Ja u familiji imam mnogo trudnica, mladih i malo manje mladih majki, pa znam dovoljno o tome kako kod nas funkcioniše zdravstvo.

Nema žene koja je iznijela trudnoću a da bar u jenom periodu nije pila neki lijek za održavanje iste ili kojoj nisu tražili da pije neke suplemente koji nisu na listi ili preporucivali vitamine, kreme i druge zezancije ili je nisu uputili na bar jedan test u privatnu kliniku. Kad je žena trudna, njeni hormoni nisu baš normalni i ona ima prirodnu potrebu da svom djetetu obezbjedi najbolju šansu da se rodi zdravo - cjena nije bitna, a doktori koriste taj strah i debelo ga naplaćuju.

Ja sam bila u ordinaciji kada je doktor rekao trudnici da treba da krene da pije lijekove za održavanje trudnoće i da ima dva izbora:

1. prvi lijek oštećuje majku, srce, jetru, ali je manje štetan za bebu
2. drugi lijek, pa znate bilo je u rijetkim slučajevima oštećuje plod, ali vi to mnogo lakše podnosite

a ima i eto ovaj lijek, jako je dobar, al eto nije na pozitivnoj listi i malo je skuplji, ali ako ste vi u mogućnosti ....

E ajd sad da vidim tog muža, brata, sestru, majku, oca koji bi rekao ma pij ti jedan od ona prva dva, pa šta ti Bog da ...
Naravno da će svi da nadju pare i za kafu i za čokoladu i za skener - znate onaj 3D učinilo mi se da vidim fleku, a kod nas su ovi stari pa se baš i ne vidi ...

I da naravno da će dijete da bude uz majku prve 3 godine, pa svi znaju da je tako najbolje, samo mi reci koji poslodavac će da je čeka te tri godine? Ili ako ona da otkaz da bude uz svoju bebu ko će da je izdržava? Muž? Sa prosječnom platom od 250 evra, sigurno. Ili možda država? Koliko bi ono dječiji dodatak - 1800 din?

sve to stoji. i 3D i kolor dopler i popunjena mesta za amino cintezu i kod kuma/prijatelja u privatnu ordinaciju...    zato sto:


da li mogu da znam ime ovog boldovanog?
dobro, ja govorim o tome kako trudnica moze da nadmasi poslodavca. podrazumeva se da se vecina trudnica ne vraca na staro radno mesto.

Zasto se ne bi vratila na svoje radno mesto?

Mislim, sta... zene su posle porodjaja nesposobne za rad?

Jebiga... proslo je vreme kada je 90% ljudi radilo u drzavnim firmama i kad je cela zemlja zivela od imaginarnog novca pa samim tim nije bilo bitno ni ko ni koliko radi...

Prosto ni poslodavcima nije lako, i mnogi od njih spadaju u grupu koja sebi ne moze da priusti to da im jedan od nekoliko radnika odsustvuje tako dugo... narocito ako je u pitanju osoba bitna za razvoj firme... Verujem da banke, Delta i slicne firme nemaju taj problem, ali ove manje, gotovo sve imaju...

Drzava refundira? Delimicno tacno...

Naime, ti placas pune doprinose, i isplacujes 60% plate. Drzava ti uzima doprinose odmah, platu si duzan da isplatis odmah, a refundiranje postoji, ali je papirologija takva da je to da ti se zeludac prevrne + kasni izmedju 4 i 6 meseci minimum.

Slazem se da trudnice treba da budu u boljem polozaju, ali to jeste nesto cime treba da se bave drzavni i gradski organi, a ne nesto o cemu treba da razmislja poslodavac... Dokle god je sve na njegovim plecima, ima pravo da postavlja uslove...

I cinjenica je da trudnica koja dobije otkaz zato sto je trudnica, moze to lako sa inspekcijom resiti...

