Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:11:04
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 2 4 5
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Crveni uragan nad Beogradom 1944 - 1945.  (Pročitano 34823 puta)
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Komšije se rasule po svetu
Nikolu Đorđevića, dvorskog kućepazitelja, streljali su bez suda

Blizu nas su bili i Tomićevi, otac i deda, porodica glumca Miće Tomića; Mićin otac je, koliko se sećam, bio trgovac. Imao je ogromnu vilu na Dedinju.Oni su tu vilu kasnije prodali i odselili se. Njihovu vilu je kupio "Cepter"; novi vlasnici su vilu renovirali i preuredili. Kuća sada na Dedinju deluje kao iz bajke. Ne sećam se da li su komunističke vlasti i Tomićima nešto konfiskovali, ali mi se čini da nikoga od njih u onoj opštoj oluji nisu streljali, a streljanja su, kao što se zna i što svedoči slučaj moga oca, bila masovna, nemilosrdna i bez suđenja.

U Krupanjskoj 14. do rata je plac bio prazan. Onda ga je neko "bezecovao", ali ne znam ko.
Vila profesora Antonovića bila je na uglu, ali ne znam da li je nosila numeru naše ili današnje ulice Mladena Stojanovića. Antonović je umro uoči rata. Imao je četvoro dece i bio je dosta stariji od svoje supruge. Ništa ne znam o sudbini dece - na čijoj su strani bili i da li su preživeli ili postreljani.Čini mi se da su se mahom rasula po svetu, bežeći od Titovog režima, koji je stigao sa oslobođenjem. Znam da je ćerka živela negde u Češkoj. Jedan sin profesora Antonovića poginuo je za vreme rata, dok su dva, pričalo se po Dedinju, navodno, umrla prirodnom smrću. Kasnije je i majka umrla i u vilu su se uselili novi stanari. Ne znam ko su i kojem režimu su pripadali. Verovatno komunističkom...

Sledeća ulica je sadašnja Sime Šolaje, iz Krupanjske, levo. Bila je jedna velika vila, sa mnogo stambenih jedinica. U nju su se uselili niži Titovi oficiri.

Preko puta nas bile su ne vile nego omanje kuće siromašnih građana. U jednoj od njih, kao njihov vlasnik, živeo je jedan žandarm. Čini mi se da je bio narednik. Zvao se Nikola Đorđević. bio je kućepazitelj, čuvar Belog dvora na Dedinju u vreme dok su tamo stanovali srpski kraljevi. I njega su odmah, prvih dana oslobođenja, iako već starog i iznemoglog, uhvatili iz OZNE i streljali bez suda i suđenja. Uzalud se branio da ništa nije kriv i da je samo savesno i revnosno čuvao vladarski Dvor i u njemu prvo kralja Petra, pa kralja Aleksandra i na kraju mladog kralja Petra Drugog koji je pobegao u London. Branio se da je savesno obavljao svoj posao. Tako bi radio da je u Dvoru stanovala bilo koja vlast.

Sećam se da je žandarm Đorđević streljan kada i moj otac Čedomir. Kratko je, kao i otac, bio po beogradski apsanama, a onda streljan. Pričala je njegova žena da mu se trag svaki izgubio i nikada za grob nije saznala. Međutim, kasnije smo saznali da je Đorđević streljan dan ranije pre našeg oca. Kućica je bila neugledna i mala i ni jednom partizanskom oficiru nije zapela za oko da njenog vlasnika proglasi za "narodnog neprijatelja", strelja ga i useli se. Svako je grabio velike, lepe i prostrane vile narodnih neprijatelja.

U ovoj neuglednoj kući do kraja života živela je Nikolina žena. Niko je nije dirao. Ne sećam se od čega je, i kako, živela. Neko je pre par godina ovu kuću, više kućerak, srušio i sagradio novu, veliku vilu; neko od novih bogataša našeg vremena...

Sin žandarma Nikole Đorđevića, kada je video da su mu oca iz čista mira streljali, napustio je Beograd i legalno ili ilegalno - ne znam kako - otišao u Nemačku i otuda, koliko znam, duboko razočaran u komunistički režim i Titovo silništvo, nikada nije želeo da dođe, bar na kratko.Kada mu je otac streljan, dečak je išao u školu. Iz Beograda je otišao sa završenom srednjom školom. U Nemačkoj je formirao porodicu...

... Naniže, prema Dvoru, nalazila se Vulevićeva vila. On je bio doktor. za njega se udala mlada žena Vera, još učenica. Ne znam čega je bio doktor. Znam da je dr Vulević bio zarobljen 1941. godine i u nemačkom zarobljeništvu je proveo celi rat. Imao je visoki čin u kraljevskoj vojsci. Sećam se kada se vratio iz zarobljeništva, komunisti su ga u Beogradu odmah uhapsili i streljali. Ne znam koju su njemu krivicu napakovali. OZNA je posle rata streljala mnoge visoke kraljevske oficire koji su se vratili iz ratnog ropstva. Izmišljali su razne razloge.
Piše: Mr Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Iz logora pred streljački stroj
Po oslobođenju se pričalo po Beogradu da su Partizani streljali povratnika iz zarobljeništva kao izdajnika

Prema Banjici ima više vila i rezidencija, ali se već ne sećam kome je koja pripadala. Znam da je bilo više braće industrijalaca, prezivali su se Savčići. Čula sam da su mnogi postreljani i posle rata, ali ne znam ko se sve od Titovih "zaslužnika" uselio u njihove vile.

Na goreoj strani ulice koja vodi prema Banjici, imali su lepu vilu (i sada je lepa) Jovanovići, znala sam žensku osobu, zvala se Katinka, ona se udala, lepa žena. Ona je bila ćerka Janićijeva. Preko puta Jovanovića bila je vila Jovovića ili Jovanovića, da su nosili isto prezime ne mogu nasigurno da tvrdim ali mi se čini da su bili u nekakvom srodstvu.

Vreme je učinilo svoje - počelo da briše pamćenje. Janićije je bio star i on je umro, streljali ga nisu. Njemu je Kaćenka bila usvojenica. Dece sa venčanom ženom svoje rođene nije imao. Možda je Kaćenka bila iz šire Janićijeve porodice koja je odrasla kod njega kao usvojenica.

Sećam se da smo mi privremeno stanovali kod Janićija Jovanovića dok smo gradili vilu u Krupanjskoj. Otac je hteo da bude što bliže gradilištu dok se kuća gradila. Nadzirao je majstore koji su brzo radili.

