Bezbroj puta su vođene rasprave što je natalna karta i koje podatke nam ona donosi. Ukoliko krenemo od pretpostavke da je natalna karta ujedno i DNA model osobe, što predstavlja jedinstvenu...

...kombinaciju deoksiribonukleinskih kiselina ili na engleskom Deoxyribonucleic acid zbog kojeg sam i izabrala naslov pod tom skraćenicom, onda možemo zaključiti kako planete sa svojim položajima u zodijaku, kućama, aspektima, vladarstvima kao i planetima koje su OOB ili van granica, predstavljaju ukupni ustroj neke osobe, dakle fizički izgled, koji je temeljen na kemijskim mehanizmima koji osobu pokreću i čine onim što ona jeste.

Tradicionalno je astrologija pokušala pripisati planetima kemijska svojstva te svakom zodijačkom znaku pripisala pripadnost nekog elementa od kalijevog fosfata preko kalcijevog sulfata, natrijevog klorida, pokušavajući pronaći koji element nedostaje te njegovim unosom popraviti zdravlje. Promatrajući kako je lista sastavljena možemo primijetiti da je svakom znaku dopao par kemijskih elemenata.

DNA također funkcionira u paru i nizu, ponavljajući određene modele tijekom izgradnje. No, ono što je važno napomenuti ta izgradnja ili sparivanje se događa uz prisustvo kemijskih reakcija koje potom proizvode i elektromagnetizam. Tako i u mozgu svakog čovjeka leži neka kemijska tvornica koja daje naputke – ali tu je zapravo i daljnje pitanje – kako i zašto su određene naredbe definirane.

Ukoliko nastavimo s pretpostavkom da je slika natalne karte, ujedno i slika kemijskog karaktera neke osobe, primjećujemo kako osobe s OOB planetima imaju povišenu energiju. To su ljudi koji od malog postižu mnogo, koji imaju visoke ciljeve i uspijevaju ih dostići, poput prosjaka koji postaju bogataši, gdje u cijeloj priči ne postoje čarobni žapci ili zlatne ribice – nego samo jaka energija. Dakle radi se o osobama visoke energije i jakih poriva.

Tu dolazimo do riječi poriv. Poriv, želja, opsjednutost, fiksiranost na određeni cilj – sve ove riječi su međusobno povezane s energijom koja je potrebna da bi se nešto i postiglo. S druge strane kao što nam je svima poznato cilj ili uspjeh mogu biti definirani u pozitivnom ili negativnom smjeru. Dakle, OOB planete ne moraju nužno ukazivati na smjer kretanja poriva, cilja, želje ili energije, da li će se odvijati u pozitivnom ili negativnom smjeru nego samo energiju. Stoga i primjećujemo da osobe s OOB planetima možemo naći i među onim koji nose Nobelovu nagradu ali i onima koji u bolnici pokušavaju razriješiti svoje mentalne konflikte. Ovdje shvaćamo kako energija OOB planete može postati nekontrolirana. Govorimo o sindromu genija na rubu ludila kao i luđaka na rubu genijalnosti.

Razmišljajući o ovoj situaciji nekontroliranosti možemo dati jednostavnu usporedbu. Osobe s planetima koje su van granica su poput nuklearnih centrala. Kada je sve po protokolu – te nuklearne centrale funkcioniraju dobro, te uz maleni trošak daju mnogo energije. Međutim, krene li nešto po zlu, znamo koje su posljedice – razaranje i uništenje svega u okolici pa i trajne posljedice.



POVIJESNI PREGLED

Povijesno istraživanje tekstova o deklinacijama se proteže od neke 100 godine naše ere do današnjih dana, te zapisi postoje u fragmentima kod raznih autora. Podaci koje ću ovdje iznijeti su možda i nepotpuni jer daljnja istraživanja traju.

Razvoj shvaćanja i upotrebe deklinacija bi mogli generalno podijeliti na tri perioda:

A. RANI PERIOD (100-1800)
B. SREDNJI PERIOD (1800-1980)
C. TEKUĆI PERIOD (1980 do danas)


A. RANI PERIOD (100-1800)

Prvi kojeg ćemo spomenuti je PTOLOMEJ (100 – 178), koji u svom TETRABIBLOSU, se referira na deklinacije prilikom računanja primarnih direkcija. Iako se još riječ ANTISCIA ne koristi u Tetrabiblosu, Ptolomejevo spominjanje znakova kao onih koji vladaju, naređuju i slušaju se usko povezuju s principima anstiscije. O tome piše i FIRMACUS MATERNUS (280-360) koji ukazuje i pripisuje Ptolomeju pojam antiscije u Ptolomejevom djelu Mathetis.

ANTIOHIJE iz Atene (2 stoljeće) spominje zodijak koji vidi i čuje jedan drugoga, nešto poput antiscije, a direktna referenca se nalazi u opisu planeta i Sunca po deklinacijama.

PAULUS ALEXANDRINUS (4 stoljeće) također spominje znake koji slušaju i zapovijedaju, te one znake koji čuju i vide jedni druge – ponovo ukazuje na pojam antiscije.

JEAN BAPTISTE MORIN (1583 – 1656) je primijenio antisciju po deklinaciji a onda napustio većinu primjene primarnih direkcija po Ptolomeju, prihvaćajući Regimontanusuvu smjernicu po kojoj je ekliptika imala veće značenje i snagu od ekvatora (Astrologia Gallica, knjiga 22: Direkcije).

WILLIAM LILLY (1602-1681) je izgleda direktno primjenjivao paralele po deklinaciji, tako da u CHRISTIAN ASTROLOGY piše: Deklinacija planete jest njena udaljenost od ekvatora i kako se kreće otuda bio prema sjeveru ili jugu tako se i njena deklinacija bilježi kao sjeverna ili južna.

Nadalje Lilly piše o znacima: Znaci Antiscije su oni koji su iste vrline i koji su jednako udaljeni od prvog stupnja dva tropska znaka, Raka, Jarca i na kojim stupnjevima, kada se tamo Sunce nalazi, dan i noć imaju jednaku dužinu. I kako su tamo Antiscije, te kada su tamo dobre planete, smatramo to jednakim sekstilu ili trigonu, tako postoje i kontra-antiscije za koje nalazimo prirodu kvadrata ili opozicije, i da bi znali gdje je, ne treba ništa više nego pogledati znak i stupanj Antiscije, jer u suprotnom znaku i stupnju se nalazi kontra-antiscija. Time se prvi put jasno iskazuje koncept kontra-antiscije.



Izvor: net.hr