Shta znam, sve to zvuchi vrlo loshe naravno i nefer prema zenama, ali da ja gazdi kazem da necu raditi godinu dana ( ili 6 meseci ili 2 godine svejedno  ) a da mi on chuva posao za to vreme i uplacuje doprinose i snosi ostale troshkove ( koji ce mu se mozda ili mozda nece vratiti ) i da kada se vratim na posao ochekuje da cu barem nekoliko dana mesechno zbog nekih obaveza odsustvovati sa posla, mislio bi da sam drogiran ili da ga zajebavam.
A shta sa tom osobom koja radi moj posao dok sam ja odsutan, ona dobija otkaz kada se ja vratim? To je fer?

zato sto obicno dodje do nekog konflikta.

jedino se kod Caneta i Miskovica porodilje vracaju bez problema. mozda jos u nekoj firmi.


da. to je rad na odredjeno vreme.

I sta onda imate protiv tajkuna?

Inace, da se ne lazemo... veci trosak je za nekoga ko je na bolovanju i hvata zjale okolo...
S obzirom koliko ima trudnica, a koliko ima onih koji su na bolovanju... ovo prvo (placeno bolovanje) bi trebalo zabraniti...

Bolestan si?
Imas osiguranje?
Koji ce ti i plata?

Više ne mogu ni da pišem na tu temu, pisao sam više puta, i to svoj slučaj ... odnosno svoje supruge, da se razumemo ... rekao sam, kada treće bude bilo na putu, odma bijem .... 

Ima jedna priča koju vrlo rado pričam, a koja je meni prepričana, još prije par godina. U pitanju je neka skandinavska zemlja (Norveška, Švedska, Finska, Danska ili tako nešto) u TV studijo su dovedeni predstavnik vlade koji se bavi socijalnom politikom i jedna predstavnica NVO organizacija. Tema emisije su bili porezi, koji u svim skandinavskim zemljama nisu za sve isti, naime porezi za samce i samice su zančajno veći od poreza koji plaćaju ljudi u braku illi ljudi koji imaju djecu.

Gospođa is NVO je zastupala stav da to nije fer, jer se time neko ko ne želi da ima djecu efektivno kažnjava. Da vlada  tim potezima  diskriminiše ljude koji ne žele djecu ili koji ne mogu da ih imaju. Da svi imaju pravo da sami odluče da li to žele ili ne i da oni koji se odluče da imaju djecu moraju biti svjesni koliko će to da ih košta. itd. Retorika je bila u fazonu (ako ja ne želim svoju djecu, što bih ja onda bila prinuđena da izdržavam tuđu djecu. Možda upravo zbog toga što sad plaćam toliki porez ja se i neću odlučiti da imam svoju djecu...)

Tu je ona postavila i pitanje moralnosti države koja em nameće pojedincu da plaća veći porez, em troši te pare njih ništa ne pitajući, ako ja već dajem pare zar mi ne treba dati pravo da izaberem na šta će one biti potrošene? Zašto se pojedincima ne bi dalo za pravo da izaberu da ti novci umjesto na dječije dodatke, obdaništa i slično idu na finansiranje nekih drugih stvari recimo zaštita životinja, razvoj ekoloških izvora goriva ili neki naučni projekti...

I ta njena priča je išla nekih dvadesetak minuta i ona je za to vrijeme iznjela mnogo ubjedljivih argumenata. Onda je progovorio i predstavnik vlade koji je razliku u porezima branio otprilike ovako:

Mi živimo u društvo gdje smo svi u odnosima međuzavisnosti. Niko danas nije u stanju da sam proizvodi hranu, piće, odjeću, alat za svoje potrebe, nego se oslanjamo na druge ljude da nam to obezbjede, a mi za uzvrat radimo nešto drugo. Da bi društvo funkcionisalo potreban je određeni broj ljudi, koji treba da raste blagom progresijom. Većina skandinavskih zemalja ima ili negativnu stopu rasta ili je u pitanju minimalna stopa rasta i oni su prinuđeni da uvoze stanovništvo da bi obezbjedili stabilnost privredi i društvu.

