Vrednost

Da li je smrtna kazna ispravna ili pogrešna? Šta je sa stupanjem u predbračne seksualne odnose - je li to ispravno ili pogrešno? Ako osoba voli moć, da li je to ispravno ili pogrešno? Odgovori na ova pitanja počivaju na vrijednostima. Tako na primjer, jedni mogu dokazivati da je smrtna kazna ispravna, jer je primjerna za kriminalce radnje poput ubistva i izdaje, a drugi, pak, mogu jednakom žestinom dokazivati kako niti jedna vlada nema pravo nekome oduzeti život.
Vrijednosti predstavljaju temeljna uvjerenja da je "specifičan način ponašanja ili krajnje stanje postojanja lično ili društveno poželjniji od protivnog ili obrnutog načina ponašanja ili krajnjeg stanja postojanja" (Milton Rokeach,The Nature of Human Values, New York, 1973). One sadrže moralnu notu time što nose ideje pojedinca o tome šta je pravo, dobro ili poželjno. Sistemi vrijednosti predstavljaju odreživanje prioriteta pojedinačnim vrijednostima u odnosu na njihovu relativnu važnost. Drugim riječima, svi imamo skup vrijednosti koji čini sistem vrijednosti. Ovaj sistemse može identifikovati kroz relativnu važnost koju pridajemo vrijednostima, poput slobode, zadovoljstva, samopoštovanja, poštenja, poslušnosti, jednakosti i tome slično. Svi imamo vrijednosti i kao što ćete vidjeti, ono što smatramo važnim utiče na naše stavove i naše ponašanje.

Značenje vrijednosti
Vrijednosti su važne za proučavanje organizacijskog ponašanja zato što čine temelje za razumjevanje stavova, percepcija i motivacija. Pojedinci ulaze u organizaciju s unaprijed stvorenim pojmovima o tome šta "treba" i šta "ne treba" biti. Naravno, ovi pojmovi nisu oslobođeni vrijednosti. Zapravo, oni sadrže interpretacije ispravnog i pogrešnog, daju naslutiti da stanovita ponašanja ili rezultati imaju prednost pred drugima. To ima za posljedicu da vrijednosti zamagljuju objektivnost i racionalnost.

Vrijednosti uopšteno utiču na ponašanje. Pretpostavimo da se zaposlite u nekom preduzeću s gledištem da je dodjeljivanje plate na osnovi rezultata rada ispravno, a da je dodjeljivanje plate na osnovu godina radnog staža pogrešno ili lošije. Kako ćete reagovati ako uočite da preduzeće, kojem ste upravo pristupili, nagrađuje godine službe, a ne rezultat rada? Bi li vaše ponašanje bilo drugačije da su se vaše vrijednosti poklopile sa politikom određivanja plata u tom preduzeću?

Karakteristike vrijednosti
Vrijednosti pojedinca su relativno postojene i trajne. Vrijednosti kojih se danas držite po svoj prilici su veoma slične vrijednostima kojih ste se držali prošle godine i onima kojih ćete se držati u budućnosti. Karakteristike vrijednosti poput postojanosti i trajnosti mogu se objasniti načinom kako su izvorno naučene. Kao djeci su nam govorili šta je uvijek poželjno ili uvijek nepoželjno. Tu ne postoje siva područja. Rečeno vam je, npr. da valja biti pošten i odgovoran. Nikad vas nisu učili da budete samo malo pošteni ili samo malo odgovorni. Upravo to učenje vrijednosti kao apsulutnih, "crno ili bijelo", je ono, što više - manje osigurava njihovu postojanost i trajnost. Proces preispitivanja naših vrijednosti, može naravno, rezultirati promjenom. Možemo odlučiti da naša uvjerena iz mladosti nisu više prihvatljiva. Međutim, naše preispitivanje češće djeluje kao puko učvršćivanje onih vrijednosti kojih se držimo.