Prema Bulevaru mira ima mnogo vila. Rekla sam da je prva bila Čede Petrovića, u njenoj blizini vila Anastasa Pavlovića. Petrović - Pavlović bili su ortaci u trgovini štofovima. Tako su imse i radnje zvale.

Idući naniže, prema Železničkoj bolnici, ima jedan kućerak, kućica. Tamo i sada stoji. Znam da je pripadala Crkvi, patrijarhu Varnavi. Godine 1943. na Dedinju se desio ovaj slučaj. na onaj prazni plac do Anastasa Pavlovića pao je jedan nemački avion. Desio se kvar na motoru. U avionu je bio nemački oficir koji se zvao Johan Šreder.

Baš u vreme pada aviona, tuda je prolazio jedan mladić, sin čiji je otac u to doba bio u nemačkomr atnom zarobljeništvu. Nemac u avionu-olupini bio je zaglavljen i na ivici života i smrti. Mladić je pritrčao i spasao ovog oficira. U znak zahvalnosti Nemac je upitao mladića: "Mladi čoveče, kakvu uslugu za ovo želiš da ti učinim? "Mladić je odgovorio: "Moj se otac nalazi u nemačkom ratnom zarobljeništvu. Učinite sve da ga pustite.

Tada Nemac od mladića uzme podatke i, zbilja, posle par nedelja, sa urednim asusvajsom, otac dođe kući u Beograd. Ne sećam se ko je bio vlasnik tog placa, ali se kasnije, po oslobođenju, pričalo po Beogradu da su partizani streljali tog povratnika iz zarobljeništva jer su mu bili napakovali da je bio saradnik okupatora i izdajnik čim su ga tako lako Nemci pustili iz logora...

Naniže, od Tomića, vilu su imali Ljubisavljevići. Velika vila, i lepa. Bili bogati ljudi. Sticali bogatstvo decenijama i generacijama, još u vreme obrenovićke i karađorđevićke dinastije kada je Srbija bila samostalna kraljevina. Šta su u društvenoj hijerarhiji bili Ljubisavljevići - više se ne sećam. ja sam studirala sa jednom od ćerki Ljubisavljevića.

Nisu mogli da podnesu Titov režim i komunizam pa su iz Jugoslavije pedesetih godina pobegli u Ameriku. Ne sećam se da li su otišli tamo legalno ili ilegalno. U Ameriku su prvo otišli sin i ćerka, a onda su za njima krenuli i roditelji. Ne znam kakvu je funkciju u Srpskoj narodnoj banci obavljao stari Ljubisavljević.

Da li je bio guverner ili neki drugi funkcioner. Suđeno mu je u novom režimu, ali osuđen na smrt nije. Možda je izgubio srpsku nacionalnu čast. Nije voleo novi režim. Čim mu se pružila prilika, odmah je podigao životno sidro i odjezdio na Zapad. Ne znam šta je bilo sa njegovom vilom. Čini mi se da je bila konfiskovana i da je država uzela pod svoje. Takođe, ne znam ko je sve od najbližih titovih zaslužnika prošao kao stanar kroz vilu...

... Još naniže bila je kafana "Mišić". Tu su se sastajali razni begunci. Kafana se nalazila na konspirativnom mestu. Tu su dolazili i Titovi oficiri i čuvari.

Posle trideset godina prošla sam ovom ulicom. Veoma sam se uzbudila. Na starom mestu više nije bilo kafane, a mesto nje tu je bila banka. Pročitala sam: "Prva srpsko-švajcarska banka".

Iza kafane "Mišić" bila je vila trgovca Stojadinovića koji je radio u ortakluku sa Milanom tomićem po pitanju trogine... Nije ovaj Stojadinović bio ni u kakvom srodstvu sa onim predsednikom vlade koji je bio naklonjen Nemcima. Ovaj trgovac Stojadinović je imao troje dece, dve ćerke i sina. I oni su "počišćeni" sa Dedinja, ali se ne sećam kako i po kojoj osnovi. Tek - Stojadinovići su se izgubili, kao da ih je iz ovog kraja počistila kakva moćna metla. U vilu su došli neki novi stanari koje nisam poznavala. Moja generacija iz onog vremena se rasturila i "istopila"; ne znam da li je stare garde "progutao mrak" kao i moga oca i njihovu decu ili su se sami odselili.
Piše: Mr. Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Sudbine ljudi sa Dedinja
O ljudima iz elitnog kraja i njihovim kućama dugo se posle Drugog svetskog rata govorilo šapatom

Do Stojadinovića vilu je imao Jovan Janković i njegova porodica. Ne znam šta je bilo sa njima. Posle rata su nestali sa Dedinja - kao da su u zemlju propali. Kasnije sam saznala da je čika Jovan umro u starosti negde u gradu, u nekom drugom, sirotinjskom kvartu. Jednom, davno, daleko od Dedinja, srela sam se sa Jovanovom ćerkom. Malo smo zastale i pričale o sudbinama vila na Dedinju, ali još više o sudbinama ljudi. To je bilo u ono vreme kada se o tome nije smelo javno i otvoreno govoriti. O tome se samo, u četiri oka, poverljivo, šaputalo.

Dalje se nalazi vila Dušana Lazića. On je sa mojim ocem za vreme okupacije po Dedinju, Topčideru i Senjaku sakupljao dobrovoljne priloge od naroda i predavao ih Crvenom krstu da se bilo čim i bilo ko priskoči u pomoć sirotom i unesrećenom srpskom narodu, naročito hiljadama izbeglica koje su pobegle od ustaša i spas tražile u Beogradu.

Profesor bez kuće

... Koliko se sećam, i stari i mladi Lazićevi - pomrli su. Kao da ih je kakva kuga u novom vremenu pokosila. Umro je i onaj sin Dušana Lazića koji je jedno vreme bio asistent na fakultetu. Ta njihova vila je sada rezidencija izraelske ambasade.

Iza Lazićeve vile bila je velika vila, ali nikada nisam saznala ko u njoj živi i ko su joj vlasnici. Koliko se sećam, i nju su zaposeli visoki Titovi oficiri.

Na početku Užičke svoju vilu je imao Toma Živanović. On je bio profesor Pravnog fakulteta. Do njega je bila rodbina Nikole Spasića. U vili je živela njegova sestra. Nikola, trgovac, bio je mnogo bogat i po Beogradu je iza sebe ostavio brojne legate, mnoge nekretnine. Nikola Spasić je umro u starosti...

