Klokani potječu iz Kine



Praveći veliki skok unaprijed u istraživanju tobolčara, znanstvenici su objavili da su uspjeli pročitati čitav genom malog klokana imena Matilda: genetski su slični ljudima, a najvjerojatnije potječu iz Kine.


Znanstvenici su izradili kartu genetskoga koda tih australskih tobolčara i otkrili da se velik dio njihova genoma poklapa s ljudskim.

"Postoje neke razlike, mi imamo nečega više, a nečega manje, ali riječ je o istim genima od kojih su mnogi jednako poredani", rekla je direktorica Centra za genomiku klokana Jenny Graves.

"Iznenađeni smo sličnostima jer smo mislili da će biti izmiješani, ali nisu. Veliki dijelovi ljudskoga genoma poklapaju se s genomom klokana", dodala je Graves.

Znanstvenici su otkrili i 14 do sada nepoznatih gena klokana, za koje pretpostavljaju da ih imaju i ljudi.

Ljudi i klokani posljednjega zajedničkog pretka imali su prije 150 milijuna godina, otkrili su istraživači, dok su se miševi i ljudi od istoga pretka razdvojili prije samo 70 milijuna godina.

Klokani su se, kako je pokazalo istraživanje, najprije razvili u Kini, a zatim su se raselili po Americi, Australiji i Antarktiku.

"Klokani nam daju mnoge informacije o tome kakvi smo bili prije 150 milijuna godina", dodala je Graves.

Znanstvenici su do sada očitali DNK strukturu više od 20 vrsta sisavaca, uključujući miševe i čimpanze, koji su na evolucijskoj stazi bliži ljudima.

No Graves kaže da udaljenost genetske mape klokana i ljudi zapravo pomaže u razumijevanju evolucije čovjeka.

Uspoređivanjem gena različitih vrsta znanstvenici mogu uočiti odlike DNK koje su ostale nepromijenjene i one koje su vremenom evoluirale.

"Elementi koji su ostali isti uglavnom su jako važni", kaže Graves.

"Ovo istraživanje je važan korak u općenitom razumijevanju genoma", kaže genetičar Bill Sherman, izvanredni profesor Sveučilišta New South Wales.

No jedan je njegov kolega skeptičan o značaju tog projekta.

"Ako ste Australac i želite pokazati da ste jedan od vodećih igrača na polju genetike – tada je važno. No dvojica frajera će vrlo skoro u svojoj garaži sekvencirati genom drugog tobolčara", kaže profesor biologije i računalnih znanosti Webb Miller sa Sveučilišta Penn State.

Ta su "dvojica frajera" Miller i njegov kolega Stephan Schuster, koji rade na prikupljanju sredstava za mapiranje genoma tasmanijskog vraga, kojem prijeti izumiranje od zaraznog facijalnog tumora.

Miller i Schuster tvrde da projekti poput njihovog pomažu u očuvanju vrsta.

Ovo nije prvi put da australski jedinstveni životinjski svijet daje zanimljive evolucijske tragove.

Početkom godine su znanstvenici mapirali DNK čudnovatog kljunaša i otkrili da spada u različite klasifikacijske razrede.

Izvor: NetPortal

a ja sam žele zeka