Cuda Barracuda - klasika sedamdesetih



PITAJTE nekoga da vam nabroji neke klasične "muscle car" automobile.  Kladimo se u "pet banki" da će odgovor u većini slučajeva počinjati sa Ford Mustangom.

Plymouth Barracuda ne bi visoko kotirao na takvoj listi, a vrlo vjerojatno se ne bi niti pojavio. I dok je Mustang najtrajniji i najprodavaniji američki "muscle car" Cuda spada među rjeđe, ali nimalo manje atraktivne poslastice.

Sve je počelo predstavljanjem Barracude u travnju 1964. Za podsjetnik iste je godine predstavljen i Mustang. Bazirana na dotadašnjem bestseleru Valiant, Barracuda je postala njegova modernija inačica namijenjena mlađim ljudima željnih promjena.



A promjena je i bilo. Barracuda je postala automobil s najvećom uporabom stakla dotad što ima zahvaliti prije svega ogromnom stražnjem prozoru. Iako su ga mnogi kritizirali zbog nezgrapnog izgleda upravo je on dao autu jedinstvenu prepoznatljivost, a nije na odmet bila ni odlična vidljivost straga čime se malo koji automobil danas može pohvaliti.

Ponuda motora počinjala je s 2.8 litrenim šestakom snage 100 KS (ne zaboravimo A.D. je 1964.), dok je vrhunac predstavljao 4,5 l V8 snage 239 KS. S tim motorom Mustang je mogao samo gutati prašinu iza Barracude i gledati njezin 2,14 metara dugačak prtljažnik.



Iako se ovjes Barracude iz današnje perspektive može slobodno nazvati prethistorijskim, kritičari su mu dali dobre ocjene kao i kočnicama koje su uz nadoplatu mogle imati i prednje diskove. Potrošnja V8 motora od 17,5 litara nije nikoga zabrinjavala, ipak su to šezdesete.

Unatoč svih objektivnim prednostima, Barracuda nikada nije dostigla prodaju Ford Mustanga (10 prema 1), mnogi su za to krivili upravo masivno stražnje staklo u kombinaciji s dugim repom.



1970 predstavljena je Cuda. Skraćenog, cool imena, ali zato potpuno drukčije namjene. Sedamdesete su po mnogo čemu bile specifične, a Cuda je bez sumnje jedna od njezinih ikona.

Dizajn je pravi primjer za "muscle car". Agresivan sa svih strana, širokih bokova i lice ubojice. Obratite samo pažnju na ispušne cijevi kvadratastih dimenzija.



Na izboru je bilo čak devet motora, a perjanicu je predstavljao Chryslerov 7,2 litreni V8 HEMI snage 390 KS što je Cudi bilo dovoljno za 240 km/h maksimalne brzine i ubrzanje do stotke za 6 sekundi. Mjenjač je dakako trobrzinski TorqueFlite, a uz doplatu se mogao dobiti i četverobrzinski ručni.  Street racere će zanimati i podatak od 14.44 sekunde na "quarter mile" dragu. Uistinu fascinantne brojke, a od tada je prošlo preko 35 godina.



Potrošnja od 23,8 litara na 100 km ne zabrinjava, dok gorivo košta 3 centa po litri no ta su se vremena bližila kraju što je na kraju cijela "muscle car" generacija platila glavom. Visokim stopama osiguranja, novim propisima o emisiji štetnih plinova kao i regulativama o količini buke u kombinaciji s nadolazećom naftnom krizom odbrojali su dane "muscle cara"

Ipak, ovih se dana počelo šuškati o novoj Barracudi. Više informacija pročitajte ovdje.

Izvor: Index

 

ajme koliko dimi..

Dimi kao kamion a chuje se kao traktor... Volim ja te mishicave automobile ali mi je drazi camaro od baracude...