Preko puta Spasićevih vilu su imali Milosavljevići, advokatska porodica. Lepa i velika vila.Ja sam se družila sa njihvom ćerkom dok sam išla u gimnaziju. Za vreme bombardovanja, u aprilu 1941. godine, Milosavljevići su pobegli u crkvu, da u njoj traže spas, ali, na nesreću, na crkvu je pala bomba i svi su poginuli - i otac, i mati, i dve ćerke.

Bile su naniže još dve vile. Onda dolazi vila koja je pretvorena u Muzej afričke umetnosti. Preko puta su takođe bile dve vile i dva prostrana placa. Vile su pripadale braći Ćukovićima. Oni su bili knjižari, a taj plac su zauzeli (kupili) braća Karić i tu sagradili svoje porodične rezidencije, najlepše, kako narod priča, na Dedinju u naše vreme.

I ugledni i uspešni knjižari Ćukovići su se zatrli. Ne znam dali su pomrli prirodnom smrću ili je i njih, kako se šaputalo, "progutao mrak" OZNE i komunizma. Sa ukidanjem privatne trgovine, nestali su i knjižari "braća Ćukovići. Znam da su dva brata ukupno imala pet ćerki - jedan tri, drugi dve.

Iza njih je bila engleska rezidencija, raskošna i bogata, u kojoj su stanovali brojni engleski ambasadori. A malo podalje, iza Engleza, bila je vila Troiš. Ne znam šta je bilo sa tim vlasnikom ove vile. Pripadala je nekom Čehu. Izgubio mu se trag odmah posle rata, onih godina masovnog streljanja.

Zatim se tu nalazi rezidencijalna zgrada predsednika srpske vlade. Kroz nju su prošli mnogi zvančnici i političari koji su odlučivali o opštoj sudbini naroda...

... Sećam se da se gazda vile, Čeh, prezivao Baukal, a njegov prvi komšija stanovao je u vili koja je pripadala kraljevom lekaru, dr Moačaninu. On je imao dva sina i jednu ćerku. Bili smo srodna ili ista generacija. Ćerka je bila školska drugarica moej starije estre Vere, dok sam ja sa mlađim sinom bila, takođe, školska drugarica. I oni su davno napustili Dedinje i pobegli za Ameriku. Doktor je brzo umro, ili je od komunista streljan, ne sećam se, jer su nas sa Dedinja proterali u Ulicu Miloša Velikog. U vili lekara koji je bio stalni "medikus" sprskih kraljeva kasnije su takođe stanovale poverljive titove glavešine. Na uglu Rumunske i Lackovićeve supruzi Titovoj sagradili su vilu koja joj se nije dopadala.

Otišli za Ameriku

Ove ulice, poprečne, i Tolstojevu, manje znam. Tamo sam kao devojčica i devojka, a kasnije i kao odrasla i udata žena, ređe zalazila. I tu je, u nizovima, bilo lepih i raskošnih vila koje su sve zauzeli Titovi visoki saradnici i oficiri. Znam da je vlasnik vile Jovanovića bio trgovac dečjom odećom i obućom, a iza njega, prema Topčiderskoj zvezdi, vilu je imao izvesni Mijović koji je imao pet ćerki. I Šulekovići su na ovom prostoru imali vilu i otišli za Ameriku. Otišli još pred Drugi svetski rat, jer su naslutili da dolazi ratna oluja, da će se Evropa pretvoriti u krvavi obračun koji je započinjao Adolf Hitler. Kome je Šuleković vilu prodao, ne znam i kakva je sudbina bila novog vlasnika, takođe, ne znam.
Piše: Mr Ljubomir Pešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Silovit udar na univerzitet
Mada u vreme okupacije nije bilo aktivnosti, mnogi profesori našli su se na udaru nove vlasti

Acovićeva vila bila je ona u kojoj je svoju rezidenciju, praveći kasnije raskošni i prostrani dvorac, imao i bivši predsednik Srbije i Jugoslavije - velika srpska nesreća - Slobodan Milošević.

Ne znam šta je bilo sa porodicom Acović, gde vlasnici vile danas žive i koga imaju od poroda. Jednom sam čula da su pobegli za Švajcarsku i da su se tamo trajno nastanili.

Tako je, dakle, posle rata, Dedinje postalo jedan drugi, po stanovništvu, sasvim izmenjeni kvart beogradski. To je sve ono što sam i o čemu sam želela da svedočim...
"Crveni uragan" 1944, 1945, i još nekoliko sledećih godina, zahvatio je i desetkovao svojim "velikim čišćenjem" i "konačnim rešavanjem srpskog pitanja" (izrazi Titovi i Kardeljevi, formulisani na Visu pre prelaska Drine i ulaska u Srbiju) sve "esnafe" i sve profesije: advokate i pravnike, privrednike i "biznismene", novinare i izdavače, glumce i književnike, a naročito je silovit bi udar na Beogradski univezitet i njegove kadrove koji su, u hijerahiji prosvetne organizacije za vreme okupacije, imali bilo kakvu, pa i onu najbeznačajniju, funkciju.

Poznato je da Univerzitet za vreme okupacije nije radio. Radile su samo neke umetnčke škole, posebno muzičke. Profesori su povremeno dolazili na fakultete, a primali su ili su ostali i bez toga, neke beznačajne prinadležnsoti, tek da se preživi.

Zatiranje naroda

Srbi i Srbija godinama su bili žrtve. Iz solidarnosti sa slovenskom braćom, uvek su, kroz istoriju, morali nekoga da "šlepuju" i u tom "šlepanju" svaki put su "izvukli debi kraj". Tako je, na primer, bilo i pre, i za vreme, a naročito posle Prvog svetskog rata. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, stvorena je i formirana na štetu Srbije - što će svi sledeći događaji - do dana današnjeg pokazati.

Vreme je bilo da se Srbija okrene sebi i svojim unutrašnjim problemima i preporodu, a da, pritom, u okupaciji, kojoj će, u konstelaciji opšteg rata i krvoprolića, doći kraj - sačuva sebe i narod od biološkog istrebljenja (za jednog ubijenog nemačkog vojnika streljano je po stotinu srpskih glava, a za ranjenog po pedeset glava - što je - bukvalno - vodilo zatiranju naroda.

Pomoćnik ministra prosvete i vera u Ministarstvu Nedićeve vlade, Vladimir Velmar Janković, književnik, umna i široko obrazovana ličnost, bio je inicijator i organizator izrade dokumenta, dugoročnog i trajnog "putokaza" - kuda Srbija treba da ide, i šta da čini u svom preporodu i obnovi - koji je rađen pod radnim naslovom Srpski civilni plan. U toku 1942. godine pri Ministarstvu je formiran Savetodavni odbor koji su, mahom, činile najumnije srpske glave sa Univerziteta u Beogradu. Pristupilo se ozbiljnom i temeljnom radu. Svaki fakultet, za svoje obalsti, dobio je zadatak da izvrši detaljnu analizu stanja, a onda da odredi smernice i predloži rešenja za unapređenje te oblasti.

