak se tzv. visinskih priprema gubi.

Druga mogućnost krvnog dopinga je putem atuologne transfuzije. To znači da sportaš da određenu količinu vlastite krvi koja se pohrani. Potom se pričeka da se krvna slika obnovi i dosegne normalne vrijednosti, te se vrati sportašu spremljena krv. Na taj se način umjetnim putem povećava broj eritrocita u odnosu na ukupni volumen krvi (hematokrit).

Najnovija metoda povećanja broja eritrocita jest uporabom preparata pod imenom eritropoetin (EPO). To je hormon koji se normalno proizvodi u bubrezima, a njegova je uloga u organizmu da povećava koncentraciju hemoglobina koji se nalazi u eritrocitima i odgovoranje za vezivanje i prijenos kisika. Kod sportaša se koristi tzv. rekombinantni EPO, a osobito je popularan među biciklistima, te ostalim aerobnim sportašima (slika 3)..

Prema podacima iz postojećih studija, korištenje EPO povećava razinu hemoglobina za 7%, aerobni kapacitet za 5%, te za 34% produžava vrijeme iscrpljivanja sportaša pri razini od 95% maksimalnog aerobnog opterećenja. Ovi svi podaci govore u prilog činjenici da EPO zaista povećava aerobnu izdržljivost sportaša.

Umjetno povećanje hematokrita može imati vrlo opasne posljedice za sportaše. Primjerice 1987. neposredno nakon što je EPO ušao u uporabu u Europi, 5 je nizozemskih biciklista umrlo pod nerajašnjenim okolnostima. Također je u periodu između 1997. i 2000. umrlo još 18 biciklista od posljedica moždanog udara, srčanog infarkta i plućne embolije. Svi ovi nemili događaji posljedica su činjenica da povećanje hematokrita iznad normale povećava gustoću i viskoznost krvi, a samim tim i rizik od začepljenja krvnih žila u mozgu, srcu ili plućima. Uslijed svih ovih događaja Međunarodni olimpijski odbor vrlo je strogo zabranio uporabu ovog preparata.



Kreatin


Kreatinin
Iako kreatin nije ilegalan preparat, već se prodaje kao dodatak prehrani njegova popularnost i raširenost upotrebe nameće potrebu da ga u ovom pregledu spomenemo.

Iako je otkriven 1832. godine prvi puta su ga sportaši počeli korstiti na olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Od tada je postao vrlo popularan među anaerobnim sportašima, a određene studije prevalencije pokazuju kako gotovo 45% sportaša na američkim visokim učilištima koristi kreatin.

Kreatin je tvar koju normalno nalazimo u ljudskom organizmu, a primarno ga stvaraju jetra, gušterača i bubrezi. Oko 95% tako stvorenog kreatina pohranjeno je u mišićima. Vanjski izvori kreatina su svježa riba i meso. Uloga kreatina je da doprinosi brzoj resintezi molekule pod imenom adenozin trifosfat (ATP) tijekom kratkotrajne anaerobne aktivnosti. Upravo taj mehanizam čini teorijsku bazu za primjenu dodatnih količina kreatina.

Mnoge studije su potvrdile tu teoriju i pokazale značajno povećanje jednostavnih, kratkotrajnih anaerobnih kapaciteta sportaša. Osobito je popularan među dizačima utega, sprinterima, plivačima i sl (slika 4.).

Prema podacima iz literature čini se da je kratkotrajna primjena kreatina sigurna, no svakako treba biti oprezan jer nisu do kraja istražene sve moguće nuspojave dugotrajne primjene ovog preparata.



Zaključak

Iz priloženog pregleda očito je da postoji niz preparata koji su u širokoj upotrebi među sportašima, a sve u svrhu poboljšanja vlastitih performansi i samim tim i rezultata. Na žalost, već dugo u sportu nije važno samo sudjelovati već je potrebno i pobjeđivati. Pobjeda donosi slavu, a slava donosi novac i zbog toga sportaši ne prezaju od uzimanja dopinga, čak i po cijenu vlastitog zdravlja. S druge strane crno tržište ubire millijune dolara zarade od prodaje ovih preparata, te je i to jedan od razloga raširenosti dopinga.

Iako je iluzorno očekivati da će doping nestati, potrebno je educirati sve sudionike u sportu što mogu očekivati prilikom uzimanja dopinga, posebno u smislu neželjenih nuspojava opasnih za zdravlje. Na kraju, iako je ideja olimpizma i izvrsnosti kao posljedice mukotrpnog rada i treniranja dobrano uzdrmana posvemašnjom komercijalizacijom modernog sporta, svakako treba ustrajati na sportu bez dopinga