Hijerarhija vrijednosti
Pojedinci se mogu kategorisati prema njihovim vrijednostima. Na primjer moguće je identifikovati hijerarhiju od sedam nivoa koja opisuje lične vrijednosti i stilove života (Clare W. Graves,"Levels of Existence: An Open System of Values", Journal of Humanistic Psychology,1970.):

Nivo 1: reaktivni
Ovi pojedinci nisu svjesni sebe ili drugih kao ljudskih bića i reaguju na osnovne viziološke potrebe. Takve se osobe rijetko mogu naći u organizacijama.Ovo je veoma karakteristično za novorođene bebe.
Nivo 2: plemenski Ove pojedince karakteriše visoka ovisnost. Na njih jako utiče tradicija i moć kojom se služe osobe od autoriteta.
Nivo 3: Egocentrični Ove osobe vjeruju u surovi individualizam.Agresivne su i sebične. U prvom redu reaguju na moć.
Nivo 4: konformistički Ovi pojedinci imaju nizak prag tolerancije za različitost. Imaju teškoće u prihvaćanju ljudi čije su vrijednosti različite od njihovih te žele da drugi prihvate njihove vrijednosti.
Nivo 5: manipulativni Ovi pojedinci teže postizanju svojih ciljeva putem manipulacije ljudima i stvarima. Materijalisti su i aktivno teže višem statusu i priznanju.
Nivo 6: sociocentrični Ovi pojedinci smatraju važnijim da ih se voli i da se slažu s drugima nego da idu naprijed. Materijalizam im je odbojan kao i manipulacija i konformizam.
Nivo 7: egzistencijalni Ove osobe imaju visok prag tolerancije za različitost uopšteno i ljude sa različitim vrijednostima. otvoreno se protive nefleksibilnim sistemima, restrikrtivnim politikama, statusnim simbolima i proizvoljnoj upotrebi ovlaštenja.

Elmer Tomas, senator iz Oklahome:
"Kako sam se oslobodio kompleksa manje vrijednosti"