Predložen je i generalni okvir za izradu dokumenata:
1. Polazne tačke za Državni prosvetni plan u okviru Srpskog civilnog društva.
2. Putevi srpskog samosnalaženja uz Srpski civilni plan
3. Predradnje za Srpski civilni plan
3. Referati profesora za Srpski civilni plan.

Posebni odbori

Savetodavni odbor pri Ministarstvu na izradi Plana činili su:
1. Velibor Jonić, ministar prosvete i vera. 2. Vladimir Velmar Janković, pomoćnik ministra prosvete i vera. 3. Prof. d Nikola Popović, rektor Univerziteta. 4. Radoslav Grujić, dekan teološkog fakulteta. 5. Prof. dr Branko Popović, dekan Tehničkgo fakulteta. 6. Prof. dr Mihajilo Gradojević, dekan Poljoprivrednog fakulteta. 7. Prof dr Nikola Radojičić, profesor Univerziteta. 8. Ing. Milosav Vasiljević, profesor Univerziteta. 9. Prof. dr Dušan J. Popović, profesor Univerziteta. 10 Prof. dr Veselin Čajkanović, dekan Filozofskog fakulteta.

Uz Savetodavni odbor koji je napravio sintezu za sve obalsti nauka koje su se izučavale na Univerzitetu, imenovani su i mnogi posebni odbori.
Piše: Mr Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Uloga profesora Bartoša i Nedeljkovića
Oni su autore Plana o oporavku zemlje proglasili zločincima

Već prvih dana oslobođenja, 1944. godine do Srpskog kulturnog plana došla je OZNA, Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, a zatim je stigla do ruku članova Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača na čijem su čelu bile dve "koumunističke glavoseče" (kako su dobila u javnosti naziv) - prof. dr Milan Bartoš (sekretar Komisije) i prof. dr Dušan Nedeljković (predsednik Komisije). Oni su odmah autore Plana proglasili - zločincima, izdajnicima, kolaboracionistima i narodnim neprijateljima, a rukopis je dobio generalno samo jednu ocenu: fašizacija srpskog naroda.

Neka čitalac oceni na osnovu citiranog teksta o kakvoj se "fašizaciji srpskog naroda" radi. Tako je po Beogradu počela nezapamćena hajka na profesore Univerziteta. U "lov na ljude" krenula je OZNA i drugi represivni aparat koji je stajao na raspolaganju novom režimu.

Pohapšeni su odmah izvedeni pred Vojni sud i po kratkom postupku osuđeni na smrt, dok su drugi suđeni na osnovu Uredbe o oduzimanju srpske nacionalne časti; konfiskovana im imovina; oduzimana sva građanska prava i slati na prisilni rad ( duge robijaške kazne).

Odlazak na Zapad

Jedan broj autora Plana, profesora Univerziteta, uspeo je da pobegne "crvenom uraganu" na Zapad i pokuša tamo da traži, kod saveznika (američka, engleska, francuska i sovjetska okupaciona zona podeljene nemačke teritorije) spas i utočište od razjarenih i nahuškanih Titovih dželata.

Oni koji nisu pohvatani, uspeli su da se sakriju u podzemlju Beograda, preruše i zametnu trag svojim goničima - OZNI. Zato ponovo piše Državna komisija OZNI za Beograd sledeći akt:

"Za izviđanja Državne komisije i stavljanje na raspoloženje Sudu časti na Univerzitetu krivični materijal, neophodno je i hitno izvršiti pretres u stanovima nastavnika Univerziteta i njihovih roditelja koji su sa Nemcima pobegli ili se kriju po Beogradu, a bili su nosioci izdajničke politike u Srbiji. U ovim stanovima će se naći po svoj prilici lične arhive tih nastavnika - zločinaca. Ove bi arhive uopšte bile dragocene. Ove pretrese bi trebalo poveriti naročito okretnim, sposobnim i "finim" drugovima u OZNI.

Imena i adrese tih visokih zločinaca su:
Miloš Mladenović, Pravni fakultet, bivši urednik "Novog Vremena", Strahinjića Bana 82,
Đuro Zalad, asistent na Pravnom fakultetu, stanuje u Cincar-Jankovoj 4,

Ivan Svirčev, Tehnički fakultet, Varnavska 27
Simeon Kerečki, Tehnički fakultet, Dobračina 20/III (napomena: izvršiti detaljan pretres i kod njegovih roditelja),
Gojko Vlajinac, tehnički fakultet, Kneginje Perside 63 (tu je sa stanom njegov otac Milan)
Đorđe Marjanović, asistent na Tehničkom fakultetu, Alekse Nenadovića 26
Nikola Krajinski, Pravni fakultet, Vlajkovićeva 13,
Vjekoslav Žardecki, pobegao i nalazi se u Gracu, gde radi kao profesor tamošnjeg Univerziteta; u Beogradu radio na Filozofskom, a stan je imao u ulici Varšavskoj 36,

Branko Maleš, Filozofski fakultet, Vojvode Milenka 15
Milovan Đ. Popović, asistent na Filozofskom fakultetu, bio upravnik Zavoda za prevaspitavanje srpske omladine u Smed. Palanci, sada u bekstvu van granice, u Beogradu mu se ne zna adresa stanovanja,
Nikola Radojičić, profesor Univerziteta, Tetovska 57,
Dimitrije Najdanović, profesor Bogoslovskog fakulteta, Neznanog junaka 1,

Đoko Slijepčević, profesor Bogoslovskog fakulteta, Zahumska 29, sada u bekstvu van granice,
Nikola Bitenbinder, profesor, Tehnički fakultet, Topolska 9, i Radosav Medenica (adresa i fakultet nepoznati),
Sekretar SANU
Sve ih pohapsiti i dovesti da ih saslušaju islednici Državne komisije. Smrt fašizmu - Sloboda narodu!" U potpisu: "Predsednik komisije - Dušan Nedeljković".