Najskuplje za neku zemlju je da "rodi" svog novog stanovnika, jer treba platiti trudničko bolovanje, pa obdanište, zdravstvenu zaštitu, školovanje itd. Što je životni standard u državi veći to je "dijete" skuplje.
Najjeftinija opcija je da se "usvoje" porodice koje bi se sastojale od 2 roditelja (visoko obrazovana), po mogućnosti do 35 godina, koji govore jezik zemlje domaćina i koji imaju djecu predškolskog ili školsko uzrasta (do 4 razreda).

Zašto se onda "forsira" radjanje? Zato što tako dobiješ državljanina koji: govori jezik države čije je državljanin, prema istoj gaji patriotska osjećanja, prihvata sve društvene i socijalne odnose u društvu, obrazovan je prema nekim standardima koji se zahtjevaju u društvu kome pripada itd.

Sa druge strane kod uvoza imaš problema da ljudi ne mogu ili ne žele da prihvate norme socijalnog i društvenog ponašanja u novoj državi. Da njihovo znanje ne odgovara standardima države u koju su došli iako imaju formalno obrazovanje. Da nemaju nikakva osjećanja prema državi domaćinu... itd. U te ljude uvijek je potrebno dodatno ulagati kako bi se oni što bolje uklopili u novu sredinu, ako želiš da imaš homogeno društvo, demokratski orijentisano i bla, bla, bla

Što ti je prirodni priraštaj bliži onom što ti treba, ti uvoziš manje ljudi i imaš bolji izbor. Ako si prinuđen da uvoziš veliki broj ljudi dolaziš u situaciju da oni formiraju paralelne društvene odnose u tvojm društvu i državi i da se tako pravi velika heterogenost koja se samo povećava svakom sljedećom generacijom.

Znači poenta čitave priče je: ako ne želiš da te za 10, 20 godina (tebe ili nekog tvoga) liječi doktor koji je - ubaciti po izboru (Arapin, Rom, Albanac, Indijac, Kinez ili pripadnik bilo kog drugog naroda koji ima veliki prirodni priraštaj), koji govori samo svoj jezik i koji je školu završio u svojoj ili tvojoj državi, ali na svom jeziku i po svojim pravilima i koji će od tebe da zahtjeva da se podvrgneš njegovoj verziji normalnog kada su u pitanju: običaji, kultura, tradicija, jezik, međuljudski odnosi, onda moraš biti svjestan obaveze da ti kao pojedinac moraš da sebi stvoriš nasljednika i to jednog i po. Hoćeš li ti da ih rodiš ili ćeš da platiš državi da ti nadje adekvatnu zamjenu i da je osposobi da bude kvalitetan pripadnik društva je tvoj izbor. Poenta je da svako od nas mora da plati, u naturi ili u kešu. Danas ili za 10 godina svejedno je.

A ovdje u Srbiji uopšte nije problem nedovoljnih sredstava ili novih poreza, već njihove preraspodjele. Bez obzira na sve većina ljudi ne teži nikakvom luksuznom životu ili životu bez stresa i obaveza. Negdje duboko u sebi većina ima potrebu da se ostvari i kao roditelj, ali je očigledno svima da je naše društvo i država duboko mizantropsko i da se više od 10 godina svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno donose odluke koje direktno pogađaju najosjetljivije segmente društva a to su trudnice, majke male djece i sama djeca i to je činjenica koju je nemoguće osporiti. A sa druge strane diže se graja oko "bele kuge" i opet se sva krivica prebacuje na "majke koje iz besa ne žele da radjaju decu".

koga?

Kakvo osiguranje? Zdravstveno? To ti nece platiti rachun za struju, grejanje...Nece ti platiti chak ni troshkove lechenja jer se skoro za sve placa partipicacija. Realnost je da je onaj ko je ozbiljno bolestan i nije u mogucnosti da radi puko ko zvechka.
surova istina je, radish - dobijesh platu, ne radish - ne dobijesh. Zabole gazdu za belu kugu i za socijalnu situaciju i za ljudskost, u krajnjoj liniji. Ako nisi u mogucnosti da mu se isplatish kao zaposleni, tj. da zaradjujesh pare za njega...cao.