     Zbog toga što sam bio previsok za svoje godine, a pored toga i nevjerovatno mršav, u mladosti sam patio od silnog kompleksa manje vrijednosti.Pored toga, bio sam i veoma slabašan, pa nikad nisam bio u stanju da se nadmećem sa drugim dječacima u bejzbolu i trčanju.Svi su me zadirkivali i zvali "glista", i ja sam samo tiho patio i sve više se povlačio u sebe.Budući da smo živjeli na periferiji, često mi se događalo da iz kuće ne izađem i po nedelju dana, iz straha da ne sretnem nekoga ko će mi se rugati.Da nisam imao inteligentnu majku, koja je bila učiteljica i razumjela moje muke, sigurno ništa ne bih uspio da postignem.Jednog dana mi je prišla i rekla: "Sine, ti moraš odabrati zanimanje za koje su potrebni mozak i inteligencija, jer nema mnogo nade da ćeš se fizički ikad bolje razviti".Kako, međutim, roditelji nisu imali novca da me pošalju na studije, znao sam da ću morati da se sam snalazim, pa sam počeo da se bavim lovom.Čitave zime lovio sam zečeve, tvorove i kune zlatice.U proljeće sam njihovo krzno prodavao za četiri dolara, čime sam kupio dva praseta.Do jeseni sam ih hranio, a onda prodao za četrdeset dolara.Sa tim novcem sam se upisao u Učiteljsku školu u Denvilu, u Indijani.Plaćao sam dolar i četrdeset centi nedeljno za hranu i pedeset centi za sobu.Nosio sam stara očeva odjela i prevelike cipele.Zbog toga me je bilo toliko sramota, da nisam ni izlazio sa drugim studentima;samo sam sjedio u svojoj sobi i učio.Moja najveća želja u tim studentskim danima bila je da skupim dovoljno novca za pristojnu odjeću, koje neću morati da se stidim pred kolegama.
    Uskoro su se, međutim, dogodile četiri stvari koje su mi pomogle da se oslobodim kompleksa manje vrijednosti.Jedna od njih dala mi je hrabrost i samopouzdanje, i posve promjenila moj život.Ukratko ću opisati šta se dogodilo:
 Prvo: Već poslije dva mjeseca napornog učenja položio sam ispite za prvu godinu i dobio svjedočanstvo koje mi je omogućilo da se zaposlim kao učitelj u pokrajinskoj školi.To svjedočanstvo vrijedilo mi je samo šest mjeseci, ali meni je mnogo značilo kao potvrda da bar neko na svijetu ima povjerenja u mene.Bio je to prvi pravi izraz povjerenja koje sam dobio od drugih, osim povjerenja što mi ga je majka obilato iskazivala.
 Drugo: Pokrajinski školski odbor u mjestašcetu Hepi Holou ponudio mi je mjesto učitelja za četrdeset dolara mjesečno, što je opet bio i te kako veliki izraz povjerenja.
 Treće: Za svoju prvu platu kupio sam pošteno odjelo.Kada bi mi neko danas poklonio ček od milion dolara, mislim da se ne bih više obradovao nego onda kada sam za vlastite pare kupio to prvo, konfekcijsko odjelo.
 Četvrto: Prva velika prekretnica u mom životu, prva velika pobjeda u mojoj borbi protiv kompleksa manje vrijednosti, dogodila se na godišnjem sajmu u gradiću Bejnbridž, u Oklahomi.Majka me bješe nagovorila da učestvujem u takmičenju u govorništvu, koje se održavalo na pomenutom sajmu.Meni se, međutim, ta zamisao činila fantastičnom i nemogućom.Pa, zar ja da govorim pred grupom ljudi, ja, koji nisam imao hrabrosti da započnem razgovor ni sa jednim jedinim čovjekom?Vjera moje majke u mene bila je, međutim, naprosto neograničena, i ona me je i podstakla da sudjelujem u nadmetanju.Valjalo je odabrati temu govora, što mi nije bilo nimalo lako.Najzad sam odlučio da govorim o umjetnost u Americi - premda o umjetnosti nisam imao pojma.To, međutim, nije bilo suviše važno, jer mi je bilo jasno da ni publika ne zna ništa o njoj.Sastavio sam dakle govor, i beskrajno dugo ga uvježbavao.
    Bilo mi je toliko stalo da opravdam majčino povjerenje da sm, kada je kucnuo veliki trenutak, govorio sa zanosom, iz dubine duše.Kada sam saznao da mi je žiri dodjelio prvu nagradu, gotovo nisam mogao da dođem sebi od zaprepaštenja.Publika je počela da kliče, i svi oni momci koji su mi se u školskim danima rugali i nazivali me "glistom" sada su me odjednom počeli da tapšu po ramenima, uvjeravajući me da su znali da će od mene nešto biti.Majka me je grlila, jecajući.U mjesnim novinama sledećeg dana pojavio se članak o meni - članak na naslovno strani - koji mi je proricao veliku i sjajnu budućnost.Pobjeda na tom takmičenju bila je prava prekretnica u mom životu, ne toliko stoga što sam postao poznat, koliko zbog toga što mi je ulila toliko samopouzdanja da sam se prvi put u životu osjetio vrijednim ljudskim bićem.Bez nje sigurno nikada ne bih postao član američkog Senata, jer nikada ne bih shvatio da se u meni kriju latentne sposobnosti koje do tada još nisu bile izašle na vidjelo.Nagrada koju sam dobio na takmičenju bila je kao skrojena za mene: stipendija za jednogodišnje studije na Pedagoškoj akademiji!
    Sledeće četiri godine posvetio sam studiranju i podučavanju, a novac sam zarađivao radeći svakojake poslove - od kelnerskog do čistačkog.U svojoj devetnaestoj godini održao sam ništa manje nego dvadesetosam govora tokom predizborne kampanje za izbor predsjednika Sjedinjenih Država.Počela je da me privlači politika, pa sam se upisao na univerzitet De Pov, gdje sam studirao pravo i vještinu govorništva.Ubrzo sam dobio još nekoliko nagrada na takmičenjima u govorništvu i postao glavni urednik univerzitetskog godišnjeg zbornika i univerzitetskog lista.Poslije diplomiranja otputovao sam u Oklahomu, i sa navršenih pedeset godina ostvario sam svoj životni san - postao član Senata Sjedinjenih Država.
    Nisam ispričao ovu priču da bih se hvalisao sopstvenim uspjesima, već u nadi da će ona uliti povjerenje mladim ljudima koji pate od sramežljivosti i kompleksa manje vrijednosti i pomoći im da počnu da se osjećaju punovrijednim ljudskim bićima.

Napomena: Zanimljivo je napomenuti da je Elmer Tomas - čovjek koji se toliko stidio pohabanog očevog odjela i starih cipela - kasnije bio proglašen najbolje obučenim čovjekom u američkom Senatu. 

Da, to je sasvim logican sled stvari 
Do skoro sam se jezila kad vidim zenu punu zlata tj ogrlica, prstenja i narukvica sve dok nisam upoznala jednu prekrasnu zenu , nakindjurenu od
glave do pete . jako sam se iznenadila kad sam porazgovarala s njom , onako neobavezno i otkrila da je kao dete bila jako, jako siromasna i da
bukvalno nisu imali sta da jedu u kuci . rekla mi je da to silno zlato i nakit na njoj , daje joj odredjenu sigurnost da nikada vise nece biti gladna
ni zedna . i ja  verujem da je to tako . i odjednom mi je  postala lepa tako sva u tom zlatnom sjaju  .