Iz Državne komisije sa Obilićevog venca OZNI za grad Beograd stiže još jedno pismo-nalog na"dalji postupak". Pismo potpisuju "šef otseka za zločine po logorima, Uroš M. Bjelić" i "sekretar Državne komisije dr Ivan Grgić" (prof. dr Milan Bartoš je otišao na novu funkciju - postao je sekretar Srpske akademije naukai umetnosti).
Piše: Mr Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Zločin za katedrom
Nazvani su izdajnicima jer su govorili

Pismo glasi:"Ova Komisija ima podatke da je Pantelić Dušan, sada profesor Pravnog fakulteta Univeziteta u Beogradu, u zarobljeništvu bio jedan od najaktivnijih saradnika logorskog fašizma. Ta saradnja ispoljavala se između ostaloga i na taj način što je kao pravnik bio u funkciji saradnika generalu Pavlu Pavloviću, koji je bio jedan od rukovodilaca kulturnog života u logoru. To je bilo u Olfagu XIII B. U logoru Ofenburg Pantelić je bio savetodavac logorskog starešinstva, koje je već tada ispoljavalo negativan stav prema svim naprednim ljudima u logoru. On je u Oflandu XIII B držao predavanja kao eksponent logorske fašističke grupe, a bio je i član logorskog fašističkog društva "Bodljikava žica".

Saslušanje

Takođe imamo obaveštenje da su građani sela Veliko Orašje, uoči prošlogodišnjih izbora 11. novembra, prilikom sačinjavanja biračkih spiskova, Dušanu Panteliću oduzeli pravo glasa, kao narodnom neprijatelju u smislu zakona o biračkim spiskovima. U tom smislu trebalo bi saslušati Vladu Živkovića, učitelja iz Beograda i zatražiti izveštaj od Narodnog odbora iz Velikog Orašja.

Radi upotpunjavanja dokaza o radu Pantelića u zarobljeništvu, nužno je ispitati: Mihajila Marinkovića, referenta Javnog tužilaštva za grad Beograd sa stanom u Beogradu, Bulevar Crvene armije 37, Milana Bogdanovića, književnika iz Beograda i zatražiti izveštaj od Antifašističkog veća oslobođenih zarobljenika.
Dostavljamo prednje radi dalje upotrebe.

Obavezni pozdrav sa: "Smrt fašizmu - Sloboda narodu."
Međutim, kakva je bila "dalja upotreba" nema nikakvih rezultata. Da li su postojali, pa su ih "crveni prsti" izvukli iz Poverljivog dosijea ili nisu ni stigli, ostalo je nepoznato.

U isto vreme, iz beličkog sreza stigla je OZNI za grad Beograd još jedna "cinkaroška dojava".U njoj se tereti dr Tihomir Marković, asistent na Medicinskom fakultetu u Beogradu. On je, kaže se u prijavi, u leto 1943. godine po selima beličkog sreza držao predavanja o narodnom zdravlju, a ta predavanja je, citirajući sadržaj prijave, Državna komisija je ova predavanja okarakterisala kao "čistu propagandu u korist izdajnika Milana Nedića". Još se veli da je dr Marković u predavanjima "kudio Narodno-oslobodilački pokret, druga Tita i komunizam za koji je govorio da taj režim nikada neće uhvatiti koren u srpskom narodu..."

OZNA se odmah dala u poteru i traganje za dr Tihomirom Markovićem. Uskoro je stigao izveštaj: neposredno pred oslobođenje dr Marković je uspeo da pobegne na Zapad. U odsustvu je osuđen na smrt kao narodni neprijatelj, izdajnik i ratni zločinac. Ne zna se da li je izvršena njegova ekstradicija i da li je presuda izvršena.

Deca neprijatelji

Kao deca "Narodnih neprijatelja" i "izdajnika", ali kao potomci "stare i nazadne srpske buržoazije", jedan broj studenata nije mogao da se upiše na Beogradski univerzitet i da studira. Oni su uspeli, koristeći razne puteve i veze, da se domognu Zapada i da tamo počnu ili nastave svoje studiranje. Oni će sutra biti "veliki protivnici i rušitelji komunističkog poretka u našoj zemlji pa ih u tome blagovremeno treba sprečiti", kaže se u pismu koje Državna komisija upućuje OZNI da za njima raspiše poternice i krene u njihovo privođenje tamo gde treba. Ovoj Komisiji su naročito potrebni podaci o dole navedenim studentima i njihovom držanju za vreme okupacije. OZNI se dostavljaju osnovni podaci za jedan broj ovih lica do kojih je Komisija došla "svojim kanalima". Zato vas molimo da nam dostavite svoje podatke koje o navedenim imenima imate u svojim dosijeima.

Tražena lica su sledeća:
Slobodan Pavlović, rođen 15. jula 1923. u Beogradu, sin dr Milivoja, profesora Univerziteta, ima maturu i dva semestra na pravima.
Miodrag Đorđević, rođen 6. maja 1922. godine u Beogradu, sin Josifa, divizijskog đenerala, ima maturu i dva semestra na pravima.
Milorad Popović, rođen 29. novembra 1919 u Monpeljeu u Francuskoj, sin dr Milorada, lekara, ima maturu i dva semestra na pravima.
Ivan Mihailović, rođen 22. novembra 1922. u Beogradu, sin Radeta, arhitekte, ima gimnazijsku maturu
Jovan Miletić, rođen 21. jula 1924. u Beogradu, sin pokojnog Arkadija, advokata, ima maturu.
Dragomir Jovanović, rođen 19. marta 1923. u Beogradu, sin Atanasija, činovnika, ima 7 razreda gimnazije.
Ljubomir Đorđević, rođen 10. marta 1923. godine u Beogradu, sin Nikole, višeg činovnika, ima 6 razreda gimnazije.
Miomir Ilić, rođen 1. decembra 1919. u Beogradu, sin dekoratera Borivoja. Nije poznato šta ima od škole.
Živan Stojanović, rođen 12. juna 1922. godine u Beogradu, sin Milana, višeg činovnika, ima maturu.
Piše: Mr Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Ozna kreće po inostranstvu
U akcijama po tuđim zemljama glavnu ulogu imali su agenti

Boško Živadinović, rođen 27. juna 1927. godine u Beogradu, sin Milana, advokata, ima 5 razreda gimnazije.
Pavle Petrović, rođen 16. vgusta 1921. u Beogradu, sin Radivoja, sudije. Studirao je Komercijalnu ekonomsku školu. Sada se ne zna gde se na Zapadu nalazi i šta studira.

Miroslav Orešković, rođen 5. juna 1924. u Beogradu, sin Jovana, višeg činovnika, ima maturu.
Aleksandar Petrović, rođen 9. februara 1918. u Beogradu, sin Radivoja sudije, ima maturu, studirao pravo.
Slobodan Petrović, rođen 15. juna 1919. godine u Kragujevcu, sin Radivoja, sudije. Učio vojnu akademiju. Ne zna se u kojoj je zemlji na Zapadu.

