Da se vrnemo na temu................

Evo, imam ja nešto... Nije puno, ali valjda će bit dovoljno za početak


Dewoitine D 520

Proizvođač: SNCAM
Tip: lovac jednosjed
Motor: jedan 12-cilindrični V tekuće hlađen Hispano-Suiza 12Y-45 snage 910 ks
Dimenzije: raspon krila 10,2 m; duljina 8,75 m; visina 3,4 m
Masa: prazan 2.100 kg; pun 2.800 kg
Performanse: maks. brzina 530 km/h; brzina penjanja 720 m/min; plafon leta 11.000 m; dolet 1.240 km
Naoružanje: 1 top Hispano-Suiza 404 kal. 20 mm (60 granata) kroz kućište osovine propelera i četiri strojnice MAC 1934 kal. 7,5 mm (po 500 metaka) u krilima
Povijest: prvi let (520-01) 2. listopad 1938. (serijski model 520-2) 3. prosinac 1939.; prva isporuka operativnim postrojbama 1. veljače 1940.
Korisnici: Bugarska, Francuska, Italija (Reggia Aeronautica), Rumunjska

Malo je onih koji bi osporili da je ovaj okretni mali lovac bio najbolji lovac proizveden u Francuskoj do sklapanja primirja sa Nijemcima; u svakom slučaju, bio je najbolji lovac u operativnoj uporabi. Za razliku od brojnih drugih obećavajućih zrakoplova koji nisu uspjeli doći do operativne uporabe, D 520 je uspio – ali zamalo. Veliki Marcel Doret pri tome nije pomogao kada je 27. studenog 1937., nakon izvrsnog prvog leta, zaboravio izvući stajni trap i tako onesposobio prvi prototip. Novi lovac bio je izravan produkt razvoja serije 500 i iako je bio prilično malen, očekivalo se da će moći primiti motor od 1.300 ks. Ali, takvih motora nije bilo. Prvi prototip imao je otvoreni kokpit a drugi je zadržao zakrivljeno vjetrobransko staklo, repni klizač i dvije strojnice sa bubnjevima – sve preuzeto sa prvog prototipa. No, drugi prototip je bio rađen po serijskim standardima. Dewoitineova tvornica, prema zakonu o nacionalizaciji zrakoplovne industrije iz 1936. uklopljena u grupaciju SNCAM, isporučila je 10 primjeraka u rujnu i 30 u listopadu 1938. Predviđeni planovi kasnili su oko tri mjeseca, ali kada je 1940. izbila panika industrija je zapala u ludilo. U svibnju 1940. isporučen je 101 primjerak a do lipnja je proizvodnja dostigla brojku od deset primjeraka dnevno, čime se može pohvaliti rijetko koja tvornica u povijesti. Prva postrojba opremljena novih lovcem koja je krenula u akciju bila je GC I/3, kojoj se potkraj svibnja pridružila GC II/3, a zatim do kapitulacije i GC III/3, III/6 i II/7. Ove grupe su postigle 147 potvrđenih obaranja uz gubitak 85 lovaca i 44 pilota. Višijevska vlada je kasnije nastavila proizvodnju D 520, pa je sveukupno proizvedeno 740 primjeraka. Luftwaffe je 1942. zaplijenila 411 komada i većinom ih predala Italiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Međutim, 1944. je opet formirana GC I/8 pod Doretovim zapovjedništvom i pridružila se saveznicima u borbi protiv posljednjih njemačkih uporišta na jugu Francuske.

Sasvim lep tekst 

pa eto... nije puno, ali čovjeka veseli 

 inache , treba napomenuti da ovaj avion ima dosta slichnosti sa IK-3 ,poshto je u razvoju nasheg aviona dosta koriscena francuska tehnichka pomoc ... 

Otkud ti to?

The prototype IK-3 was powered by Hispano-Suiza 12Y-29 liquid-cooled engine rated at 890 h. p. for take-off and 920 h.p. at 11,810 ft., and carried an armament of one 20 mm. Hispano-Suiza HS-404 cannon between the cylinder banks and two 7.92 mm. FN Browning machine guns over the engine.

 The prototype D.520 flew on 2 October 1938, powered by the new 890 hp (660 kW) Hispano-Suiza 12Y-21 liquid-cooled engine. The aircraft managed to reach only 480 km/h in flight tests, much slower than expected. Most of the problem seemed to come from greater than expected drag from the underwing radiators, so these were merged into a single radiator under the fuselage. After minor damage in a landing accident, the engine was changed to a newer -29 and included exhaust ejectors for added thrust, along with an adjustable prop. These changes were enough to allow the aircraft to reach its design speed.

The first production D.520 flew in November, powered by the 830 hp (620 kW) 12Y-31 and armed with two 7.5 mm machine guns in housings underneath the wings. It had a curved, one-piece windshield and a sliding canopy. The rest of the production machines were delivered with the 930 hp (690 kW) 12Y-45 engine with a new supercharger and a Ratier 3-bladed propeller (a few had the -49 of 910 hp (680 kW)). They were armed with a Hispano-Suiza 404 20 mm cannon firing through the propeller hub and four MAC 1934 7.5 mm machine guns in the wings. The curved, one-piece windshield from the prototypes was replaced with one containing an optically flat panel.


   vidish li koja se kompanija stalno provlachi kroz tekstove ... 

Vidim ja ali otkud mu to i ta dva aviona nisu povezana. Izvor ovog teksta gore je... ?

wikipedija i http://www.yumodel.co.yu/history_of_yugoslav_aviation/ik-3.htm

p.s Assisted by Ing. Zrnić, the design team initiated the design of a single-wing fighter that would be a marked improvement over the biplane fighters then in use. They began work in 1936 under strict secrecy. Wind tunnel testing work was carried out in France, before they submitted the design to the Yugoslav Air Ministry, who then approved construction of a single prototype. Construction of the IK-3 was assigned to Rogožarski A. D. in Belgrade.