Zavidim ti na smekerskom pogledu i nekakvoj prici za trebe,kako se oblacis,kako se .urcis,fujjj gadis mi se.
Zavidim ti na mnogo cemu sto ja nemam,al' cutim k'o hmmm zena.
Gle one rospije koja vrti moggg muskarca oko prsta zavidim joj sto ga ima, a ja nemam.Al' sutim osvetu spremam i slatko u sebi se podsmjehujem.
Dvije teme u jednoj,da li zaviditi nekome moze se okarakterisati kao psiho-poremecaj? Drugo,koliko smo osvetoljubljivi onim koji se skijaju po nasim zivcima i do kojih granica idemo?
"Zasto trazis harizmu u sebi punjena ptico,mogucnost prosvjecenosti u razvratu...miris zemlje,koncentricni krugovi gluposti,ne znanja...ona dalje ne razumiju, izgleda mi da je mrtva straza... Rekoh sebi moj Boze koliko demagogije...koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji nista osim mrznje,sujete,vlasti, i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge, i kakve zone prepoznavanja dovedu nas do istine prevare... Jer rijeka nije bila rijeka u samom pocetku,i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja... Sta se dogadja kad' mrtvi fazani lete,kad' mrtvi fazani lete al' nijedan ne pada..."
da li zaviditi nekome moze se okarakterisati kao psiho-poremecaj?
Tja, bas ako ta zavist prelazi granice neke normale. Ako ti jednostavno vidis nesto kod nekoga i kazes "Hocu i ja to", to je nista. Ako ti predjes neku meru pa budes toliko zavidan zbog toga da ti krenes da ga urusavas na sve moguce nacine samo zato sto mislis da si bolji a on gori a on je postigao nesto, to vec prelazi u neku vrstu patologije. Ali to je nasa licna slabost, nemogucnost da vidis i sebe i drugog kao vrednog nego mislis da ti vredis a drugi ne, iliti iz jednog clanka sa jednog sajta
"Pozicija Ja vredim, Ti ne vrediš je pozicija neurotičnog ponosa koja prema Karen Hornaj predstavlja idealizovanu, pozitivnu ali nerealnu sliku o sebi, gde osoba nije ponosna na svoje postojeće, realne vrednosti, već na vrednosti koje je izmislila i koje postoje samo u njenoj mentalnoj predstavi. Takođe, je moguće da osoba bude svesna nekih svojih realnih vrednosti, ali im pripisuje veću vrednost od postojeće. Dakle, ova pozicija iako je „pozitivna“ nije realna, zbog čega koči osobu u njenom ličnom razvoju, kao i u uspostavljanju i održavanju skladnih međuljudskih odnosa."
Drugo,koliko smo osvetoljubljivi onim koji se skijaju po nasim zivcima i do kojih granica idemo?
Ljude trebas bas dobro da cacnes da bi uopste pokusali nesto i treba da imaju bas neki motiv iza sebe da bi krenuli u osvetoljubivost. Neki put je dovoljno da ih nerviras, a neki put uradis nesto sto nije u skladu sa njihovim planovima. A to dokle idu je tek prica za sebe jer tada mogu da namerno teraju dok ne izguraju nesto svoje. Vidjao sam svakakve primere i to su zaista ljudi za sebe i idu do nevidjenih dubina niskog jer im je to potrebno da bi se osetili velikim i jakim. Mali ljudi u svakom slucaju jer stvari koje rade prilikom toga ih cine takvim...
"Oni koji su vešti u borbi, ne obuzme ih bes. Oni koji su vešti u pobedi, ne obuzme ih strah. Zato mudri pobeđuju pre borbe, dok se neznalice bore da bi pobedili"