Marko Krstić, rođen 20. avgusta 1920. godine u Beogradu, sin Nikole, trgovca, ima maturu, počeo 1938. godine da studira pravo.
Milorad Drašković, rođen 8. novembra 1921. godine u Beogradu, sin pokojnog Milorada, bivšeg ministra, završio maturu u Beogradu 1939. i počeo da studira prava u Beogradu.

Naređenje sa vrha

Milorad Matić, rođen 16. septembra 1920. u Beogradu, sin Božidara, privatnog činovnika, završio maturu 1941. u Beogradu, počeo da studira u Beogradu tehnologiju.
Vojislav Petrović, rođen 11. oktobra 1922. u Beogradu, sin Milovana, trgovca, počeo 1940. godine da studira prava.

Milorad Pejović, rođen 28. septembra 1922. godine u Beogradu, sin Save, privatnog činovnika, završio maturu 1941. u Beogradu.
Zoran Hođera, rođen 14. avgusta 1923. u Beogradu, sin Svetislava, bivšeg člana bivšeg parlamenta, završio maturu u Beogradu.

Nikola Vulković, rođen 20. marta 1919. u Beogradu, sin Vasilija, trgovca, završio maturu u Beogradu 1938. i počeo da studira prava.
Evgenije Jurišić, rođen 21. jula 1920. godine u Beogradu, sin Petra, pukovnika, završio matru i počeo da studira prava.
Nikola Petrović-Njegoš, sin Vlade, završio maturu u Beogradu, bio u zarobljeništvu u Nemačkoj.

Sava Radulović, rođen 1911. godine u Beogradu, sin Jovana, pukovnika kraljevske vojske, završio maturu i počeo da studira Ekonomso-komercijalnu višu školu u Beogradu.
Veljko Nikčević, bivši sekretar bivšeg Senata Jugoslavije, bio u zarobljeništvu u Nemačkoj.

O sledećim licima nemamo nikakve bliže podatke sem da su pobegli u neku od zapadnih zemalja. Moli se OZNA da krene u potragu za njima i njihovom bližom identifikacijom.

Nenad Mirkov, Milosav Popović, Dragomir Ercegovčević, Slobodan Antić, Dragoslav Dajnjanović, Milan Jevremović, Milan Pantić, Miloš Lazić, Vujka Lazić, Dušica Borisavljević, Ružica Borisavljević, Mirko Nedeljković, Veljko Ćorak, Bulovan Branko, Aleksandar Sremčević, Ilija Milutinović, Siniša Resanović, Dušan Mešanović, Miroslav Todorović, Milan Stajić, Milan Veselinović, Radmila Todorović, Milivoj Stanković, Mihailo Kojičinović, Aleksandar Petrović, Živorad Petrović, Miodrag Ivković, Spasoje Nikolić, Petar Živković, Avram Avramović, Aleksandar Đokić, Lazar Jovanović, Konstantin Krapinikov, Špiro Narandžić, Đorđe Stanojević, Petko Bojandžijević, Božo Dalinović, Ivica Rajković, Georg Sergejev, Svevold Vasiljev, Radomir Veličković i Borislav Trifunović.

Centar u Beču

Među dokumentima arhivske građe (DK 110) nisu sačuvani izveštaji OZNE o navedenim licima koje je tražila Državna komisija. Ili je izveštaja bilo, ali su zagubljeni. Nije baš uvek bilo onako kako se nekada pevušilo: "OZNA - SVE DOZNA!" Nekada lansirana ta propagandna krilatica...

Ali, OZNA je svuda, pa i u inostranstvu, formirala svoje doušničko-špijunske filijale. Jedna je, na primer, postojala u Beču u koju su se slivale razne informacije o kretanju osumnjičenih i za zločine suđenih i osuđenih nad kojima se, trenutno, nije mogla izvršiti sudska egzekucija (smrtna kazna).

U ovim akcijama posebno su bili aktivni agenti i špijuni "terenci". O tome su u Beograd slati posebni poverljivi izveštaji. Obično ih je potpisivao "predsednik Komisije za utvrđivanje ratnih zločina u Beču" pukovnik Andrija Milić. O svemu je obavezno morao biti obavešten prof. dr Dušan Nedeljković, predsednik Državne komisije, najviše istance za utvrđivanje zločina".

U obaveštavanju i dojavljivanju iz inostranstva najaktivija je bila Jelena Mukajetović, koja je po Austriji špijunirala sa punim torbama fotografija lica koja su "lovljena i gonjena".
Piše: Mr Ljubomir Pešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Javlja pukovnik Andrija Milić
Detaljan izveštaj o narodnim neprijateljima

Tako, 29. decembra 1945. godine iz Beča javlja pukovnik Andrija Milić: "Od drugarice Jelene Mukajetović, koja je po nalogu druga potpukovnika Pejovića radila u Salcburgu dobili smo sledeće izveštaje koje prosleđujemo specijalnim kurirom:

Zebić Mirko, ustaški ministar, nalazi se u Radstatu. Stanuje u samom gradu sa ženom i troje dece. Putuje često u Salzburg, Spital i Klagenfurt. Ima dobre veze među prijateljima Austrijancima koji ga kriju i pomažu mu.

Izgleda da održava i veze među ustašama koji žive u američkoj i ustaša u engleskoj vojnoj okupacionoj zoni. Po njegovoj izjavi Ante Moskov i Ante Artuković se nalaze negde kod Spitala u engleskoj zoni. Oni su pod prismotrom Engleza. Zebić je policijski prijavljen pod svojim pravim imenom i do sada nije imao nikakvih teškoća sa savezničkim vlastima niti je uopšte do sada bio saslušavan..."

"Drugarica Jelena je ušla u trag i sledećim ratnim zločincima iz Beograda", javlja dalje pukovnik Andrija Milić iz Beča. To su:
Tasa Dinić, ministar unutrašnjih poslova u vladi Milana Nedića. Stanuje negde u blizini Salcburga. A baš gde stanuje - krije i od svojih najboljih prijatelja i drugova. Saznala sam da živi pod svojim pravim imenom, tako da bi ga našli ljudi mogli pronaći preko policije. Kreće se slobodno po Slacburgu, gde sam ga i sama srela. Čula sam da je vrlo obazriv prema svakome. Do sada nije saslušavan ni od koga od saveznika.

