Do razvoja sklonosti ka negativnim emocijama dolazi zbog dva iskustva kroz koja ste prošli u djetinjstvu. Jedno od najznačajnijih iskustava je destruktivna kritika. Više štete je prouzrokovala i više ljudi uništila destruktivna kritika nego svi ratovi u istoriji svijeta. Razlika se sastoji u tome što ratovi ubijaju tijela ljudi dok destruktivna kritika ubija ličnost, ostavljajući tijela da samo tumaraju kroz život. Praktično svaki problem koji imate sa samim sobom i drugim ljudima može da se analizira unazad tako da se dođe do njegovog izvora, do nekakvog incidenta u kojem je vaš sistem vrijednosti i vrijednost vaše ličnosti bila dovedena u pitanje ili napadnuta nekom vrstom kritike.
Djeca su do svoje šeste godine ranjiva i otvorena prema uticajima onih ljudi koji su značajni u njihovim životima. Ona nisu u stanju da razlikuju šta je ispravna, a šta pogrešna procjena i kritika. Dječiji um je poput vlažne gline na kojoj njihovi roditelji i braća i sestre ostavljaju svoje tragove. I što je ječa emocija, to je dublji trag.
Kada odrastete i razvijete sposobnost da pravite razliku, tada ste u stanju da razmotrite izvor negativne informacije koju ste primili. Ako vas neko kritikuje, ako se ne slaže sa vama, možete da zastanete i prosudite da li je procjena ispravna. Možete da birate šta je u određenoj kritici prihvaljtivo i korisno za vas, a ostalo odbaciti.
Međutim, kao dijete nemate takvu sposobnost. Zato što još uvijek učite ko ste. Vi ste poput malog sunđera. Upijate procjene važnih ljudi iz svog okruženja tako kao da vam govore apsolutnu istinu, kao da znaju vaš pravi karakter i sposobnosti. Što vam je više stalo do njihove ljubavi i poštovanja, to spremnije prihvatate ono što kažu za vas kao validnu procjenu vašeg karaktera i vrijednosti. A kada jednom prihvatitie kao istinitu neku izjavu o sopstvenoj ličnosti, počinjete da gledate na sebe u svjetlu tog uvjerenja.
Vaš um pritom nastoji da vam služi tako što procjenjuje kao prihvatljivo ono što smatrate ispravnim sudom o vašoj ličnosti. On razvrstava i izdvaja vaša opažanja. Uzrokuje da vidite primjere koji “potvrđuju” vaša uvjerenja, dok u isti mah uzrokuje da ignorišete iskustva koja tome protivrječe.
Ako su vam govorili da ste “nevaljali”, da vam se “ne može vjerovati” ili da “mnogo lažete”, vi počinjete da vjerujete u to da su kritike neporecive činjenice o vašoj suštinskoj prirodi. Ako ih svjesno prihvatite, njih potom prihvata i vaš podsvjesni um gdje bivaju zabilježene kao uputstva za buduća ponašanja.

Brajan Trejsi

mudremisli.com

Deca jesu ranjiva i deciji um jeste kao sundjer ali postoje deca koja zaista jesu "nevaljala" . Detetu se moraju pricati neke stvari kako bi razlikovalo dobro i zlo(jesu subjektivne kategorije ali shvatate sta hocu da kazem) i zato je cak i ta kritika korisna poneki put. Tacno je da ne valja preterivati u tome ali kritika (kao i pohvala) je korisno "orudje" u vaspitanju

Trejsi je u principu ok i inace...

Kad me god neko kritikuje ili omalovazava moj rad i trud, zastanem ga i pogledam sta taj ima iza sebe i oko sebe.
Obicno nema nista, zato se i bavi drugim ljudima.