Dobro je sve dok mozak radi   
   
Manji moždani udar može imati nesvjesne, ali dalekosežne posljedice na stil slikanja pojedinog umjetnika. Kakve će njegove slike biti nakon udara, ovisi o tome koji je dio mozga zahvatio.   

Švicarski neurolozi seknirali su mozgove dvojice slikara, koji su doživjeli slabiji moždani udar s malim oštećenjem ključnih dijelova mozga, ali bez kognitivnih smetnji.

Kod jednog pacijenta, 57-godišnjeg desnorukog litografa, bio je oštećen lijevi okcipitalni režanj, koji je odgovoran za menatlno predstavljanje slika.

Kod drugog, 71-godišnjeg slikara koji se služio s obje ruke, oštećeno je područje limbičkog talamusa, koji je povezan s prednjim režnjevima, područjima odgovornima za kreativnost.

Likovni kritičar i drugi umjetnik, koji su analizirali radove dvojice umjetnika prije i poslije udara, uočili su velike promjene u stilu, tonu i detaljima.

U slučaju 57-godišnjaka, prikazi ljudskih oblika postali su izduženiji i oštriji, boje su postale svjetlije, a teme apstraktnije. Istovremeno su njegove slike postale stiliziranije, dok su detalji postali jednostavniji: sada u njih 'pripušta' više svjetla, a postale su i apstraktnije.

Slikar priznaje da je prije udara uvijek ležao sat vremena pred platnom vizualizirajući sliku prije nego počne slikati. Sada to više ne može i kaže da mu inspiracija dolazi pomalo nakon što počne slikati.

Stariji pacijent se nakon udara počeo služiti isključivo lijevom rukom. I njegove su like postale odvažnije i kontrastnije, manje figurativne i više realne.

Oba su slikara izjavila da nisu bili svjesni promjene u vlastitom radu.

U studiji, koju je vodio Julien Bogousslavsky iz Svučilišne bolnice u Lausannei, piše da ozljeda mozga može imati neželjene posljedice na 'izvršne funkcije' – način na koji mozak obrađuje podatke te na raspoloženje.

"Ali taj učinak ne mora nužno biti loš, ako drugi dijelovi mozga mogu kompenzirati uništene stanice i ako umjetnici imaju dovoljno volje da ih upregnu", piše u studiji.

"Izostanak formalnih pravila u umjetničkoj kreativnosti omogućava razvoj novih sposobnosti nakon oštećenja mozga, što ne ovisi isključivo o volji umjetnika, nego i o dijelu mozga koji je oštećen kao i njegovoj sposobnosti reorganiziranja."

Prijašnje studije koje su se bavile mozgom umjetnika proučavale su samo jake udare i Alzheimerovu bolest.

Slikari s disfunkcijom lijeve hemisfere uglavnom gube snagu apstrakcije i simboličkog predstavljanja, no zbog toga njihova djela počinju djelovati emotivnije.

Umjetnici s Alzheimerovom bolešću ili tzv. Lewyjevom tjelesnom demencijom mogu izgubiti većinu svoje slikarske vještine, ali njihova djela postaju intuitivnija i fluidnija.

   
IskonInternet   
17.05.2005.