Jovan Popović, bivši upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu, živi u Badgajstenu sa ženom i dvoje dece u hotelu "Šilerhoftu". Kreće se slobodno i često putuje za Salcburg. U dobrim je odnosima sa predsednikom Nacionalnog komiteta Trivuncem, koji mu je i kum. Živi pod pravim imenom i hotel leži na zgodnom mestu za likvidaciju ili kidnapovanje.

Veza s kraljem

Đoka Anđelković, Nedićev generalštabni oficir i osnivač Nacionalnog komiteta u Salcburgu. Živi u samom gradu, u dobro obezbeđenom stanu, odnosno, stoji u telesnoj vezi sa engleskom policijom i ima napismeno od engleskih vlasti da ga niko ne sme uznemiravati dok ne izvesti englesku ili američku policiju i ista ne pošalje svoga agenta u stan.

Ima masu dokumenata koje je doneo iz Beograda ili ih je dobio od uglednih američkih i engleskih policajaca kao i od samog generala Klarka, u kojima se kaže da je on veliki borac za demokratiju i prijatelj američkog naroda i mole se sve vlasti da mu izlaze u susret. Ne znajući ko sam, ova dokumenta mi je on lično pokazivao. On je takođe veza između Nacionalnog komiteta i kralja Petra.

On je putovao u Osnabrik kada je u njemu boravio kralj Petar. Lično mi je rekao da ima nameru da krajem decembra ode za Badgeštajn i tamo provede jedan mesec, gde želi da stanuje kod Amerikanaca. Kreće se slobodno po Salcburgu, putuje za Badgeštajn, Salfelden itd.

Ovde su i Brana Ivanović, podsekretar u Nedićevoj vladi i njegov zet. Saznala sam da živi u Lel am Si. Živi pod pravim imenom, kreće se slobodno i stanuje u centru grada, u Američkoj zoni.

Izveštaj o Nediću

Saznala sam i za Milana Nedića. Živi u Mosburgu, u američkoj zoni, u nekom SS lageru. Takođe sam saznala da živi pod vrlo lošim okolnostima i velikom strahu da ga ne izruče vlastima u Beogradu..."

Međutim, u isto vreme, OZNA je došla do još jednog dragocenog spiska (pronađen u arhivi Milana Aćimovića) koji je odavno kvalifikovan kao "izdajnik, narodni neprijatelj i ratni zločinac". Bežeći iz Beograda u jesen 1944. godine nije uspeo da ga uništi ili skloni na nedostupno mesto. Ovaj materijal je bio osnova i orijentir za masovna hapšenja, suđenja i streljanja ratnih zarobljenika koji su se vraćali u Srbiju iz raznih nemačkih logora.

Nedić je za sve vreme rata po nemačkim logorima imao svoju špijunažu i svoje doušnike koji su obaveštavali Aćimovića i Nedića o stavu pojedinih kraljevskih oficira prema kvisliškoj vladi i NOP-u.
Piše: Mr Ljubomir Pešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Primerno kazniti
Pažljivo ispitivanje pisama podrške Nediću koja je OZNA zaplenila

U propratnom pismu koje Državna komisija šalje OZNI za grad Beograd stoji i ova napomena: "Smatrajući da će vši organi to najbrže i najsigurnije izvršiti, molimo da naloge i uputstva za svako lice pažljivo ispitate: da li su se vratili kućama u zemlji i kada, kakav je bio njihov stav prema Nediću, kakav prema okupatoru, a kakav prema komunizmu i NOP-u. Ako u konkretnom slučaju nađete i najmanja ogrešenja pojedinaca, da za ta ogrešenja budu primerno kažnjeni.

Ta lica su:
Srećko Čekerevac, iz sela Preseci, opština Močijoska srez Arilje. On u svome pismu koje je uputio Nediću i Aćimoviću denuncira okupatorskoj policiji Vojimira Čekerevca kao komunistu, protivnika Nedićeve vlade. Navodno je Vojimir noću uništavao paljenjem imanja svojih suseljana. Na ovo denucijansko pismo Aćimović je odgovorio da je odmah preuzeo potrebne mere da izađe u susret želji Srećka Čekerevca i primereno kazni komuniste.

Ratko Đurđević, učitelj iz sela Trućevac kod Despotovca: on se javno stavlja na raspoloženje za OBNOVU Srbije i iskazuje u svom pismu iz logora u Nemačkoj punu privrženost izdajničkoj Nedićevoj vladi.

Cvetin Ristojević, major bivše jugoslovenske vojske, rodom iz Loznice: u pismu se stavlja na raspoloženje Nediću i moli ga da ga "izvadi iz logora i postavi na "staro mesto".

"Odgovarajući koraci"

Dr Božidar Vujić, pre rata šef političke policije u Novom Sadu 1943. godine u pismu koje je uputio Aćimoviću izržava punu podršku Nediću i stavlja se na raspoloženje "kao stari oprobani kadar u borbi protiv komunizma".

Među arhivskim dokumentima, koje Aćimović nije, bežeći, poneo sa sobom ili uništio, nalaze se (originalna pisma) kompromitujući materijali i sledećih bivših ratnih zarobljenika, pa Državna komisija stavlja u zadatak organima OZNE da "preduzme odgovarajuće korake i za ove narodne neprijatelje ("a dobro se znalo kakvi su to bili "odgovarajući koraci"):

Čedomir Đokić, sin Petra i Smilje, iz sela Zajača kod Loznice: Nediću je iz logora pisao krajem 1942. godine čitav proglas u kome poziva nemačke i Nedićeve vlasti da se obračunaju sa "razbojničkim bandama", kako naziva partizane i NOJ.

Dušan Đorđević, iz sela Sipića, u svom pismu piše Nediću da je na njegovoj strani, pa moli da o tome posvedoči i Boško Bećarević. Iz logora su Nediću napisali zajedničko pismo Radovan Polić i Dušan Atanacković, u kojem daju punu podršku Nediću u "spašavanju srpskog naroda od nemačkog istrebljenja" i stavljaju se na raspoloženje Srbiji u "borbi za opstanak srpskog naroda."

Hvalili Nedića

Vasilije Nikinović, iz opštine Rošci, takođe se u svome pismu stavlja na raspoloženje Nedićevoj vlasti, a da je "moje opredeljenje iskreno i tačno, vlast se može obavestiti od Nikole Ljubića u opštini Rošci." Milan Petrović, bivši činovnik banske uprave Niš, u svom pismu veliča Nedića i takođe se stavlja na raspoloženje njegovoj vlasti kada se vrati iz logora.

