Na Marsu mora biti vode



Mars je nekoć imao vode za čitav ocean, no gdje je nestala? Nove studije pokazuju da u svemir odlazi samo mala količina vode, tako da bi je ispod površine još uvijek moglo biti u izobilju.

Isušena riječna korita i drugi dokazi ukazuju da je Mars nekoć imao dovoljno vode za globalni ocean dublji od 600 metara, a debela atmosfera od ugljičnog dioksida držala je planet dovoljno toplim da bi voda bila u tekućem stanju.

No, Crveni planet je sada vrlo suh, a njegova je atmosfera značajno stanjena.

Neki su znanstvenici teoretizirali o mogućnosti da je Mars izgubio vodu i CO2 u svemir jer je solarni vjetar ogolio molekule iz gornjih slojeva atmosfere. Mjerenja ruske sonde Phobos-2 iz 1989. godine pokazala su da je taj gubitak morao biti vrlo brz.

Sada je Mars Express Europske svemirske agencije otkrio da je gubitak ipak bio puno sporiji.

Stas Barabash iz švedskog Instituta za fiziku svemira iz Kiruna vodio je tim koji je analizirao podatke s instrumenta ASPERA-3 (Analyzer of Space Plasmas and Energetic Atoms), koji se nalazi na Mars Expressu.

Rezultati su pokazali da čitav planet u svemiru gubi samo oko 20 grama po sekundi kisika i CO2, što je samo 1% od količine koju je izmjerila ruska sonda.

Ukoliko je ta količina stalna u čitavoj povijesti Marsa, ona bi mogla biti odgovorna za gubitak tek nekoliko centimetara vode i tisućinku ugljičnog dioksida.

Velike količine
"Ili su voda i ugljični dioksid nestali uslijed za sada nepoznatih procesa ili su još uvijek tamo, vjerojatno ispod površine", rekao je Barabash. "Govorim o ogromnim količinama vode i da biste je spremili negdje trebate imati zaista veliki spremnik."

Barabash nije siguran kako bi trebao izgledati taj ili ti rezervoari, ali ukazuje na otkriće NASA-inog sada izgubljenog Mars Global Surveyora.

Njegovi podaci pružili su dokaz da se nedavno voda, koja je najvjerojatnije došla ispod površine, u velikim mlazovima slijevala niz Marsove obronke.

"Zato postoje neke vjerojatnosti da tamo još uvijek ima tekuće vode", rekao je.

"Ako tamo ima vode, mislim da će to ideje o ljudskim misijama na Mars podići na potpuno drugačiju razinu", kaže Barabash. "Voda nije nužna samo astronautima, nego je i potencijalno gorivo."

Naime, iz te se vode mogu dobivati vodik i kisik za raketno gorivo.

Olujno vrijeme
No, znanstvenici kažu da možda ima još mehanizama, kao što su udari asteroida i kometa, koji su Mars ostavili bez vode i ugljičnog dioksida.

Postoji i mogućnost da je solarni vjetar obrijao velike komade atmosfere, a ne samo pojedinačne molekule.
Druga mogućnost, koju predlaže stručnjak za Marsovu atmosferu David Brain sa Sveučilišta Berkeley, je da su magnetne oluje pomogle solarnom vjetru u odnošenju molekula iz atmosfere.

"Vjeruje se da su u ranom Sunčevom sustavu solarne oluje bile učestalije i snažnije", rekao je New Scientistu. No unatoč toj mogućnosti, Brain misli da u skrivenim spremnicima još postoje Marsove drevne vode i ugljični dioksid.

Izvor: NetPortal

pa to je i zadnja misija dokazala

А зар није лед на половима Марса?

pa led je zaledjena voda imam emisije al su prevelike inace bi uploadovao podelicupa cu staviti na rapid za par dana

Па да онда је логично да на марсу има воде, само што је она на половима, а не на целој планети.Односно било је на марсу воде.

da tako je

ovo su dokazali jos prosle godine, vode ima i nalazi se severno od ekvatora a dugacko je 900 i siroko 800 kilometara i dubine najmanje 50 metara!

Još malo o vodi na Marsu


NASA-in orbiter Mars Reconnaissance otkrio je spojeve, ili napukline, koje su prije više milijuna godina možda služile kao podzemni kanali za vodu

Koliko se puta može 'otkriti' voda na Marsu? Orbitalne kamere pronašle su drevne, vodom izlokane doline 1970-ih, a mladi, vodom izderani obronci otkriveni su 2000. godine.

No, roveri su 2004. godine pronašli i tragove kisele površinske vode koja je povremeno navirala na površinu drevnog Marsa.

Sada je instrument HiRISE (High Resolution Imaging Experimenton) s orbitera Mars Reconnaissance, zahvaljujući do sada neviđenom stupnju detalja koje ta kamera hvata, pronašao drugo okruženje za eliksir bilo kakvog života iz povijesti Marsa.

Nanoviji razultati promatranja HiRISE-om predstavljeni su u San Franciscu, na godišnjem sastanku Američkog udruženja za napredak znanosti.

Planetarni geolog Chris Okubo sa Sveučilišta u Tucsonu izvijestio o otkriću pukotina u slojevitim sedimentnim stijenama u Candor Chasmi, odvojku velikog sustava kanjona Valles Marineris.

HiRISE-ova rezolucija od 30 centimetara, što je deset puta bolje od prethodno najkvalitetnije kamere, od početka rutinskih promatranja koja su počela u studenom 2006. godine, dala je nevjerojatni pogled na Mars.

U Candor Chasmi ti su poboljšani detalji otkrili tanke, dugačke i tamne linije koje sijeku svijetlo-tamne slojeve sedimenata. Svaka tamna linija je u području od nekoliko metara okružena svijetlim tonovima.

S tamnim, pokretnim pijeskom koji se vije naokolo, znanstvenici su zaključili da su tamne linije niže napukline u kojima se skuplja pijesak, a koje okružuju viši hrptovi koji ih štite od prodora pijeska.


U krateru Victoria, kojeg proučava rover Opportunity, ima fosiliziranih napuklina

Na Zemlji takve strukture nastaju na mjestima gdje je voda tekla duboko kroz raspukle stijene.

Ukoliko se na Marsu dogodila ista stvar, voda puna otopljenih minerala mogla je kemijski posvijetliti i pojačati okolnu stijenu. Tako bi slabija stijena udaljenija od pukotina lakše erodirala, ostavljajući kanal s hrptovima koji su usporedni napuklini.

"Detalji Marsa koje nam šalje HiRISE čine nas geologe sretnima kao malu djecu", kaže Marjorie Chan sa Sveučilišta u Salt Lake Cityju, koja radi na drevnim napuklinama na Zemlji, sličnima onima koje je HiRISE otkrio na Marsu.

Geolozi, i zemaljski i planetrani, uskoro bi mogli slaviti otkriće novih vodom uzrokovanih pukotina.

HiRISE je "nanjušio" čitav niz sličnih struktura na istočnom obronku u dnu kratera Victoria, kojim, zgodne li podudarnosti, upravo drnda rover Opportunity.

Izvor: NetPortal