Iz logora u zatvor

Radomir Mijajilović, artiljerijski kapetan bivše jugoslovenske vojske, rodom iz Srbije, žena mu se zove Jovanka, hvali Nedića i želi da "stupi u njegove redove za spas Otačastva."

Borivoje Kuncuj, kapetan bivše jugoslovenske vojske u žandrmeriji, rodom iz Donjeg Milanovca: stavlja se na raspoloženje Nediću. Njegova je porodica za vreme okupacije živela u gornjem Milanovcu, pa ga OZNA mora i tamo tražiti i hapsiti, ukoliko se, naravno, vratio u zemlju...

Miloš Milić, rezervni major bivše jugoslovenske vojske, rodom iz Jelinske Stene kod Užičke Požege, ima ženu Gospavu i sinove i ćerku. On u svome pismu Aćimoviću glorifikuje Nedićevu vladu. U ovoj glorifikaciji "ide do poltronstva."

Svetislav Pantović, rezervni poručnik iz sela Visoka, srez Arilje, ima oca Radojka i brata Peru; on u svome pismu iz nemačkog logora upućenog Aćimoviću izražava "pune simpatije prema Nediću i njegovoj vladi."
Piše: Mr Ljubomir Pešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Hajke sa beznačajnim povodima
Poziv na cinkarenje i doušništvo bio je plakat sa pozivom građana na saradnju

Todor Radenković, kapetan bivše jugoslovenske vojske, rodom iz Niša gde mu je za vreme okupacije živela familija (žena, dva sina i kći); u svom pismu iz logora javlja da se stavlja na raspoloženje Nediću čiju vlast glorifikuje do poltronstva kao što to čini i Miloš Milić.

Dimitrije Mihailović, rezervni podoficir bivše jugoslovenske vojske, rodom iz Srbije, ali se ne zna mesto. U svom pismu kaže da je njegov otac, sada počivši, bio lični prijatelj ličnog sekretara Aćimovića, Ivana Banjalića. U pismu Nediću koje završava sa "Hajl Hitler", ne samo što se stavlja na raspoloženje "spasiocu Srbije i Srba od nemačkog istrebljenja već veliča i Treći Rajh i priznaje svoju izdajničku ulogu u zarobljeništvu..."

Na adresu OZNE za grad Beograd stižu i ove "optužujuće prijave" protiv sledećih lica.
Negosav Nikolić, iz sela Zuca, okruga beogradskog (veliča u pismu iz logora Nedića i stavlja se na raspolaganje njegovoj sili, brat Živko Nikolić za vreme okupacije bi predsednik opštine Zuce); Budimir Jolčić, iz sela Brojkvoca kdo Lazarevca, u svojim pismima veliča Nedića i stavlja mu se na raspolaganje; Čedomri Andrejević, bivši policijski pisar iz Ćuprije, ima sina Miodraga koji je bio u Nedićevoj vojsci, u toku rata pušten iz logora u Nemačkoj, pa u pismu veliča Nedića i stavlja se na raspoloženje njegovoj vlasti.

Pisma kao dokazi

Slavko - Slava Živković, iz sela Klenj, srez golubački, takođe se, u pismu Aćimoviću, ministru policije Srbije, stavlja na raspolaganje "novim vlastima" i veliča "spasilačku ulogu Nedićevu."

Naknadno je u arhivi ministra policije Milana Aćimovića pronađeno još kompromitujućih pisama srpskih ratnih zarobljenika u nemačkim "stalazima" koje su ovi pisali za vreme okupacije i veličali Nedićevu vladu i stavljali mu se na raspolaganje.

Državna komisija piše OZNI (za Beograd):
"Ova pisma treba uzeti kao osnovnu tačku za ispitivanje kasnijeg rada i rada po logorima i stava imenovanih prema komunizmu, Narodno-oslobodilačkoj borbi i njenim sadašnjim tekovinama. Ako bi se time utvrdio teži zločinački rad pojedinaca, oni bi se u tom slučaju morali izvesti pred Vojni sud i primereno kazniti".

Ta lica su:
Miroslav Stefanović, rezervni major bivše jugoslovenske vojske i bivši šef dvorske garaže u Beogradu, on se u svojim pismima stavlja na raspoloženje Nediću i veliča njegovu vlast; da je na Nedićevoj strani i da je "ispravan u svojim stavovima to može da potvrdi i Danilo Stojanović" (proglašen za ratnog zločinca).

Spasilac Nedić

Dragoljub Jončić, bivši referent Ministarstva prosvete, iz Beograda, stavlja se na raspoloženje Nediću i sebe naziva "najvernijim prijateljem Vladimira Velmara Jankovića, Milana Aćimovića i generala Milana Nedića."

Radoslav Ilić, činovnik Privilegovane agrarne banke u Beogradu, iz Beograda, Nedića naziva "spasiocem Srbije i Srba" i stavlja se na raspoloženje njegovoj vlasti" čim dođe iz logora u Nemačkoj".

Dr Milan Glavinić, iz Beograda, u svom pismu "veliča Nedićevu vladu i "moli da ga uzme u svoje redove kada ga puste iz Stalaga."

Velisav Leštarić, kapetan bivše jugoslovenske vojske, iz Beograda, Kumanovska 17 (ima suprugu Danicu, odnosno kćerku i sina Aleksandra), u svojim pismima iz Nemačke veliča rat Nedićeve vlade i "ostalih đeneralovih saradnika u spašavanju Srbije i Srpskog naroda od propasti i biološkgo istrebljenja".

Milutin Vukićević, iz Beograda, Jevremova 30, stavlja se na raspoloženje kao "iskusni špijun, jer je i ranije, kao sekretar nastojnika zgrada bio špijun Uprave grada Beograda".

Tako je "lov" i "hajka" krenula na ove, pored hiljada drugih lica, po Beogradu i širom Srbije, a povodi su, najčešće, bili beznačajni.
Kada je pomenuti plakat Državne komisije osvanuo na zidovima razorenog i kuršumima i gelerima izrešetanog Beograda u kojima se građani pozivaju na saradnju (cinkarenje, doušništvo i prijavljivanje) svih onih koji su bilo kako "sarađivali" sa okupatorskim vlastima i "kvislingom Nedićem", prema zgradi OZNE za grad Beograd (Ulica Zmaj Jovina 21) krenule su mnoge tajne i javne, usmene ili napisane prijave.

U svojoj prijavi grupa od 14 građana (vidi orginalne potpise), iz Bulevara Crvene armije (odmah, po kratkom postupku, od novih vlasti, dobila to ime) javlja OZNI sledeće:
Piše: Mr Ljubomir Tešić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 2 4 5
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:11:04
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.107 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.